Leće i plivanje

VELIKO NE!

Naša je voda »najbolja na svijetu«. Možda po okusu i bistrini, što je većini i najvažnije kad je pijemo. Ispravnost vode za piće redovito se kontrolira i strogo se pazi da se količina bakterija svede na minimum. One bakterije koje ipak progutamo, sredit će vrlo djelotvorna kiselina u našem želucu. Međutim, što važi za želudac, ne važi za naše oči.

P rilikom umivanja voda dospije i u naše oči. I tamo postoji mehanizam obrane. Lizozimi u suzama djeluju dezinfekcijski, a kapci mehanički sastružu nečistoću pri svakom treptaju. No, što kad oko poklopimo kontaktnom lećom? Tada nehotice ometamo prirodnu obranu oka. Suze bi dezinficirale, ali od poklopca ne mogu. Kapci bi postrugali, ali od poklopca ne mogu. Peru kontaktnu leću umjesto oka. Sve živo što je umivanjem u oči dospjelo, sada se ugnijezdi pod lećom. A tamo – divota, nema što nema: mokro, toplo, slatko, slano... prava gozba za bakterije. Sve vrvi od njih. Za oko tada nastupa prava elementarna nepogoda.

Plivanje s glavom visoko

Proljeće je vrijeme kad mnogi mladi posjete okulista sa željom da prije ljeta ovladaju nošenjem kontaktnih leća. Mnogi se sjećaju kako su prije odlazili na plažu s naočalama za vid, a nisu se s njima mogli kupati. Naočale pune kapljica dok plivamo baš i nisu prikladno optičko pomagalo. Da ne spominjemo kako »glupo« izgledamo s glavom visoko iznad vode dok se svi oko nas bućkaju poput tuljana. Ljetna šema podrazumijeva i trendovske sunčane naočale. Ove sadašnje, poput maske, nisu pogodne za ugradnju tamnih dioptrijskih stakala. Znači – ako želim nositi sunčane naočale po zadnjoj modi, a pritom još i dobro vidjeti, odoh ja okulistu po kontaktne leće. Problem riješen! No, je li baš tako? Pacijent želi leće. Okulist je tu da zadovolji njegove potrebe i želje. Međutim, ako bi pritom ugrozio zdravlje njegovih očiju, postupio bi protivno pravilima struke. Ordinirati leće za ljeto i kupanje ili ne, česta je dilema svakog okulista. O tome su razgovarali uvaženi stručnjaci na mnogim skupovima o kontaktnim lećama. Zaključili su da se ne može zabraniti nekome da na plažu ode s kontaktnim lećama na očima. Zaključili su da je manje zlo ako okulist ordinira leće i pritom upozori na mnoge opasnosti koje na plaži vrebaju, nego da odbije pacijenta i navede ga da ode do prve optičarske trgovine, kupi pakovanje mekih leća i upusti se u eksperiment s vlastitim očima. Hoće li se ponašati odgovorno prema vlastitom zdravlju, odluka je svakog pacijenta.

Ameba nađe rupicu

Iskustvo onih koji su se, unatoč upozorenju, upustili u plivanje s lećama, uči nas da leće u vodi lako izgubimo. Nepotreban trošak. Naime, čim nas voda zapljusne ili zaronimo, nestaje vakuum koji leću drži zalijepljenu na oku. Odoše leće ribama. Moramo kupiti nove.

Lakše ćemo tako izgubiti polutvrdu leću, jer je manjih dimenzija od mekane. Oni vještiji pohvale se kako su naučili žmiriti i vjeđama pritisnuti rubove leće uz oko, tako da ih ne izgube čak ni kad pod vodom na tren otvore oči. Imali su sreće – do sada! Zanemaruju činjenicu da je voda, bila ona morska, riječna, jezerska, bazenska ili iz vodovoda, puna kemikalija. Leće će upiti kemikaliju i zadržati je u dodiru s okom sve dok ih ne skinemo i isperemo. Što duže, to opasnije. Kako će oko reagirati, možda je bolje da nikad ne doznamo. Posebna su priča bakterije, a pogotovo amebe. Kratkotrajna sreća zbog novih »ljetnih« leća može se pretvoriti u noćnu moru. Danas se zna da ameba (acanthamoeba) živi u svakoj vodi. Gadno je ako dospije u oči. Opet je dužina kontakta presudna. Upravo joj u tome pomažu leće. Ameba nađe »rupicu« u površinskom sloju stanica te prodre u dubinu. Ugnijezdi se i stvori ciste koje razaraju tkivo rožnice do takvih razmjera da se rožnica zamuti. Pomaže jedino transplantacija tuđe prozirne rožnice. Možete se kupati s lećama, ali...

Oči pokrivene lećama ne bi smjele doći u kontakt s vodom!

stavite plivačke naočale, to djeluje sportski, s njima ili s maskom možete i roniti, pod maskom trepćite često da suze podmazuju leće, skinite leće čim izađete iz vode (naravno, operite ruke), dezinficirajte ih tekućinom prije ponovnog stavljanja, neka tekućina za dezinfekciju sadržava Biguanid, on uništava amebe, koristite jednodnevne leće, ali ne do navečer, nego ih skinite i bacite nakon svakog plivanja, ne umivajte se i ne tuširajte se s lećama na očima, svako sumnjivo peckanje, suzenje i crvenilo shvatite ozbiljno, skinite leće i posjetite okulista, ma gdje ljetovali.

Kad klamidija iscuri

Sve su popularnija lječilišta, toplice, spa-relax aranžmani. Za mlade s lećama na očima i ovdje vrijede ista pravila. Međutim, u toplicama prevladava starija populacija. Oni su na rehabilitaciji. Vježbaju u bazenima. Oni ne nose leće, oni ne skaču u vodu, ali su im oči svejedno u opasnosti. U tom slučaju vreba klamidija. Iscuri nehotice iz mokraćnih organa i pliva u vodi bazena, kupki, džakuzija... Kako se obraniti od unosa u oko? Pranjem ruku i ne dirajući oči. Ako vam se ipak zalomi da unesete klamidiju u oko, izazvat će ona kroničnu, dosadnu upalu koja ne dovodi do ozbiljnih posljedica po oko, ali je trajni rezervoar uzročnika sve dok ga ne iskorijenimo.

Tu se javlja problem. Simptomi upale nisu toliko jaki da odmah dođete okulistu. Dok vam ne dosade crvene oči, proći će i par mjeseci. Dotad ćete zaraziti desetke ljudi oko sebe pod uvjetom da ni oni ne vole prati ruke i da trljaju oči. Zato nakon svakog boravka u toplicama treba pomisliti na mogućnost zaraze očiju klamidijom i potražiti pomoć kako bismo je što prije iskorijenili.

Mr. sc. Inge Bošković Dragičević, dr. med.