POZITIVNO RODITELJSTVO
 
BEZ SILE I BATINA
 
Ne gledajte na dijete kao na neki dragulj,
već se trudite da ono to postane!
Vasto
 
 
Neprocjenjiva je uloga roditelja u razumijevanju i zadovoljavanju životnih, socijalnih, intelektualnih, emocionalnih i drugih potreba djece. Primjerima pozitivnog roditeljstva, sreće, bračne sloge, jedinstva, ljubavi, kvalitetnih uzora i mudrih strategija, roditelji odgajaju sretne, samouvjerene i odgovorne mlade ličnosti.
Suvremeni roditelj mora svoje dijete naučiti da:
- cijeni i poštuje druge ljude, ali i samoga sebe,
- razvije važne socijalne i životne vještine,
- usvoji pozitivne navike,
- uspješno rješava svakodnevne probleme i prepreke na koje nailazi u svom radu,
- zajednički prevladavaju napetosti, konflikte, krize i probleme,
- stekne dragocjeno socijalno, radno i životno iskustvo,
- teži k najvišim rezultatima, ali i da bude zadovoljno onim što je postiglo,
- na greškama uči, da mu one budu poticaj, a ne kočnica i znak nemoći,
- bude zadovoljno samim sobom i svojim postignućima,
- bude sretno, radosno, ispunjeno dobrotom, optimizmom, da voli i bude voljeno.
Odgoj, sreća, čestitost, moralnost, samoodgovornost, priprema za zdravo roditeljstvo, human odnos među spolovima i brak te ljudsko dostojanstvo djece – djelo je njihovih roditelja.
 
 
Nema puta bez prepreka
 
Dr. Richard C. Wolfsoon kaže: „Sreća je kamen temeljac emocionalnog razvoja vašeg djeteta. Sretno se dijete veseli novim iskustvima, uživa u svemu onome što mu pruža svaki novi dan i psihološki cvate u svakoj fazi svojega razvoja. Naravno, postojat će trenuci kada će dijete biti uznemireno; na primjer, kada ga učiteljica ukori na satu što je pričao umjesto da uči, kada izgubi svoju omiljenu igračku ili se posvađa s prijateljem. Ti su trenuci tuge privremeni i uskoro će ih potisnuti njegov osjećaj čvrste, neobuzdane sreće.“ Od malena dijete valja učiti da će na životnom putu naići na mnogo prepreka koje mora svladati da stigne na cilj i da put bez prepreka ne vodi nikamo.
Za uspjeh i sreću valja se boriti, pretrpjeti mnoge nelagode. Hesiod kaže: „Prije uspjeha bogovi odrediše da se čovjek oznoji“, a S. Graff dodaje: „Svaki je uspjeh trijumf upornosti.“ Život je poput ružina cvijeta koji nam pruža divan miris i ljepotu, ali ponekad njegov trn ubode. Dijete mora znati da put do sreće traži velik napor i puno odricanja. U tome mu mogu mnogo pomoći roditelji, učitelji i prijatelji, ako im povjeri problem. Pozitivno roditeljstvo podrazumijeva ljubav, povjerenje, iskrenost, razumijevanje razvojnih problema, želja i potreba djece, puno razgovora, dogovora i iznalaženja rješenja bez sile i batina. Takvom roditelju djeca će se povjeriti i tu strategiju treba koristiti u odgoju svoje djece.
„Na žalost, rezultati istraživanja pokazuju da su danas djeca pod većim pritiskom no što su to bila ikada ranije, što znači da je velik broj djece pod velikim stresom, nesretniji i napetiji no u ranijih naraštaja – a to je još jedan razlog zbog kojega sreću svoje djece ne biste trebali prihvaćati kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi“- kaže dr. Richard C. Wolfsoon. Sreća mnogo ovisi o temperamentu i osobnosti djeteta, stavovima, socijalnim vještinama i gledanju na život. Roditelj mora poučiti dijete da se uspješno nosi sa svojim osjećajima, da dosegne i održava visoku razinu sreće i zadovoljstva samim sobom i svojim postignućima.
 
 
Nesretno dijete učiniti sretnim
 
Zašto je neko dijete tmurno, tužno, snuždeno u kutu dvorišta škole, sumnja u sebe, svoje sposobnosti, a njegovi vršnjaci i vršnjakinje skaču, vesele se, radosno igraju…? Mogu li se i ta osamljena i nesretna djeca uključiti u vesele igre i druženja s onima koji, „pucaju“ od radosti i veselja? Riječ je o djeci koju su roditelji razmazili, nisu ih puštali u igru s vršnjacima. Ona su sramežljiva, stidljiva, nesocijalizirana, ne znaju se uključiti u igru i tu mora intervenirati odgajateljica u vrtiću ili učiteljica u školi, koja će se ponajprije s njime emocionalno zbližiti, osvojiti njegovo povjerenje, razviti optimizam, samouvjerenost i sigurnost, ponuditi izazov, pobuditi radoznalost, želju da se iskuša u igri s drugima. Valja ga zbližiti s drugom djecom, uključiti u njihove aktivnosti, zabavu i igru, a to će ga učiniti poletnim i sretnim. To je taj kamen temeljac na kojemu će ono kroz suradnju osvajati prijatelje i dalje izgrađivati svoju sreću. Stjecat će dragocjena socijalna i životna iskustva, stvarati čvrste veze i odnose s vršnjacima. Svako dijete, uz pomoć emotivno tople i drage osobe, može stvarati svoju sreću, a izražavat će je na svoj jedinstven i njemu svojstven način.
To je bila zadaća roditelja. Umjesto da sve za njega rade, donose odluke u njegovo ime, mogli su ga upitati što treba i želi, uvažiti mu želje i angažirati ga da to, primjereno dobi, sam ostvari. Upravljanje svojim osjećajima, razvitak svijesti o vlastitim i tuđim osjećajima izgrađuje kompetenciju, samostalnost, odlučnost, a to značajno pridonosi njegovoj sreći i pruža mu osjećaj voljenosti, sreće, pripadanja, sigurnosti, zaštićenosti. Kreće se sigurno u ozračju punom ljubavi, spontanosti, u nevolji ga tješe, ali i on hrabri druge. Time gradi optimizam, pozitivan i konstruktivan stav i odnos prema vršnjacima.
Usto, djetetu treba omogućiti da se dokaže u aktivnostima u kojima ima talenta i smisla (nogomet, glazba, tehnika, šah, strani jezici…), pratiti i isticati njegova postignuća i zasluge, npr. gol koji je donio pobjedu školskoj ekipi, poticati njegovu nadarenost i talent, pružiti potporu u razvoju osjećaja vlastite vrijednosti, moći, odgovornosti i samodiscipline, stalno ga okupirati atraktivnim aktivnostima, konstruktivnim radom, zanimljivom zabavom, poticati na suradnju.
Valja ga angažirati u donošenju odluka, vježbati strategiju rješavanja problema koji se jave na putu realizacije zamisli. Ne treba tražiti visoke, već optimalne rezultate, ne naturati mu svoje ambicije. Svaki uspjeh, pa i samo sudjelovanje, zaslužuju priznanje i potiču na aktivnost, izazov i kušnju.
Teško mu je kontrolirati ljutnju, nadzirati bijes i druge negativne emocije koje naviru kao reakcija na prepreke, neuspjehe. Treba sprječavati suparništvo i ljubomoru kod braće i sestara.
Vaše dijete će se suočiti s problemima, promjenama, neuspjehom. Pomozite mu da to lakše prebrodi. Ono mora znati svoje dobre i loše strane, a vi ih ne uspoređujte. Što više govorite uzorom jer se djeca ponašaju po obiteljskom modelu. Stalno mislite kakav ste uzor svojoj djeci jer će vas oponašati. Od vas će učiti odnos prema ljudima, ljubaznost, prijateljstvo, suživot…
 
 
Važna dosljednost u odgoju
 
Koristite dogovore s djecom, budite iskreni, fleksibilni i kompromisni. Uvijek imajte vremena za dijete i razgovor s njime. Neka se ponaša i sve vam povjeri, izrazi svoje osjećaje, zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Naučite ga rješavati sukobe bez nasilja i agresije. Zagrlite ga i pričajte mu. Povjerenje i strategija najvažniji su. Dr. Wolfsoon predlaže 10 stvari koje možete reći djetetu da prevlada nesigurnost, strah, sram, nelagodu i odbojnost prema razgovoru:
„1. Očito je da si uznemirena. Većina se djece katkad tako osjeća. Čekat ću koliko god želiš da mi ispričaš ono što mi želiš reći.
2. Sigurno ti nije lako s obzirom na probleme koje imaš s prijateljima. Možda bi ti pomoglo da o tome porazgovaraš sa mnom, barem na nekoliko minuta.
3. Možemo sjediti ovdje u tišini. Uživam u tvojem društvu i ne smeta mi ako ti je draže da mi ništa ne ispričaš.
4. Prošli put kada te je nešto mučilo nisi želio razgovarati sa mnom. No, prisjetit ćeš se da ti je bilo lakše kada smo kasnije porazgovarali.
5. Katkad je teško pronaći prave riječi kako bismo opisali ono što osjećamo. To se može svima dogoditi - nešto osjećamo, a ne možemo to pretočiti u riječi.
6. Ti si, inače, dijete puno optimizma, pa znam kada si ovako tužan da te nešto muči. Možda bi mi želio reći o čemu se radi?
7. U tvojoj dobi stvari mogu biti vrlo zbunjujuće i u redu je ako ti predstavlja problem da se za nešto odlučiš. Vidjet ćeš da će i pomoći ako taj problem podijeliš sa mnom.
8. Mislim da mi želiš nešto reći, a ja sasvim sigurno želim čuti o čemu se radi. Morali bismo biti u stanju, samo nas dvoje, raspraviti o čemu se radi.
9. Djeca katkad rastuže jedno drugo, a da zapravo ne shvaćaju što su učinila i da to ne čine namjerno. Možda se to dogodilo i tebi.
10. Nema toga problema oko kojeg ti ne mogu pomoći. Bilo da je veliki ili mali, uvijek sam uz tebe.Možemo porazgovarati sada ili kasnije – kako god ti želiš.“
Time roditelj iskazuje svoju dobrostivost, ljubav, iskrenu želju da pomogne i surađuje u rješavanju problema, ali ništa ne uvjetuje, ne natura, sve odluke prepušta djetetu. To čini tako mudro i s puno pedagoškog takta da će svako dijete prijedlog prihvatiti i držati ga svojim.
 
 
Posvetite se problemu svoga djeteta
 
To je način zbližavanja, savjetovanja, dobronamjernog i nenasilnog pokušaja pružanja pomoći te svladavanja prepreka i prevladavanja odbojnosti, možda nelagode, srama ili straha da vam to što ga muči povjeri. Vi ste izrazili želju da čujete njegov problem te spremnost na rješavanje, ali bez prisile, naturanja, sve ste prepustili njemu jer želite da otvorenije razgovora s vama i povjeri vam svoj problem ma kako on bio neugodan. Ugasite televizor, isključite glazbu i ambijent učinite ugodnim, zajamčite mu diskreciju, stavite mu na znanje da vidite da ga nešto muči jer je jako frustriran, ali ako ne želi s vama o tome razgovarati, ne mora. Odluku ste prepustili samo njemu. Doveden je u veliku dilemu. Čak se mogu pojaviti i suze na njegovu licu. To je znak da je problem ozbiljan, ali su i dvojbe snažne.
Samo strpljenjem, mirnoćom i ulijevanjem sigurnosti, ohrabrit ćete ga i potaknuti na razgovor o problemu. Treba mu dati dovoljno vremena, ne požurivati ga jer smišlja kako bi se najbolje izrazio. Pretvorite se u veliko uho i nepomično slušajte, bez znatiželjnih potpitanja, a posebno bez izražavanja nevjerice i sumnje u vjerodostojnost njegovog iskaza. Mlađa djeca i „maze“ vole sjesti u krilo, starija pored vas i nasloniti glavu. Zagrlite ih. Ako sjedne ispred vas, gledajte ga, ali neka vam pogled ne luta jer ga to ometa. Možete kimanjem glavom pokazati da razumijete i slušate ga aktivno, ali bez komentara. Ako zapazite da vam neke stvari kaže uvijeno ili ih potpuno izbjegne, to je sigurno neka privatnost ili ono što drži da ne odobravate i ne želi vas razočarati.
 
 
Povjerenje mora biti obostrano
 
Naglasite mu prije početka razgovora da ništa ne taji od vas jer samo ako znate problem, moći ćete ga rješavati, a što se tiče drugih, u to ste ga ranije uvjerili jer ste čuvali povjerene vam tajne. Poštujte njegovu privatnost. Ne čitajte njegov intimni dnevnik, pisma, ne tražite nikakve dokaze u njegovim stvarima. Povjerenje, iskrenost i emocionalna bliskost moraju biti obostrani.
Nakon razgovora, u nekoliko rečenica ponovite srž problema i pitajte jeste li ga dobro razumjeli. Odmah pređite na dogovor jer se problem mora rješavati brzo, bez odgađanja. Ne tražite krivca, ne ukazujte na krivnju. Predložite potrebne promjene i o svakoj neka se dijete izjasni. Tražite kompromisna rješenja. Ukažite na problem, recite da vam se ne sviđa to što je učinilo, čak da to i osuđujete, ali njega kao svoje dijete jednako volite kao i prije. Vaša ljubav mora biti bezuvjetna. Slobodno mu recite: „Volim te!“. Zagrlite ga i poljubite. Prihvatite njegov iskren iskaz i kajanje, ali ne dopustite da sebe optužuje, ponižava, čuvajte njegovo dostojanstvo. Recite da svi mi griješimo, ali na greškama učimo, ispravljamo ih i one nam služe kao podsjetnik da ih više nikad ne ponovimo. Zato Faraday tvrdi: „Ipak, najviše naučimo ih vlastitih grešaka.“
Kada dijete ohrabrite, zamolite ga da iznese svoje mišljenje i prijedloge. Ono s čim se ne slažete, ne osuđujte nego recite da će to stvoriti još veće probleme koje će onda biti mnogo teže riješiti. Pronađite kompromis i sugerirajte kao svoje mišljenje ili nečije iskustvo. A kada se ono izjasni, prihvatite to kao njegov prijedlog i recite: Znači, ti misliš… i predlažeš da… Pa i ja se slažem, ali ćemo pratiti kako se odvija ta promjena ponašanja i ako naiđeš na prepreku ili neki problem, odmah dođi da iznađemo rješenje. Vjerujem da smo se trudili i pokazali visok stupanj dobrote i želje da se taj problem ne ponovi. No, George Elliot kaže: „Prvi uvjet ljudske dobrote jest nešto voljeti, a drugi nešto poštovati.“ Uvjeren sam da bi i ti i ja voljeli da je ovaj problem definitivno riješen. Ostaje nam drugi uvjet, a to je da poštujemo dogovor. Mislim da ni tu ne smije biti problema jer kakvi bismo mi bili ljudi kad ne bismo poštovali svoj dogovor i odluku.
 
 
Mr.sc. Ivica Stanić