Roditeljstvo i odgoj

SUMRAK PRAVIH IDOLA

Idol – predmet slijepog obožavanja, nadnaravno biće Uzor – onaj koji služi kao primjer dobrih osobina i ispravnih postupaka

Roditelji su obično prvi uzori djeci, a odrastanjem djeca počinju otkrivati nove uzore: starije sestre i braću, bliže ili dalje rođake, prijatelje itd. Poznato je kako prožimanje čimbenika okoline i društva već u djetinjstvu snažno utječe na odgoj i formiranje mlade ličnosti. Pri tome bi roditelji svojim autoritetom i odgojnom ulogom trebali izvršiti najsnažniji utjecaj na dijete. Međutim, brzi tempo života i bespoštedna utrka za zaradom onemogućavaju roditeljima da s djecom provode dovoljno vremena u sadržajnom druženju. Tako djeca, bez roditeljskog nadzora, slobodno izabiru sadržaje koji su im privlačni i/ili zanimljivi, a to se najčešće odnosi na gledanje televizije, filmova i glazbenih spotova, igranje kompjutorskih igrica, »druženja« preko interneta i dr. Ulogu »odgajatelja« na taj način preuzimaju različiti mediji, čiji utjecaj nerijetko može nadmašiti odgojiteljski utjecaj roditelja.

Lažni uzori

Živimo u vremenu kad su TV – prijamnik i računalo gotovo nezaobilazni »članovi« obitelji. U većini domova TV – prijamnik i računalo rade po cijeli dan, a djeca i mladi gotovo sve slobodno vrijeme provode ispred njihovih ekrana.

Nažalost, sve manje gledaju kvalitetne edukativno-odgojne emisije, a sve više zaglupljujuće serije te glazbene spotove, reklame i filmove u kojima se promiču nepoželjni oblici ponašanja i/ili nasilje, ili se pak »druže« s virtualnim »prijateljima«. Paralelni virtualni svijet tako postaje dio njihove svakodnevice, a stvarnost u kojoj se suočavaju s problemima sve im je manje poželjna. Svjedoci smo činjenice kako se u današnjem svijetu gube prave vrijednosti (ljubav, obitelj, zdravlje, rad, poštenje, iskrenost), a glorificiraju lažne (brza zarada, hedonizam, bogatstvo, moć).

Mlade se osobe tako, u nedostatku pravih uzora – roditelja, počinju okretati lažnim, umjetno stvorenim uzorima potrošačkoga društva. Izloženi svakodnevnoj medijskoj »imitaciji života«, mladi bez razmišljanja prihvaćaju različite oblike ponašanja, načine ophođenja i govora, stilove odijevanja i ukrašavanja (tetovaže i piercing) te se sve više udaljavaju od pravih vrijednosti, svog identiteta, tradicije i kulture. Mladi se počinju poistovjećivati i zanositi pojedinim medijski eksponiranim i od medija stvorenim osobama, koje im imponiraju zbog »zanimljivog« ili »uzbudljivog« stila života, »glamura« koji ih okružuje, bogatstva, slave, popularnosti, moći… Takve osobe mogu izvršiti snažan utjecaj na njih i na njihov život te ih, u nedostatku kritičkog razmišljanja ili pravilnog savjetovanja, navesti na krivi put (alkohol, droga, promiskuitet).

Poznati pisci, znanstvenici, vjerski vođe, utjecajni političari i povijesne ličnosti danas ne utječu toliko na mlade kao što utječu takozvane zvijezde: glumci, pjevači, manekenke, preplaćeni sportaši, modni dizajneri, stilisti i neke medijski eksponirane osobe čiji se posao uglavnom ne može definirati. Mladi počinju slijepo oponašati svoje idole, ne razmišljajući je li to što rade dobro ili loše. Počinju koristiti skandale i nepoćudna ponašanja iz života »slavnih« osoba kako bi »imali o čemu pričati« i na taj se način povezali s drugim osobama te postaju dio začaranog kruga u kojem su tek promatrači »reality showa«, dok stvarni život prolazi mimo njih. Nesvjesno, mladi postaju žrtve medijskog »žrvnja« i lažnih idola koji promoviraju novac kao najveću vrijednost, netrpeljivost prema »drugima«, alkoholizam, pušenje, uživanje opijata i druge oblike amoralnosti kao »cool« ponašanje.

Roditelj mora biti uzor

Možemo li kao roditelji očekivati i/ili zahtijevati od mladih da se prema drugima odnose s poštovanjem i humano ako im mi ne pružamo pravi primjer, nego dopuštamo drugima da im nameću lažne uzore? Pitanje je i jesmo li, više ili manje namjerno, »zaboravili« svoju roditeljsku ulogu, pravdajući se kako moramo zaraditi za život. Koliko smo odgovorni prema sebi i djeci ako dopuštamo da nam djecu odgajaju televizija i računalo? Pravi odgovor naći će svaki roditelj u svom srcu. Roditelji moraju znati da su danas uzori potrebniji no ikad jer je pozitivne uzore u današnjem svijetu teško pronaći. Moraju znati da ni TV – prijamnik ni računalo nisu dadilje, ma koliko djeca i mladi provodili vremena pred njima.

Iako današnje vrijeme nameće neka nova pravila u odgajanju, pravi roditelj mora znati da je njegova roditeljska i odgojna dužnost biti uzor svom djetetu u svemu u čemu ga poučava i za što ga odgaja. Roditelji nikako ne bi smjeli zakazati u svojoj odgojiteljskoj ulozi te prepustiti odgoj vlastite djece medijima i lažnim uzorima, ma kako to bilo primamljivo njihovoj djeci. Svaki roditelj najbolje poznaje vlastito dijete i može pronaći najbolji način dopiranja do djeteta te ga pravilno usmjeriti i odrediti mu pravila koja treba poštovati (npr. ograničiti i odrediti vrijeme i sadržaje gledanja televizije, kao i uporabe računala). Naravno, za to je potrebno što više vremena provoditi s djecom ili barem provoditi možda manje vremena, ali u kvalitetnom i sadržajnom druženju. Uzoran život roditelja najvrjednija je životna poruka mladima. I na kraju, sjetimo se stare mudre izreke kako »jabuka ne pada daleko od stabla«, a ako padne, ne možemo kriviti nikoga drugoga do samih sebe.

Ivana Bočina, dr.med