Časna sestra Julijana Anđa Majić, medicinska sestra na otoku Susku, rođena je u Drinovcima (u Hercegovini), mjestu udaljenom od otoka Suska (na kojem danas živi) više od 600 kilometara. S 15 godina ušla je u samostan Službenica milosrđa u Dubrovniku, gdje je provela četiri godine kao kandidatkinja za časnu sestru. Nakon jedne godine novicijata, zaredila se i u istom redu ostala do današnjih dana. U samostanu Službenica milosrđa u Brescii (Italija) pohađala je školu za medicinske sestre i diplomirala nakon dvije godine. Kao njegovateljica radila je sedam i pol godina u dječjem vrtiću Službenica milosrđa u Zagrebu (u Kustošiji). Prvi put na Susak je došla 1970. godine, da bi radila u mjesnoj ambulanti I, s još tri sestre reda Službenica milosrđa, vodila brigu o župnom stanu, župnoj crkvi i četiri nemoćne starice - Suščanke.

Nakon deset godina provedenih na Susku, odlazi u Njemačku i u Regensburgu, pri župnoj crkvi, radi u staračkom domu. Na Susak se ponovno vraća 1987. godine, na iste poslove s kojih je i otišla. Ove godine obilježila je trideset i tri godine od prvog dolaska na Susak i gotovo 26 godina rada u mjesnoj ambulanti Susak i samostanu sestara Službenica milosrđa – uz župnu crkvu sv.Nikole. S umirovljenom časnom sestrom KERUBINOM PICINIĆ, rođenom Suščankom, živi u samostanu Službenica milosrđa, pri susačkoj župnoj crkvi. Kao jedina stalna zdravstvena djelatnica u Mjesnoj ambulanti Susak, s pravom nosi epitet "dobri duh” otoka Suska.
Odlukom Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja, časnoj sestri Julijani Anđi Majić, medicinskoj sestri na otoku Susku, dodijeljena je godišnja nagrada za 2009. godinu Grada Malog Lošinja.
Na povelji, uručenoj časnoj sestri Julijani Anđi Majić na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja, ispisano je da joj se to značajno priznanje dodjeljuje za „nesebično pomaganje stanovništvu ovog podneblja, a u cilju kvalitetnijeg života na malim otocima“.

Zanimljivo je spomenuti da je Julijana Anđa Majić, medicinska sestra na otoku Susku, prva (i zasad jedina) osoba s otoka Suska koja je dobila to značajno priznanje Grada Malog Lošinja, kojem pripada i Susak, otok pijeska i trstike te jedinstvena govora i narodne nošnje.
- Što za Vas znači ovo značajno priznanje? – pitamo časnu i medicinsku sestru Julijanu Anđu Majić u mjesnoj ambulanti na otoku Susku.
- Vidite, ova povelja Grada Malog Lošinja koju držim u ruci za mene je veliko iznenađenje. Otkako sam diplomirala za medicinsku sestru moje je da radim i služim narodu, a nekom javnom priznanju ili nagradi nikada se nisam nadala, niti sam to očekivala. Ipak, moram reći da me ova nagrada jako veseli jer je ona priznanje za moj dugogodišnji zdravstveni rad i pomaganje ljudima kada im je pomoć najpotrebnija. Zahvalna sam svima onima koji su, prateći moj sestrinski zdravstveni rad, ocijenili da sam zaslužila priznanje kakvo je Godišnja nagrada Grada Malog Lošinja. Mislim da je ovo priznanje značajno i po tome što se njime valorizirao rad ljudi u malim mjestima kakav je Susak. Također, ova povelja je i nagrada radu medicinskih sestara, koji baš i nije često nagrađivan javnim priznanjima. Rad medicinskih sestara najčešće je samozatajan i nedovoljno priznat iako je vrlo značajan u pružanju zdravstvenih usluga. Stoga je ova Godišnja nagrada Grada malog Lošinja – dodijeljena meni, priznanje i svim časnim sestrama medicinske struke kojih je nemali broj u našim bolnicama, zdravstvenim ambulantama, domovima za starije osobe i napuštenu djecu. Nagrada je to i svim medicinskim sestrama, barem je ja tako doživljavam. Želim istaknuti i ovo: nakon uručenja spomenutog priznanja u Malom Lošinju te objave u dnevnim novinama i na riječkoj televiziji RI-kanal, javili su mi se brojni ljudi, ne samo sa Suska, već i oni koji žive izvan našeg otoka (ali me, očito, znaju) i čestitali mi na dodjeli nagrade – odajući tako i svoje priznanje mom radu. To me posebno veseli jer čovjeku je drago priznanje, naročito kada dolazi od onih kojima je bilo kada pomogao, na bilo koji način.
Gradsko vijeće Malog Lošinja pokazalo je da priznanja nisu rezervirana samo za gradska središta i velike ustanove, već da prati rad ljudi i u malim mjestima. Mislim da to može biti poticajan primjer i za druge naše gradove – ističe Julijana Anđa Majić, medicinska sestra na otoku Susku koja, iako umirovljenica, i dalje, svakog radnog dana dolazi u mjesnu ambulantu i pruža zdravstvene usluge mještanima Suska i, po potrebi, svima onima koji se zateknu na tom dragulju našeg Jadrana.