Savjeti roditeljima

Odgoj i obrazovanje

Ako je odgoj „nastojanje da netko stekne osobine, navike prikladne u društvu“ te ako je obrazovanje (izobrazba ili naobrazba) „rezultat procesa stjecanja znanja neke osobe“, radi se o cjeloživotnim vrijednostima.

No, iako se radi o potrebama kroz cijeli život, pojmovi se prije svega vežu na dječji uzrast, odnosno odrastanje. Iako ni jedan od pojmova nije strogo vezan na ljudsku vrstu, upravo je možda baš ljudska vrsta pri rođenju „najsiromašnija“ znanjima i vještinama neophodnim za odrastanje. Stoga nešto više riječi o odgoju i obrazovanju djece i mladih, najodgovornijih obveza odraslih prema generaciji koja treba primjereno odrastanje. Nije namjera umanjiti važnost osiguranja prehrane i mnogih postupaka fizičke zaštite, koji su ipak nešto manje složeni, barem na intelektualnoj razini. Drugim riječima, djeca i mladi (posebno najmlađeg uzrasta), koji nisu «odrasli u malom», nisu u stanju sami očuvati život, a niti prije punog odrastanja na primjeren način „sudjelovati u nastavku vrste“. Nije na odmet podsjetiti da je, u sklopu nastojanja da se zdravlje unaprijedi ili barem očuva (osnovna dužnost ovog lista), nužno promišljati i postupke i djelatnosti koji u podjeli rada nisu zdravstveni. Svima je znano da su najodgovorniji za uspjeh odgoja i obrazovanja prvo roditelji pa odgajatelji i učitelji (od vrtića ili čak jaslica pa do kraja srednjoškolskog obrazovanja). Pritom se treba upitati dvije stvari: prvo, da li oni imaju znanja i vještina potrebnih odgovarajućem odrastanju i, drugo, da li ta znanja i vještine znaju prenositi na djecu i mlade? Mnoga istraživanja upućuju na to da naša djeca i mladi ne odrastaju bolje odgojeni i obrazovani od prethodnih generacija, što je nesporni pokazatelj da ova (nama bliža) civilizacija ne napreduje. Samoodgoj i samoobrazovanje nisu dostatni! Ako je to tako, primjereno je postaviti nekoliko pitanja jer kažu da bez postavljanja pitanja nema ni odgovora.

• Zašto našu djecu ne učimo (na vrijeme) o njihovom tijelu, o njegovom rastu i sazrijevanju, o zdravlju, o tjelesnoj, ali i o duševnoj higijeni? (Primjer: petnaestogodišnja djevojka / djevojčica ima četiri spolnoprenosive bolesti – za koje nije ni čula – jer je za okladu u mjesec dana promijenila 50 „partnera“). • Zašto našu djecu nedovoljno učimo i odgajamo o ponašanju u zajednici (porodici, obitelji, skupini ili razredu), o poštenju i odgovornosti? Zašto ih učimo da prikrivaju zlo i one koji ga čine – da ne postanu tužibabe? Da li je prva prepisana zadaća tek početak ... ? • Zašto ih navodimo na sve oblike natjecanja, u kojima su gotovo svi gubitnici? A kad je već tako, zašto olimpijskim pobjednicima u znanju dajemo manje medijskog prostora od pijanke trećerazrednog, na primjer, nogometaša? • Zašto je strogo zabranjena „odgojna packa ravnalom po dlanu“ (učitelj bi dobio izvanredni otkaz), a za teška krivična djela maloljetnika pripremamo sudske postupke za odrasle? Ako se već događaju i ponavljaju teška maloljetnička krivična djela, da li bi roditelji našli više vremena za njihovo sprječavanje kad bi krivično odgovarali umjesto svoje djece? • Da li je moguće da odrasli koji pred djecom piju alkoholna pića i puše, ne znaju da su mladi koji već koriste ilegalne opojne droge prije toga, u velikoj većini, i pili i pušili? (Primjer: da li znamo koliko je djevojčica mlađih od četrnaest godina protekle godine policijski privedeno i proslijeđeno u bolnicu sa znakovima otrovanja alkoholom, odnosno teškog pijanstva?). • Da li je moguće da odrasli – prije svih roditelji – ne znaju da im djeca kad odrastu neće oprostiti što ih strožim odgojem i boljim obrazovanjem nisu spriječili u činjenju onoga što im je, moguće, već upropastilo budući život, a dogodilo se prije punoljetnosti? To se odnosi i na one koji su bili puni razumijevanja i strpljenja „da se stvari same postave na pravo mjesto“. • Da li još uvijek netko vjeruje da je neplivače, da bi proplivali, najbolje baciti u duboku vodu? Ima li optimizma? Ima! Prije ili kasnije (nadati se ne prekasno) odgovorni će shvatiti da je „demografska obnova“ nužnija od rješavanja svih drugi stvarnih i izmišljenih kriza te prepustiti znalcima, a ima ih, da novim generacijama pripreme bolju budućnost od vlastite sadašnjosti. Odgovorni zasad čine obrnuto. Zasad, većinu djece čuvaju prirođena inteligencija i odgovarajući temperament i karakter. No, smijemo li se odreći manjine?

Vladimir Smešny, dr.med.