Menopauza

GODINE NISU VAŽNE

Iz knjige »Ženski mozak«, kojoj je autorica američka psihijatrica Louann Brizendine, kod nas u izdanju »Profila«, Zagreb, za čitatelje iznosim meni najimpresivnije poruke.

Jeste li znali da je svaki ljudski mozak na početku ženski, a da se muška obilježja razvijaju tek osam tjedana nakon začeća? Tada se, pod navalom testosterona, kod muškaraca smanjuje centar za komunikaciju i slušni korteks, a dio mozga zadužen za seks udvostručuje se. U knjizi nalazimo neka neurološka objašnjenja zašto žena npr. pamti svađe za koje muškarac tvrdi da se nisu nikada dogodile, ili npr. zašto žena u dobi iznad pedesete češće pokreće razvod braka nego muškarac. Više od 99% genetskog koda žena i muškaraca posve je jednako. Trideset je tisuća gena u ljudskom genomu. Razlika među spolovima, manja od jedan posto, neznatna je, rekli bismo. No, taj postotak razlike utječe na svaku pojedinu stanicu u našim tijelima.

Nekontrolirani bijes

Hormoni su izlučevine žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, a te se izlučevine luče direktno u krvotok. Svrha je svih hormona regulacija metaboličkih procesa, no oni imaju još neke efekte. Ovako je autorica slikovito opisala hormone u ženskom tijelu: Estrogen – moćan kralj ženskih hormona, strastven, prijatelj dopamina, serotonina, oksitocina. Progesteron – u pozadini, no moćni brat estrogena, djeluje opuštajuće, smirujuće. Testosteron – brz, asertivan, odlučan, silovit, muževan, agresivan zavodnik, nema vremena za maženje. Oksitocin – mačić koji prede, mazan, hormon odgovoran za zadovoljstvo pomaganja i pripravnosti biti na usluzi. Kortizol – hormon stresa, »na rubu živaca «. Vazopresin – u pozadini skrivene muževne snage, brat testosterona, brat oksitocina. Dhea – sveprisutan, ispunjava energijom, snažno prisutan kod mladih, a postupno iščezava u starosti. Androstenedion – izvor drskosti, neobuzdan u mladosti, slabi u menopauzi, gasi se s jajnicima. Alopregnanolon – umirujući, opuštajući, bez njega smo mrzovoljni, neutralizira stres, njegov nagli odlazak glavni je zaplet PMS-a tri-četiri dana prije početka mjesečnice. Hormoni određuju čime će mozak biti zaokupljen. Oni pridonose brižnom, društvenom, spolnom i agresivnom ponašanju. Zbog fluktuacija koje počinju već u dobi od tri mjeseca, a traju i nakon menopauze, neurološka stvarnost žena nije postojana kao kod muškaraca. Premda kod 80% žena mjesečne hormonalne promjene imaju tek blago djelovanje, oko 10% žena postaje krajnje razdražljivo i lako se uzrujaju. Za te žene, najosjetljivije na stres, posljednji dani prije početka krvarenja budu pravi pakao. Muče ih neprijateljstvo, depresija i razmišljanje o samoubojstvu, napadaji panike i straha te izljevi plača ili bijesa, koje ne mogu kontrolirati.

Vrijeme depresije

Sama menopauza tehnički traje dvadeset i četiri sata – onaj dan kada se navršava dvanaest mjeseci nakon posljednje mjesečnice. Sljedeći se dan već računa kao postmenopauza. Dvanaest mjeseci prije tog jednog jedinog dana menopauze predstavljaju posljednje mjesece takozvane perimenopauze. U dobi od četrdeset do četrdeset i pet godina u ženskome mozgu započinje rana faza perimenopauze, dvije do devet godina (kako kod koje žene) prije dana menopauze. U toj fazi mozak iz nekog razloga postaje manje osjetljiv na estrogen. Mjesečnice počinju dolaziti dan-dva ranije. Depresija je iznenađujuće učestao problem u perimenopauzi. Istraživači na američkome Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje otkrili su da žene u perimenopauzi imaju četrnaest puta viši rizik za obolijevanje od depresije od normalnoga. Taj je rizik osobito visok u kasnoj perimenopauzi, dvije godine prije prestanka mjesečnice. Pomanjkanje životne radosti, u nedostatku neke istinske tragedije, moglo bi biti izazvano niskom razinom estrogena do devet godina (kako kod koje žene) prije dana menopauze. U toj fazi mozak iz nekog razloga postaje manje osjetljiv na estrogen. Mjesečnice počinju dolaziti dan-dva ranije. Depresija je iznenađujuće učestao problem u perimenopauzi. Istraživači na američkome Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje otkrili su da žene u perimenopauzi imaju četrnaest puta viši rizik za obolijevanje od depresije od normalnoga. Taj je rizik osobito visok u kasnoj perimenopauzi, dvije godine prije prestanka mjesečnice. Pomanjkanje životne radosti, u nedostatku neke istinske tragedije, moglo bi biti izazvano niskom razinom estrogena

Perimenopauza je nalik adolescenciji – samo što nije zabavna. Kod 15% sretnica, perimenopauza – dvije do devet godina prije menopauze – protječe glatko, no kod njih oko 30% može izazvati ozbiljnu nelagodu, a 50-60% žena barem neko vrijeme ima neke od simptoma perimenopauze. Ne postoje neki očiti znakovi da je prijeđen taj prag ulaska u perimenopauzu. Prvi doživljeni val vrućine znak je da mozak počinje osjećati povlačenje estrogena. Hipotalamus tada, kao odgovor na smanjivanje estrogena, prilagođava svoje stanice za regulaciju topline, zbog čega je moguće osjećanje velike vrućine čak i pri normalnim temperaturama.To povlačenje estrogena djeluje na hipofizu, skraćujući mjesečni ciklus, a vrijeme ovulacije i plodnosti čini nepouzdanim. Mnoge žene stoga završe s neplaniranim djetetom jer njihova ovulacija više nije predvidljiva. Budući da estrogen djeluje na razine serotonina, dopamina, norepinefrina i acetilholina u mozgu – neurotransmitera koji kontroliraju raspoloženje i pamćenje – nije čudo da velike promjene u razini estrogena mogu utjecati na niz moždanih funkcija. Muževi mogu biti zaprepašteni – muški se hormoni nisu tako naglo promijenili – premda će se i njihova razina smanjiti i oni će, također, imati manju potrebu za seksom.

Novi početak

Pedeset i jedna i pol godina prosječna je dob nastupanja menopauze, dvanaest mjeseci nakon ženine posljednje mjesečnice. Žena u menopauzi manje se brine o ugađanju drugima i sada želi ugoditi sebi. Više ne dobiva smirujuću oksitocinsku nagradu brinući i skrbeći za svoju malu djecu, stoga je manje sklona biti toliko osjetljiva spram tuđih potreba. Žena u menopauzi odbacuje sve i svakoga i počinje ispočetka. U menopauzi ženski mozak nije ni blizu toga da ode u mirovinu. Dapače, životi mnogih žena tek dosežu svoj vrhunac. Sada, kada se smanjio teret podizanja djece, to može biti uzbudljivo intelektualno razdoblje. Pozitivno djelovanje rada na osobnost, identitet i ispunjenje ženi ponovno postaje važno. Zapravo, rad i ispunjenje mogu biti presudni za ženin osjećaj zadovoljstva u tom prijelazom životnom razdoblju. Kad je napunila pedesetu, Oprah Winfrey je kazala: »Iznenađena sam što u ovoj dobi još uvijek smatram da se razvijam, premašujući granice svoje osobnosti kako bih postala prosvjećenijom. U svojim sam dvadesetima mislila kako postoji neka čarobna dob koju ću navršiti – možda trideset i peta – i moja će odraslost biti potpuna. Smiješno je kako se s godinama ta dob neprestano pomicala, kako sam čak i s četrdeset, koje društvo proglašava sredovječnošću, još uvijek držala da nisam onoliko odrasla koliko sam znala da to mogu biti. Sada, kada su moja životna iskustva nadmašila sve moje snove i očekivanja, pouzdano znam da moramo neprestano mijenjati sami sebe kako bismo postali onakvom osobom kakvom bismo trebali biti.« Prije jednog stoljeća menopauza je bila relativno rijetka. Čak i krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, prosječni životni vijek u Sjedinjenim Državama trajao je četrdeset i devet godina – dvije godine manje no što kod prosječne žene prestane mjesečni ciklus. Naše je znanje o menopauzi relativno novo i nepotpuno. Planiranje mnogih godina nakon menopauze nova je mogućnost u povijesti žene. Imati priliku planirati uzbudljive projekte po vlastitom izboru moglo bi predstavljati jedno od ljepših obilježja ženskoga života u novom stoljeću.

Održati mozak mladim

Uvriježeno je mišljenje da muškarci ostavljaju svoje ostarjele, bucmaste žene u postmenopauzi radi mlađih, vitkijih žena. Međutim, statistike pokazuju da više od 65% razvoda nakon pedesete godine pokreću žene. Uzrok je većine tih razvoda koje su pokrenule žene drastično promijenjen doživljaj stvarnosti žena u postmenopauzi. Ono što je ženama prije bilo važno – veza, odobravanje, djeca i briga da obitelj ostane na okupu – više im nije prioritet. Odlazak muževa u mirovinu... To je najčešća promjena koju autorica zapaža kod žena u dobi od šezdeset i pet godina. One su deprimirane, tjeskobne i pate od nesanice. Javlja se strah od gubitka slobode čak kada je bračni odnos u osnovi dobar. Obično tek nekoliko desetljeća nakon menopauze prirodni proces starenja počne negativno djelovati na funkcioniranje ženskog mozga. Muški i ženski mozgovi različito stare i muškarci ranije ostaju bez većeg dijela korteksa nego žene. Mnoge aktivnosti mogu suzbiti učinke starenja na mozak. Istraživači sa Sveučilišta John Hopkins otkrili su da žene i muškarci stariji od 65 godina koji se bave najrazličitijim aktivnostima imaju najnižu stopu demencije. Tjelesno vježbanje, među kojim su hodanje i vožnja biciklom, korisno je, ali najkorisnije su mentalne vježbe, poput igranja karata. Važno je ostati aktivan na mnogim razinama, a važnija je raznovrsnost nego intenzitet.

Pokretač seksualnoga motora

Pokretač spolne želje kod oba je partnera androgen testosteron. To je spolni hormon i hormon agresivnosti. Muškarci ga proizvode u testisima i nadbubrežnim žlijezdama, a žene u jajnicima i nadbubrežnim žlijezdama. I kod muškaraca i kod žena testosteron je kemijsko gorivo koje pokreće seksualni motor u mozgu. Muškarci u prosjeku imaju deset do stotinu puta više testosterona od žena. Proizvodnja testosterona u nadbubrežnim žlijezdama i jajnicima, koja se u pubertetu naglo povećala i ostala na visokim razinama u dvadesetim i ranim tridesetim godinama, smanjuje se za oko 2% godišnje, sve dok u dobi od oko 70 ili 80 godina ostane svega 5% od onoga što su žene imale u svojim dvadesetima. U dobi od četrdeset i dvije do pedeset i dvije godine 50% žena gubi interes za seks. Do menopauze žene izgube 60% testosterona koje su imale u dobi od dvadeset godina. Činjenica da ono što se ne koristi lako zahrđa vrijedi za sve, uključujući pamćenje i seks.

No, ne gube sve žene u perimenopauzi i postmenopauzi testosteron i spolni interes. Antropologinja Margaret Mead skovala je frazu »postmenopauzalni polet«. To je doba kada žena više ne brine o kontroli začeća, PMS-u, bolnim grčevima. To je životna faza puna divnih mogućnosti. Žene su još uvijek dovoljno mlade da uživaju u svemu što im je priroda dala. Mnoge žene doživljavaju obnovljenu spolnu želju i u potrazi su za uzbudljivim pustolovinama. To je nalik ponovnom započinjanju života s boljim skupom pravila. Uglavnom možemo reći da se interes za seks kod žena počinje smanjivati u četvrtom i petom desetljeću života. Međutim, istraživanja u staračkim domovima pokazala su da jedna četvrtina žena (25%) u dobi od 70 do 90 godina još uvijek masturbira.

Uživanje s unucima

To je također doba kada briga za unuke može donijeti novu, često neopterećenu radost. Možda život doista ostavlja ponešto od najboljega za kraj. Posebna uloga koju igra baka kao velika potpora mogla bi biti jedan od razloga zašto se evolucija pobrinula da žene žive desetljećima nakon što više ne mogu rađati djecu. Bake su, smatra Kristen Hawkes, antropologinja sa Sveučilišta u Utahu, mogle biti jedan od ključnih čimbenika za razvoj i opstanak u nekadašnjim ljudskim populacijama. Hawkes tvrdi da su u kamenom dobu dodatna nastojanja na skupljanju hrane čilih žena u postmenopauzi pridonosila stopi preživljavanja malene unučadi. Bakino pribavljanje hrane i pomoć mlađim ženama također su omogućavali rađanje više djece u kraćim razmacima, pridonoseći tako plodnosti populacije i reproduktivnom uspjehu. Premda životni vijek u društvima lovaca i skupljača iznosi u prosjeku manje od četrdeset godina, oko trećine odraslih žena nadživi tu dob, a mnoge od njih nastave produktivno živjeti i u svojim šezdesetim i sedamdesetim godinama. U ruralnoj Gambiji istraživači su otkrili da nazočnost bake mnogo više poboljšava izglede za opstanak djeteta nego nazočnost oca.

I za kraj

postajale plodne u dobi od šesnaest ili sedamnaest godina i svu bi djecu rodile do kasnih dvadesetih. Budući da se žene sada u dvadesetima obrazuju i grade karijeru, više žena usmjerenih na karijeru pomiče granice svojih bioloških satova i rađa djecu u srednjim ili kasnim tridesetima – pa čak i u ranim četrdesetima. U dvadeset i prvom stoljeću žene nisu više ekonomski ovisne o muškarcima, a tehnologija je omogućila da se na istom mjestu prebacuju s profesionalnih na kućanske poslove i obrnuto. To ženama pruža mogućnost da kreiraju novu paradigmu kako upravljati svojim profesionalnim, reproduktivnim i osobnim životom. Cynthia Kenyon, stručnjakinja za starenje, vjeruje da će u budućnosti žene vjerojatno doživjeti više od 120 godina, a to je mnogo godina koje treba osmisliti. A možda i proživjeti najzabavnije godine svojega života.

Mr. sc. Dario Miletić, prof.