Škola i odgoj
 
OBRAZOVANJE I ODGOJ - NEDJELJIVI
 
"Nije siročić onaj tko je bez roditelja,
nego onaj tko je ostao bez znanja i odgoja."
Narodna poslovica
 
 
"Prije braka imao sam šest teorija o odgoju djece.
Sad imam šestoro djece i nijednu teoriju."
Earl of Rochester Odgoj je, prema definiciji: "sistemski nastavom organiziran proces kojim se izgrađuju pozitivne osobine ličnosti, stavovi, pogled na život i svijet te karakterne, moralne, radne i društvene vrijednosti." Odgoj podrazumijeva prihvaćeno ponašanje pojedinca u društvu.
 
 
Obrazovanje «na cijeni», odgoj zanemaren
 
Roditeljima je odgajanje djece prirodna i primarna uloga. Međutim, na odgoj djece utječe i djetetova okolina, odnosno škole, sportske, vjerske i društvene zajednice, nažalost i ulica. Današnja društvena i kulturna klima stvara prostor u kojem pitanje odgoja i obrazovanja postaje sve složenije. Obrazovanje je "na cijeni", ali se sve više teži njegovim tehničkim i praktičnim aspektima, dok se odgoj uglavnom zanemaruje. Suvremeni tempo života promijenio je mnogo toga u odgoju djece. Roditelji rade po cijeli dan kako bi i u ovim kriznim vremenima osigurali dostatno sredstava za život svojih obitelji. Iscrpljeni i umorni, ne posvećuju se svojoj djeci koliko bi trebali, čime uvelike umanjuju svoju odgojnu ulogu i autoritet. Svoju odgovornost u odgoju pokušavaju pritom prebaciti na društvene ustanove (vrtići, osnovne i srednje škole), odnosno na njihove djelatnike. Dok javnost uopće ne dvoji o tome odgajaju li se djeca u vrtićima te se njihovi djelatnici nazivaju odgojiteljima, o odgoju u školama postoje različita mišljenja. Nerijetko i djelatnici škola tvrde kako su škole isključivo obrazovne, a ne odgojne ustanove. Koliko li smo samo puta čuli od naših učitelja ili profesora u školama kako "u školi dobivamo znanje, a u kući odgoj"!
 
 
Pobrkani prioriteti
 
Jesu li škole odgojne ustanove? Prema važećem hrvatskom Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, "škole su javne ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja djece i mladih". Stalne rasprave o temi reforme školskog sustava u nas većinom su usmjerene prema obrazovanju (broj nastavnih predmeta, duljina školovanja, izvannastavne aktivnosti itd.), uvjetima rada škola (zastarjelost opreme, nedostatak sportskih dvorana, računala itd.) ili djelatnika (premale plaće, umanjivanje društvene uloge, gubitak autoriteta i sl.). Pitanje odgoja u školama uglavnom se zanemaruje. Međutim, činjenica je da svako dijete u Hrvatskoj mora proći kroz školski sustav, u kojem neće samo steći znanje učeći gradivo, već će se i formirati kao osoba. Pri tome se ne smije zanemariti ni vrijeme koje dijete provodi u školi svaki dan, a koje je sve dulje od vremena koje dijete provodi s roditeljima. Zato je važno shvatiti da škole jesu odgojne ustanove te da se dijete boraveći u školi povezuje ne samo s drugim učenicima, nego i sa svojim učiteljima. Izuzetno je važno da postoji dobar odnos između učenika i učitelja, koji ne daje samo znanje, već služi kao uzor i odgaja. Poučavanje je plemenita i kreativna djelatnost, u kojoj učitelj sudjeluje u "oblikovanju ljudskog duha", čega se djeca kad odrastu rado sjećaju, osobito učitelja koji su na njih ostavili snažan i/ili pozitivan utjecaj.
 
 
Škola kao drugi dom
 
Unatoč tome što je današnji školski sustav poboljšan i fleksibilniji nego prije, još uvijek nije ostvarena potpuna suradnja između škola (učitelja, pedagoga, psihologa), roditelja i učenika, koja bi znatnije pridonijela razvijanju djelotvornijeg odgojno-obrazovnog koncepta. Prema novom konceptu, dijete bi trebalo biti u središtu odgojne uloge škole, jer su odgoj i obrazovanje dva međusobno povezana i isprepletena dijela iste cjeline.
Djeca su naša najveća vrijednost te je u daljem razvoju školskog sustava nužna suradnja i zajednička briga roditelja i škole. Odgoj bi trebao biti prioritet ne samo roditeljima, nego i školama, jer škole utječu na izgrađivanje sustava vrijednosti djeteta, kao i na formiranje djetetovih stavova. Škole bi trebale, osim stjecanja znanja i intelektualnih vještina, više razvijati pozitivne osobine djeteta. Temeljna bi zadaća škola trebala biti pomoć u razvijanju djeteta sukladno njegovoj osobnosti, potrebama, sposobnostima i interesima, kako bi se dijete u potpunosti osobno i društveno ostvarilo. Tada bi djeca znala da škole postoje samo radi njih i shvaćala bi školu kao drugi dom, a ne kao mjesto na kojem "sjede i dobivaju ocjene".
 
 
Ivana Bočina, dr. med.