Prva pomoć kod epileptičkog napadaja
 
DRAMATIČNA SLIKA
 
Epilepsija (padavica) poremećaj je koji uzrokuje prekomjerna ili nepravilna aktivnost moždanih stanica jednog dijela ili cijelog središnjeg živčanog sustava. Od nje boluje približno 0,5 - 1% stanovništva.
 
 
Epilepsija može biti nasljedna, organski uvjetovana (npr. kronična oštećenja ili bolesti kao tumori, metaboličke bolesti, upale itd.) te kriptogena (pretpostavlja se da je organski uvjetovana, ali nije moguće dokazati).
Epilepsija se javlja u obliku povremenih i prolaznih epileptičkih napadaja, koji naglo nastaju i kratko traju. Dijelimo ih na generalizirane / opće («grand mal» ili veliki napadaj te «petit mal» ili mali napadaj); parcijalne / djelomične (jednostavni ili složeni); posebne sindrome; te epileptički status (status epilepticus).
Osobe koje boluju od epilepsije redovito uzimaju lijekove koji sprečavaju napadaje. Međutim, epileptički napadaj mogu uzrokovati određene okolnosti i stanja, kao što su snažan emocionalni podražaj ili stres, jaka buka ili blještavo svjetlo, povišena tjelesna temperatura, metabolički poremećaji, uzimanje nekih lijekova i/ili opijata i dr.
 
 
Kako prepoznati epileptički napadaj
 
Najčešći je «grand mal», odnosno veliki napadaj koji izgleda vrlo dramatično. Osoba gubi svijest i pada na tlo, uz kočenje i grčenje mišića tijela, ruku i nogu. Uz to se mogu javiti pjena na ustima, ugriz jezika, nekontrolirano mokrenje, a lice često poplavi. Obično traje 1-2 minute. Nakon prestanka grčeva, osoba može biti kraće ili duže vrijeme pospana i/ili zbunjena.
«Petit mal», absans ili mali napadaj javlja se u djece, a očituje se kao kratak prekid aktivnosti u tom trenu, nakratko se izgubi nit u pričanju ili se dijete zagleda u «prazno».
Mioklona epilepsija očituje se kao iznenadan trzaj noge ili ruke.
Pri atoničkom napadaju dolazi do «popuštanja» mišića i osoba iznenadno pada.
Najopasniji je epileptički status, koji se sastoji od niza epileptičkih napadaja, pri čemu bolesnik ne dolazi svijesti, a koji može trajati i dulje od 30 minuta. Često je udružen s lomovima kostiju, srčanim aritmijama i poremećajem disanja. Osim znatnih moždanih oštećenja, može uzrokovati i smrt.
 
 
Djelovati odmah
 
Najvažnije je ostati priseban i znati da se epileptički napadaj zaustavlja sam (mogu ga zaustaviti i liječnici, ali samo uz pomoć određenih lijekova). Važno je bolesnika ne ostaviti samog i pomoći mu da se dodatno ne ozlijedi. Treba slijediti nekoliko pravila:
• Iz bolesnikove okoline ukloniti predmete koji ga mogu ozlijediti u trenutku napadaja.
• Bolesnika položiti na pod tako da mu pod glavu stavimo nešto mekano da se ne ozlijedi (npr. presavijenu jaknu).
• Bolesniku ukloniti naočale, otkopčati ovratnik košulje, olabaviti mu kravatu i pojas. Kontaktne leće ne dirati.
• Glavu bolesnika okrenuti na stranu da se omogući istjecanje izlučevina.
• Ako je bolesnik bez svijesti, a napadaj je završio, treba ga postaviti u bočni položaj te pozvati hitnu medicinsku pomoć (94).
• Ako napadaj traje dulje od 5 minuta, treba odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć (94) i postaviti bolesnika u bočni položaj!
 
 
Važno je znati
 
• Zapamtite vrijeme početka napadaja!
• Nije uputno bolesnika u trenutku napadaja držati niti fizički pokušavati suzbiti mu grčeve!
• Nikada ne stavljajte predmete u usta osobi u napadaju!
• Ne davati bolesniku nikakvu tekućinu na usta, hranu ili lijekove!
• Ako primijetite da je bolesnik ozlijeđen (krvari, lom zuba i sl.), treba ga odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu!
• Uvijek pričekajte da bolesnik dođe k svijesti!
• Smirite okolinu i bolesnika kad dođe k svijesti te mu ukratko opišite što se dogodilo.
• Ako primijetite da je bolesnik pospan ili zbunjen nakon napadaja, ostanite uz njega dok se ne oporavi i ne dopustite mu da u takvom stanju vozi.
 
 
Ivana Bočina, dr. med.