Hemoroidalna bolest

  

ČVORIĆI KOJI ŽULJAJU

   

To je bolest koja izaziva smetnje u velikog broja bolesnika. Izaziva i razne nedoumice, kao i strahove, pogotovo od malignog oboljenja. S jedne strane taj je strah pozitivan jer "tjera" ljude k liječniku, no iako je taj strah u većini slučajeva neopravdan, dolazak k liječniku omogućava dijagnosticiranje nekog težeg oboljenja, doduše u vrlo malom postotku. Iako postoje razne pretpostavke, pravi je uzrok nastanka hemoroidalne bolesti nepoznat.

  
Što su hemoroidi?
   

Radi se, naime, o venama koje odnose krv iz analne regije. Postoje takozvani vanjski hemoroidalni pleksus i unutrašnji hemoroidalni pleksus. Vanjski pleksus je više na površini, a smetnje drenaže u sistemu donje šuplje vene mogu izazvati bolest vanjskih hemoroida. Najčešće obolijevaju trudnice, zbog pritiska uvećane maternice na donju šuplju venu. Veliki, nabrekli modrikasti nabori obično se povlače nakon poroda, no na njihovu mjestu zaostaju takozvane analne plitke, u obliku većih kožnih nabora. Njima se često pridružuju analna fisura i povećana analna papila. Najmanje jedna od tih promjena ostaje ženi poslije poroda. Dalji razlozi vanjskim hemoroidima mogu biti: dugotrajno sjedenje, kronična opstipacija, neprimjerena ishrana, jak fizički napor i dr. Međutim, niti muškarci nisu pošteđeni od vanjskih hemoroida.

Osnovna simptomatologija je posljedica komplikacija. Vrlo često bolesnici dolaze k liječniku zbog toga što su sami sebi napipali kuglasto otvrdnuće veličine do lješnjaka, glatke površine. Koža iznad otvrdnuća je plavkasta. Tako izgleda trombozirani vanjski hemoroid.

Unutarnje hemoroidi nalaze se dublje u analnom kanalu. Tu su također proširene vene koje su smještene na tipičnim mjestima. Obično postoje tri hemoroidalna čvora, a kod nekih ljudi razvijaju se i sekundarni hemoroidalni čvorovi. Uzrok nastanka povećanih hemoroidalnih čvorova i ovdje je nepoznat (sklonost?). Treba naglasiti da su unutrašnji hemoroidi uvijek prisutni, ali predstavljaju oboljenje u onom trenutku kada prolabiraju (povećaju se i izlaze kroz čmarni otvor) ili kada krvare.

  
  
Stupnjevi hemoroidalne bolesti
  

Sama hemoroidalna bolest nije kod svih ljudi jednaka. U pravilu su smetnje vezane uz opseg prolapsa unutrašnjih hemoroida. S obzirom na prolaps, imamo četiri stadija oboljenja. Kod prvog stadija hemoroidalni čvorovi su nešto uvećani, ali ne prolabiraju. Oni, međutim, mogu krvariti. Kod drugog stadija oboljenja hemoroidalni čvorovi prolabiraju kada se bolesnik napreže, kao npr. prilikom defekacije. Tada su hemoroidi vidljivi izvana. Po prestanku naprezanja, povuku se u analni kanal. Treći stadij hemoroidalne bolesti karakterizira prolaps koji je dugotrajan. Ponekad je potrebna manualna repozicija. Ipak se u većini slučajeva povlače tijekom spavanja. Zato bi bolesnicima bilo preporučljivo obavljanje nužde u večernjim satima. Hemoroidi četvrtog stupnja predstavljaju terminalnu fazu oboljenja. Čvorovi su stalno prolabirani zbog izrazitog venskog zastoja. Ne mogu se manualno reponirati, a vrlo se često zakompliciraju krvarenjem, uklještenjem i upalom.

Na ovome mjestu treba naglasiti da su unutrašnji hemoroidi najčešći razlog krvarenja iz analnog kanala. Krvarenje je simptom i drugih oboljenja anorektuma, i benignih, i malignih. Svakog bolesnika trebalo bi po krvarenju podvrgnuti proktološkom pregledu (digitorektalni pregled, rektosigmoidoskopija), a ako je stariji od 45 godina, i irigografiji, odnosno kolonoskopiji.

  
  
Liječenje hemoroidalne bolesti
  

Nakon što je pregledom utvrđeno da su hemoroidi uzrok bolesnikovih teškoća, započinjemo liječenje koje je u početku konzervativno. Najčešće je dovoljno regulirati stolicu i osigurati bolesniku mekanu stolicu, i to dijetom i blagim laksativima. Kako je ranije rečeno, bilo bi dobro izregulirati stolicu u večernjim satima, tj. prije spavanja, jer se u snu hemoroidi povlače. Osim regulacije stolice, bitno je izbjegavanje prezačinjene hrane, kao i svakodnevna higijena analne regije (pranje hladnom vodom). Na tržištu postoji niz antihemoroidalnih krema i čepića. Bitno je znati da ti preparati ne liječe hemoroidalno oboljenje, nego olakšavaju simptome bolesti.

Ako se kod bolesnika javlja učestalo krvarenje, koje je uzrokom anemije ili su smetnje u obliku bolova ili upale učestale, treba se odlučiti za aktivno liječenje. Postoji više načina liječenja, ovisno o stadiju oboljenja. Hemoroidalni čvorovi prvog stupnja mogu se liječiti (ako učestalo krvare) uštrcavanjem sklerozatnog sredstva, ali i drugim tehnikama, kao npr. krioterapijom ili koagulacijom infracrvenim zrakama. Hemoroidalni čvorovi drugog stupnja mogu se liječiti postavljanjem takozvanih elastičnih ligatura po Baronu. Sve te navedene metode praćene su većim brojem komplikacija, a dugoročno gledano, javlja se velik broj recidiva oboljenja. Za hemoroidalne čvorove trećeg i četvrtog stupnja indiciran je operacijski zahvat kojim se odstranjuju i unutrašnji i vanjski hemoroidalni čvorovi. Ako je korektno učinjena, vrlo je mali broj recidiva, kao i poslijeoperacijskih komplikacija u obliku jake bolnosti, relativne inkontinencije i poslijeoperacijske stenoze.

  
  
Akutne komplikacije hemoroidalne bolesti
  

Akutne komplikacije mogu se manifestirati na nekoliko načina, i to kao krvarenja koja mogu biti učestala i manjeg obujma pa mogu dovesti do anemije, ali i kao vrlo jako krvarenje iz prsnutog hemoroidalnog čvora, koje može dovesti do šoka, to jest do životne ugroženosti. Takvo prsnuće predmetom je hitnosti i najčešće zahtijeva hitan operacijski tretman. Sljedeća je komplikacija infekcija koja može nastupiti u svakoj fazi. Uklještenje hemoroida nastaje u uznapredovalom stadiju hemoroidalne bolesti, i to obično naglo nakon stolice. Zbog uklještenja, u hemoroidalnim čvorovima nastaje tromboza. Takvo je stanje popraćeno jakim bolovima u anorektumu, a anus izgleda poput "rascvjetane ruže". Terapija takvog stanja u najvećem je broju slučajeva konzervativna. Manualna repozicija u pravilu ne pomaže.

Bolesniku tada preporučamo mirovanje, toaletu, regulaciju stolice, analgetika i antihemoroidalne masti s anestetičkim djelovanjem. U pravilu se smetnje smiruju za dva tjedna. Ako su promjene toliko izražene ili toliko bolne da se ne mogu kupirati analgeticima, indicirano je operacijsko liječenje. Analna tromboza je tromboza vanjskih hemoroida, a nastaje u pravilu nakon mehaničke povrede ili nakon fizičkih napora. Ako opseg tromboze nije velik, tada je jedini simptom bolno peckanje u čmaru. Jaka tromboza dovodi do formiranja lividne otekline na analnom rubu. Bolesnik osjeća jak pritisak u području anusa, a oteklina postaje tvrda i izrazito bolna. Katkada koža nekrotizira te dolazi do ispražnjenja koagula, pri čemu bolesnik osjeća olakšanje. Terapija je prva tri dana konzervativna: mirovanje, antitrombotične masti i analgetici. Nakon trećeg dana, ako konzervativna terapija nije pomogla, terapija je kirurška.

  
  
Mr. sc. Đordano Bačić, dr. med.