Gastroskopija
 
JEDNIM PREGLEDOM SVE JE JASNO
 
Endoskopija označava izraz direktnog promatranja probavne cijevi pristupom iznutra korištenjem tankog, savitljivog optičkog instrumenta zvanog endoskop. Ako se pregledavaju organi gornjeg probavnog sustava (jednjak, želudac, dvanaesnik), pregled nazivamo gastroskopijom ili ezofago-gastro-duodenoskopijom (EGDS).
 
 
Endoskop na svojem vrhu ima izvor svjetla i kameru iz koje se slika prenosi na monitor endoskopskog uređaja ili liječnik koji izvodi pregled (endoskopičar) može sam, izravno gledati sliku na okularu montiranom na drugom kraju endoskopskog uređaja.
 
 
Gledati i uštipnuti
 
Endoskop ima i dodatni kanal kojim se mogu primijeniti razni instrumenti koji omogućuju liječniku da uzme uzorak tkiva (biopsiju) iz područja koje gleda ili da zaustavi krvarenje (učini sklerozaciju krvne žile). Noviji endoskopi imaju pri svojem vrhu i ultrazvučni uređaj (endoskopski ultrazvuk ili EUS) kojim se dobiva uvid u stanje tkiva i organa iza oku vidljive stijenke pojedinog organa probavnog trakta. Stoga gastroskopija nije samo dijagnostička, već i terapijska metoda. Smatra se sigurnom metodom te je mogućnost razvoja komplikacija liječenja u obliku probijanja stijenke, krvarenja ili alergijske reakcije na primijenjene lijekove izuzetno mala.
Gastroskopiju se preporuča učiniti kada bolesnik kroz duže vremensko razdoblje ima smetnje u smislu žgaravice, nadimanja, podrigivanja, ako ima nejasne bolove u trbuhu, teškoće u gutanju, gubitak na težini ili slab apetit. Pretraga se također preporuča u stanjima kada postoji dokazano krvarenje iz gornjeg dijela probavnog trakta. Bolesti koje se dokazuju gastroskopijom jesu: oštećenja jednjaka zbog djelovanja povrata želučane kiseline, varikoziteti jednjaka, hijatalna hernija, svi stadiji tumora koji se razvijaju u jednjaku, gastritis, čir na želucu ili postojeći tumor želuca, upala, čir na dvanaesniku ili tumor dvanaesnika.
 
 
Bezbolno, ali neugodno
 
Gastroskopija, koja traje u prosjeku oko 20 minuta, provodi se u posebnoj prostoriji, koja je uređena za potrebe endoskopskih pretraga i u kojoj je smješten endoskopski uređaj. Preporuča se da bolesnik ne jede najmanje 8 sati prije početka pretrage. Pacijent leži na ležaju i pregled započinje u položaju na boku, ali tijekom pregleda može biti zamoljen od liječnika da promijeni položaj tijela i legne na leđa. Prije pregleda bolesniku se lokalnim anestetikom poprska stražnji dio ždrijela, a može se primijeniti i sedativ koji bolesnika može omamiti ili uspavati, radi lakšeg podnošenja pretrage. Nakon vađenja eventualne pomične zubne proteze u svrhu sprečavanja gušenja, u usta se umeće plastični štitnik koji onemogućava oštećenje cijevi endoskopa. Kako bi pregled započeo, bolesnik mora progutati početni dio cijevi, nakon čega se pojavljuje slika na ekranu i počinje pregled. Tijekom pretrage, iz endoskopa se pušta zrak u probavnu cijev, naročito u predjelu želuca, gdje je bitno da se postojeći nabori sluznice želuca «razvuku» radi boljeg i detaljnijeg prikaza. Takvo puštanje zraka može bolesniku izazvati osjećaj nadutosti, punoće i javi se potreba za podrigivanjem.
Gastroskopija nije nužno bolna metoda iako se smatra vrlo neugodnom pretragom. Važno je napomenuti da, iako iskustvo bolesnika može biti takvo kod izvođenja pretrage, ona je u današnje vrijeme najbolja metoda za pregled šupljih organa probavnog trakta, koja daje mogućnost sigurnije dijagnoze stanja koje bi inače bilo teško dokazati i direktnog djelovanja liječnika u smislu otklanjanja tegoba koje su bolesnika dovele na gastroskopiju, čime pacijent ne mora raditi brojne druge pretrage, već jednim pregledom dobiva najbolju moguću skrb.
 
 
Dragana Grohovac, dr.med.