Infarkt miokarda

  

NAGLO I ČESTO POGUBNO OBOLJENJE

   

Ishemijska bolest srca stanje je koje nastaje zbog snanjene ili poremećene cirkulacije u srčanom mišiću i smanjenog priljeva krvi u srčani mišić. Poremećena je cirkulacija kroz srčani mišić posljedica anatomsko-patoloških promjena na koronarnim arterijama, pri čemu dominira začepljenje ili suženje lumena različitog stupnja.

  

Ishemijska bolest srca, a posebno najteži oblik te bolesti, a to je infarkt miokarda, ima veliko značenje u suvremenoj medicini zbog visokog morbiditeta te mortaliteta.

Smrtnost u akutnom infarktu miokarda iznosi oko 30%, pri čemu se više od polovice smrti događa prije nego oboljeli stignu do bolnice. Premda se preživljenje nakon hospitalizacije u posljednja dva desetljeća poboljšalo, ipak dodatnih 5-10% preživjelih umire u prvoj godini nakon infarkta srca. U bolesnika koji se oporave, postoji trajan rizik od povećane smrtnosti i novih infarkta.

  
 
KAKO INFARKT NASTAJE
 

Infarkt miokarda događa se zbog naglog smanjenja protoka krvi kroz neku od koronarnih arterija. Navedene su arterije žile kojima se krvlju opskrbljuje srčani mišić i, ako dođe do naglog smanjenja, odnosno prekida protoka krvi, uslijedi odumiranje jednog dijela srčanog mišića, što nazivamo infarktom miokarda. Nagli prekid protoka krvi kroz koronarnu arteriju nastaje zbog začepljenja žile, i to na mjestu gdje je žila ranije bila sužena zbog ateroskleroze, koju karakterizira nastajanje aterosklerotskih ploča ili ateroma u stijenci krvne žile. Ateromi nastaju taloženjem masti, nakon čega dolazi do odlaganja kalcija, pa žila postaje sužena. Učestalost ateroskleroze povećana je ako su prisutni neki faktori rizika. Najvažniji su: povišen krvni tlak, povišene masnoće, pušenje, šećerna bolest, debljina.

Uza sve to, od značenja su životna dob, spol i porodično opterećenje.

 

U prevenciji ateroskleroze treba suzbijati faktore rizika, tj. kontrolirati krvni tlak; ako su povišene masnoće, primijeniti odgovarajuće dijetetske mjere. Kod bolesnika sa šećernom bolesti potrebna je redovita kontrola i liječenje zbog prevencije komplikacija.

   
  
SIMPTOMI INFARKTA MIOKARDA
  

Prvi je i vodeći simptom infarkta grudna bol. Nastaje iznenadno, obično u miru, ali se može javiti u tijeku napora ili stresa. Bol je obično jakog intenziteta, stiskajuća i razdiruća. Obično je lokalizirana u sredini prsnog koša - iza prsne kosti, često se širi u ruke, nešto rjeđe u gornji dio trbuha, leđa, donju čeljust i vrat. Uz bolove se javljaju i gušenje, znojenje, mučnina, povraćanje te strah. Napadi bolova u akutnom infarktu srca obično traju više od 30 minuta. Intenzitet bola postepeno se pojačava, a potom postepeno opada. Premda je bol najčešće izražena tegoba, ipak ne mora uvijek biti prisutna. Oko 15-20% infarkta javlja se bez bolova. Takvi "bezbolni" infarkti češći su u žena, u bolesnika sa šećernom bolesti te u poodmakloj životnoj dobi. Ponekad se infarkt može javiti kao iznenadni nastup otežanog disanja ili osjećaj nagle slabosti, iznenadni pad krvnog tlaka.

Pri sumnji na infarkt srca važno je da se bolesnik što ranije javi liječniku radi adekvatne i pravovremene dijagnostike i terapije. Dijagnoza akutnog infarkta srca zasniva se na tri osnovna parametra, a to su: 1) klinička slika s tipičnim grudnim bolovima, 2) elektrokardiografske promjene, 3) biohumoralni znaci nekroze miokarda. U elektrokardiogramu se rano javljaju promjene, iako to ne mora uvijek biti slučaj pa negativan nalaz elektrokardiograma u prvim satima ne isključuje infarkt miokarda.

Osim elektrokardiograma, rano utvrđivanje infarkta miokarda omogućavaju nam biohumoralni znaci nekroze miokarda, tj. laboratorijska analiza serumskih enzima. Naime, kod infarkta dolazi do odumiranja jednog dijela srčanog mišića te raspada stanica, zbog čega se oslobađaju enzimi pa je porast vrijednosti enzima u serumu dokaz za novonastali infarkt.

 

Ako se jave tegobe koje pobuđuju sumnju na srčani infarkt, neophodno je što hitnije javljanje liječniku da bi se mogle navrijeme poduzeti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mjere te da se što ranije uoče i liječe akutne komplikacije infarkta.

 
  
LIJEČENJE OBOLJELIH

Oboljeli od akutnog infarkta srca liječe se u specijaliziranim jedinicama, gdje se stavljaju pod monitor, uz stalnu kontrolu srčanog rada i ostalih vitalnih funkcija. Tim bolesnicima treba osigurati poseban tretman i mogućnost da se mogu uraditi svi medicinski postupci koji se odnose na kardiorespiratornu reanimaciju ako se za to ukaže potreba.

U početku liječenja oboljelom treba osigurati apsolutno mirovanje. Od medikamenata se najprije primjenjuju lijekovi za uklanjanje boli, tj. analgetici (npr. Analgin ili opijatski analgetici). Daju se nitrati (Nitroglycerin) koji djeluju na koronarne arterije i koji poboljšavaju krvni protok kroz neoštećeno, ali i tkivo ishemične zone miokarda.

U ranoj fazi srčanog infarkta često se javljaju poremećaji srčanog ritma zbog čega se primjenjuju antiaritmici. Upravo su poremećaji srčanog ritma i pojava malignih aritmija glavni uzrok smrti u ranoj fazi infarkta.

Danas je pristup liječenju srčanog infarkta drugačiji nego što je to bilo ranije, kada se bolesnik liječio na konzervativan način, uz praćenje tijeka bolesti te liječenje komplikacija u akutnoj fazi bolesti. Moguće je da se, ako bolesnik dođe u bolnicu u što kraćem roku od početka tegoba, primijeni fibrinolitička terapija kojoj je cilj otapanje ugruška u koronarnoj arteriji te uspostavljanje ponovne prohodnosti krvne žile, što može dovesti do toga da se infarkt uopće ne razvije ili mu se smanji veličina (propada manja masa srčanog mišiča). Budući da se spašavanje srčanog mišića može dogoditi samo prije nego što miokard postane definitivno oštećen, vrijeme je primjene trombolitičke terapije od najvećeg značenja za postizanje njezine maksimalne koristi.

Ponekad se, u kombinaciji s trombolitičkom terapijom ili neovisno od nje, pokušava mehanički otvoriti začepljenja koronarna arterija i taj postupak zove se perkutana transluminalna koronarna angioplastika (PTCA). Naravno da je navedene postupke moguće izvršiti samo u specijaliziranim ustanovama.

U bolesnika treba liječiti i sve komplikacije koje nastaju u akutnom infarktu srca, kao što su: akutno popuštanje srca, kardiogeni šok i zastoj srca.

Treba naročito naglasiti važnost prevencije ateroskleroze, na koju bolesnik može djelomično utjecati promjenom stila života i navika (pušenje, prehrana) te pravovremenim i adekvatnim liječenjem povišenog krvnog tlaka i šećerne bolesti.

 
  
Željka Diklić, dr. med.