Depresija i duhovnost
 
VRATI MI RADOST KAD SJEDNE TUGA
 
Depresija spada u poremećaje raspoloženja, a ubraja se u najranije opisane medicinske poremećaje u povijesti medicine. Danas je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija ističe depresiju kao treći najveći svjetski zdravstveni problem, a predviđa se da će 2020. godine biti drugi svjetski zdravstveni problem.
 
 
Kroz povijest ima puno zabluda i mitova o depresiji. U suvremeno doba nepoznavanje činjenica i neprepoznavanje depresije kao poremećaja dovodi do toga da se velik broj depresija ne prepoznaje i ne liječi navrijeme. Poznata je znanstvena činjenica da gotovo 70% depresija nije prepoznato u primarnoj zaštiti i obiteljskoj medicini, a pogotovo ako je kombinirana s tjelesnom depresijom. Danas znamo kako je depresija kroničan i često recidivirajući poremećaj, a neliječena depresivna epizoda praćena je znatno većim rizikom javljanja nove depresivne epizode, kronifikacije postojeće i većeg rizika za samoubojstvo.
 
 
Uzroci svugdje oko nas
 
Povijesne zablude o depresiji govore da je to poremećaj koji se ne može uspješno tretirati; da je to kazna koju osoba zaslužuje i da je znak slabosti i moralne izopačenosti. Donedavno se smatralo da je depresija uzrokovana samo jednim faktorom, i to biološkim. Danas govorimo o integrativnom modelu, do kojeg se došlo kroz povijest i koji najbolje objašnjava ovaj slojevit i kompleksan poremećaj. Uzroci depresije višestruki su i kompleksni, a njih čine biološki, psihološki, socijalni, a u posljednje vrijeme otkriveno je da uzrokom depresije mogu biti i duhovni faktori. Od bioloških čimbenika koji su vezani za depresiju, u prvom redu spominje se genetika, što znači da depresija može biti nasljedna. Nadalje, tu su moždani procesi vezani za neurotransmitere, hormonalne promjene koje se javljaju u postporođajno doba, u vrijeme menstruacije i menopauze. Tjelesne bolesti mogu biti uzrokom depresije, kao i zloporaba alkohola ili droga i lijekovi, kao npr. anksiolitici, steroidi i antihipertenzivi. Nerijetko, pacijenti nekontrolirano uzimaju anksiolitike kao antidepresive, što je u potpunosti pogrešno jer oni mogu biti i uzrokom depresije. Psihosocijalni čimbenici u depresiji također su bitni u etiologiji nastanka depresije i u procesu liječenja. Najčešće se kao uzrok depresije spominje smrt ili odsustvo roditelja. U posljednje vrijeme znanstvena istraživanja ukazuju na to da posebno stresogeni životni događaji dovode do veće frekvencije depresivnih poremećaja.
 
 
Poremećaj mozga i tijela
 
Samo 50% ljudi koji boluju od depresije potraži pomoć. Od toga, samo 20% se ispravno liječi, i to antidepresivima. Jedan se dio liječi sedativima, što je pogrešno iz dva razloga: oni su samo farmakološki preparati koji dovode do smirivanja i popuštanja anksioznosti, odnosno straha koji je često praćen depresijom, te imaju visok ovisnički potencijal. Depresiju možemo definirati kao poremećaj mozga i tijela i ona povećava rizik smrtnosti od srčanog udara, povećava rizik moždanog inzulta, šećerne bolesti i osteoporoze.
 
 
Spriječiti povratak bolesti
 
Neobično je važno rano dijagnosticiranje i rano liječenje depresije. Donedavna, depresija se liječila antidepresivima, u kombinaciji s psihoterapijom i socioterapijom. Takav kombiniran terapijski pristup kod liječenja dovodio je do dobrih terapijskih rezultata i do smanjenja recidiva jer je i depresija poremećaj koji može recidivirati, odnosno ponovno se pojaviti. Dosadašnje metode liječenja depresije nisu se u potpunosti pokazale terapijski efikasnima i znanstvena istraživanja posljednjih 30 godina dokazala su da je, uz postojeće metode liječenja kod depresije, jedna od značajnih metoda i duhovna terapija.
 
 
Poziv na hrabrost
 
Na primjeru straha, koji često prati i izaziva depresivna stanja, možemo vidjeti na koji način vjera zadire u čovjekovo poimanje tog istog straha i odgovara na njega. Tri su straha, prema Freudu, kod čovjeka najjača: strah od napuštanja, strah od ludila i strah od smrti. To su tri negacije ljudskosti: samoća, nerazboritost i smrt. Vjera, posebno biblijske provenijencije, jednostavno ljude poziva na – hrabrost.
 
 
 
»Ne boj se«, ili pak »Ne bojte se, jer ja sam s vama«, riječi su koje višekratno odjekuju stranicama evanđelja. Ako bismo to ohrabrenje pokušali verificirati u odnosu na tri navedena straha, stvari su prilično logične: biti s Bogom ništi strah od napuštanja, jer za vjernika je Bog uvijek tu; isto tako, i strah od smrti nestaje jer cjelovito poimanje života i smrti zadobiva novi smisao u svjetlu vjere. Strah od svake bolesti s Bogom postaje manji jer sve što se čovjeku dogodi, svaka patnja, može se okrenuti na neko dobro.
 
 
 
Strah je čovjekova prirodna reakcija na gubitak nečeg što ima, za što se drži, pa bio to gubitak sebe, svog života ili pak druge osobe. Vjera može pomoći čovjeku pogođenom strahovima jer pobjeđuje strahove; otvarajući novi horizont smisla, pomaže čovjeku da shvati sebe i svoj život kao dar, ljude koji ga okružuju kao dobrotu koja mu je, najblaže rečeno, posuđena. Konačno, sviješću o daru nestaje osjećaj posjedovanja nečega. Kad jednom stvori takav stav, u svjetlu vjere, čovjek se barem malo prestaje bojati gubitaka, jer sve što ima ionako mu je darovano, a onaj tko mu je darovao, dat će mu još više i bolje.
 
 
Prof.dr.sc. Đulijano Ljubičić, dr.med. Mr.sc. Anđela Jeličić, teolog