Utjecaj kisika i ozona na zdravlje
 
KISIK - MOLEKULA KOJA ŽIVOT ZNAČI
 
Zašto nam je, uz kisik koji neprestano udišemo, svake minute, 24 sata na dan, potrebno još? Kisik je glavni izvor energije za rad mozga i svih organa. Stabilizira živčani sustav i djeluje umirujuće, neutralizira toksine, uništava viruse i parazite te anaerobne bakterije, one koje izazivaju infekcije i upale.
 
 
Život na našem planetu započeo je porastom razine kisika u atmosferi te o njegovoj koncentraciji ovisi i danas. Stanice, uz pomoć kisika, iz šećera dobivaju staničnu energiju u obliku adenozin trifosfata (ATP), a u samo jednoj minuti mogu primiti gotovo jednu litru kisika. Možemo reći da količina kisika bitno utječe na energetsku razinu organizma, funkciju imuniteta i na procese čišćenja organizma.
 
 
Siromašni kisikom
 
U nedostatku kisika, proizvodnja energije drastično opada, uz pojavu anaerobnih procesa koji uzrokuju gomilanje metaboličkog otpada te razvoj anaerobnih mikroorganizama. Istovremeno, kisik je jedan od najugroženijih elemenata, čija se razina u vodi i zraku konstantno smanjuje, pogotovo u gradovima. Osim promjena u okolišu, čije zagađenje negativno utječe na koncentraciju kisika, postoje i drugi čimbenici zbog kojih naše tijelo dobiva sve manje kisika. Moderni, sjedeći način života, stres koji čini mišiće napetima, plitko disanje, nekvalitetna prehrana, nedostatak kretanja, sve to uzrokuje smanjen unos kisika u organizam. Zbog «siromašne» opskrbljenosti kisikom, stanice postaju slabije i podložnije razvoju bolesti. Prvi su simptomi manjka kisika u organizmu umor, osjećaj hladnoće, slabljenje pamćenja i koncentracije, lupanje srca, bolovi u mišićima, vrtoglavica, razdražljivost, česte infekcije, probavne tegobe, natečeni zglobovi, opća slabost. Neke od njih primijetili ste, ali zbog niske razine kisika dolazi i do smanjenja apsorpcije važnih vitamina, minerala i drugih nutrijenata, što se ne može primijetiti odmah.
Znanstvenici su došli do šokantnog otkrića da je u nekoliko tisuća godina razina kisika u atmosferi prepolovljena: bila je 38%, a danas je ispod 20%, i ima tendenciju daljeg smanjenja zbog zagađenja i industrijalizacije. Stoga nije teško zaključiti da mi jednostavno ne možemo dobiti onoliko kisika koliko našem tijelu treba.
 
 
Panični signali
 
Nedostatak kisika u organizmu, hipoksija, uzrokuje razna oboljenja, a upravo tu činjenicu dokazuju otkrića dr. Otta Warburga (dobitnika dviju Nobelovih nagrada). Bez tog životno važnog zemljanog elementa, ljudski život i zdravlje idu svome kraju. Drugi je uzrok većine teških oboljenja, koja su danas prisutna kod velikog broja ljudi, unos otrova hranom (pesticidi, herbicidi, antibiotici i hormoni rasta).
Zdravstveni simptomi koji ukazuju na postojanje kroničnog nedostatka kisika jesu: želučana kiselina, bakterijska, virusna, parazitska infekcija, kronični bronhitis, loša cirkulacija. To su i depresija, umor, nerazumno ponašanje, uzrujanost, slabiji imunitet na prehlade, gripu i druge infekcije, slabije pamćenje, bolovi u mišićima, cjelokupna tjelesna slabost, loša probava, tumori, deponiranje štetnih naslaga...
Kisik osigurava 90% naše energije. Procesi izlučivanja u našem organizmu trebaju veliku količinu kisika kako bi oslobodili naše tijelo od otpadnih tvari i otrova. Naime, stanice koje doživljavaju djelomični nedostatak kisika, odašilju lagane panične signale koje mi osjećamo kroz taj kontinuirani neobjašnjiv osjećaj tjeskobe, nemira,... Takva lagana upozorenja često se pripisuju unutarnjem osjećaju pojedinca ili se smatraju posljedicom nekog drugog izvora takvih osjećaja.
Karcinom ima samo jedan početni uzrok: on je zamjena za normalno stanično disanje na bazi kisika s anaerobnim (nedostatak kisika) staničnim disanjem. Nedostatak kisika u organizmu glavni je uzročnik da stanice postanu kancerogene. Pravi su razlog alergija smanjeni oksidacijski procesi unutar našeg organizma, što uzrokuje da osoba postane nenormalno osjetljiva na unos određenih sastojaka izvana. Samo kada se oksidacijski mehanizam vrati na početnu razinu najviše učinkovitosti, ta osjetljivost se uklanja.
 
 
Otrove nema tko uništiti
 

Naše tijelo u nedostatku kisika postaje bolesno i, ako nedostatak kisika potraje, tijelo umire. Za to postoji jednostavno objašnjenje: zbog oslabljenih oksidacijskih procesa, u našem organizmu nakupljaju se otrovi koji uzrokuju nastanak bolesti. U normalnom metaboličkom funkcioniranju ti bi otrovi bili spaljeni i na uobičajene načine odstranjeni iz našeg organizma. Stoga je pomanjkanje kisika u tijelu indikator postojanja bolesti u tijelu, budući da je temeljni uzročnik degenerativnih bolesti.
Najbolji znanstvenici današnjice postaju sve više svjesni da čovjek nigdje ne dolazi u doticaj s onom količinom kisika koja je neophodna za dobro zdravlje, vitalnost, dobar imunološki sustav i dug život.


Znanstvenici ističu da je čovječje tijelo stvoreno da funkcionira na višim koncentracijama kisika nego što mu je to danas dostupno. Ukupno unesen sadržaj kisika kod većine ljudi danas značajno je manji nego što je potrebno za postizanje zdravlja, visoke razine energije i pravilnog metabolizma. Što je niža količina unesenog kisika, to je veća osjetljivost za kronična oboljenja.
Zbog toga se javila potreba za tehnikama i metodama koje bi omogućile povećanje razine kisika u organizmu. Početkom moderne terapije kisikom (biooksidativne terapije) možemo označiti 1896.godinu, kada je inženjer i izumitelj Nikola Tesla kreirao prvi generator ozona. I danas se širom svijeta koriste slične naprave kako bi obogatile vodu kisikom.
Velik broj bolesti nastaje prvenstveno zbog nedostatka kisika u tkivu i zbog nakupljanja toksina u tijelu. Stoga je potrebno redovito detoksicirati tijelo, kao i vodu i namirnice koje unosimo u naš organizam.
Teško je nabrojiti sve bolesti kod kojih je ozon pokazao učinkovitost. Terapija ozonom, koja je bezbolna i prirodna, u ovom je trenutku priznata u preko 15 zemalja i, kod svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom, nije zabilježena niti jedna smrt ili teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti, kao što je AIDS, pa do regeneracije tkiva kod slučajeva hernije diskusa u ortopediji.

 
 
Mirisni elektroni
 

Ozon je primijećen još 1783. godine, a službeno ga je imenovao Christian Friedrich Schoenbein tek 1840. godine. Dobio je ime po grčkom nazivu za snažan miris, ozein, zahvaljujući neobičnom mirisu koji nastaje kod udara groma za vrijeme jakih oluja. Taj miris ne dolazi od samog ozona, već od elektrona koji se oslobađaju za vrijeme brzih kemijskih promjena. Vrlo nepostojan na sobnoj temperaturi, pretvara se u molekularni kisik, što ga čini izuzetno "čistim" i prirodnim agensom. Formula mu je određena tek 1863. godine. Budući da se sastoji od tri atoma kisika, ozon se kemijski prikazuje kao 03.

 


Ozon se u prirodi neprestano stvara i razgrađuje, u količini od 300 milijuna tona na dan, najviše u visokim slojevima atmosfere, gdje zajedno s kisikom, čiji su jedini proizvođači na Zemlji biljke i vodeni mikroorganizni, štiti Zemlju od štetnih UV-zračenja te istovremeno razlaže sve štetne spojeve koji u atmosferu dolaze zbog nesavjesnog iskorištavanja prirodnih resursa. Propadanje ozona uzrokovano je klorofluorokarbonima (CFC), spojevima koji se najviše otpuštaju u atmosferu radom hladnjaka, klimatskih uređaja i spremnika aerosola (sprejevi).
Ozon se stvara i prilikom električnih izbijanja munja, čemu je dokaz specifičan miris svježine i nevjerojatna čistoća atmosfere nakon ljetnih pljuskova. Na mjestima poput morskih i riječnih obala, posebice stjenovitih, gdje se voda u obliku slapova ili valova sudara s krutom podlogom, dolazi do oslobađanja ozona. Za vrijeme ljetnih sunčanih dana planinske šume proizvode velike količine kisika koje sunčeva svjetlost aktivira u nascentni kisik (pobuđeno stanje), tj. ozon. Starosjedioci američkog kontinenta savjetovali su bolesnima i nemoćnima da tijekom dana borave među rubljem koje se suši na suncu, iako tada nisu znali da se djelotvornost njihove terapije može pripisati ozonu.

 
 
Lijek bez mane
 
Početkom dvadesetoga stoljeća Nikola Tesla u SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva \'\'Tesla Ozone Company\'\', prvu tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i niske amperaže te patentirala brojne izume na bazi ozona. Tijekom vremena ozon se dobivao na nekoliko načina: metodom iskre, UV-zračenjem, hladnom plazmom.
Ozon se u medicini najprije koristio kao agens za sterilizaciju operacijskih dvorana. U tijelu se aktivni kisik proizvodi u obliku vodikovog peroksida u bijelim krvim zrncima, gdje ima funkciju zaustavljanja i suzbijanja infekcije. Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na različite načine korišten još od polovice 19. st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvi rezultati postignuti ozonoterapijom prikazani su davne 1885., u knjizi "Ozone" dr. Charlesa J. Kenworthya. U dugoj povijesti primjene ozona u medicini, brojne su studije pokazale ne samo njegov jak dezinfekcijski učinak, već i pozitivan učinak na zacjeljivanje rana, stimulaciju imunološkog sustava, oksigenaciju i prokrvljenost tkiva te na smanjenje oteklina i boli.
Ozon je visoko reaktivna molekula, koja pokazuje odlične baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova uporaba u medicinskoj terapiji pokazala se posve sigurnom, s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom ne koristi se samo u medicinske, već i u kozmetičke svrhe, kod tretmana bradavica, madeža i slično. Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnih terapija, u koje spada terapija ozonom, relativno je jednostavna.
Uz dovoljnu količinu kisika, organske tvari razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez problema izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog zagađenosti zraka, voda i hrane, manjka kisika u atmosferi, posebice u gradovima, pušenja, loše prehrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.), dolazi do poremećaja funkcija stanica i organizma uz toksine koji se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatno uzimanje aktivnog kisika u organizam u stanju je raščistiti te nakupine toksina i omogućiti normalan rad organizma. Također, stanje hipoksije podržava rast anaerobnih patogenih organizama, koji u toj okolini imaju povoljne uvjete za život i rast.
 
 
Što nam ozon radi
 
Jednom kad uđe u organizam, ozon u obliku aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu (O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama te ih uništava ne škodeći zdravim stanicama. Naime, bakterija ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka pa ne može producirati dovoljno antioksidativnih enzima, kao što su npr. katalaza i drugi koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na kontroliran način, i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju borbe protiv zaraze.
U cijeloj povijesti primjene ozona u medicinske svrhe i u kućanstvu, glavno je pitanje bilo kako na ekonomičan i siguran način proizvesti ozon te kako ga na jednostavan način dovesti u organizam i koristiti ga u svakodnevnoj primjeni i u kućanstvu. Danas postoji izuzetna ozonska tehnologija, koja omogućuje primjenu ozona kao dezinficijensa i pomaže u očuvanju zdravlja, a može se provoditi u vlastitom domu.
Studije dokazuju da se pijenjem ozonirane vode pomaže u liječenju alergija, prevenciji od karcinoma, herpesa, glavobolja, gastritisa, bolesti desni, čireva u usnoj šupljini, upale sluznice u ustima, čireva, gljivičnih infekcija, u poboljšanju cirkulacije, reducira infekcije nakon zubnih popravaka, pomaže u uklanjanju slobodnih radikala, pomaže kod prehlade, prevencije od gripe i virusnih oboljenja, čisti rane i manje kontuzije.
Pijenjem ozonirane vode povećava se razina kisika u tijelu i ubrzava ozdravljenje.
Procesom ozoniranja u ozonatoru, ozon možemo primijeniti i u kućanstvu.
Ozon je učinkovitiji od kemijskih filtera i ostalih metoda uništavanja bakterija i drugih štetnih mikroorganizama. Prednost je ozonatora u tome što može ozonirati vodu neposredno prije same konzumacije, što je najsigurniji način da voda bude ispravna za piće u trenutku kada ju konzumiramo. Ozon uklanja klor, pesticide, fungicide, herbicide iz namirnica koje koristimo u kućanstvu, sterilizira i dezinficira vodu za piće.
Bio bi propust ne spomenuti i druge upotrebe ozona. Ozon možemo koristiti kao sterilizator na farmama i sterilizator vode i zraka, u tretiranju bazenskih voda, u industriji, kod restauracija nastalih zbog požara, prilikom kemijske sinteze, kod sustava za hlađenje, održavanje tla, u ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda i sl.
Ogromne su mogućnosti primjene ozona, a najviše raduje to da je ozon postao dostupan svakom domu. Nova era ozonske tehnologije pred nama je.
Jer zdravlje treba znati sačuvati.
 
 
Mr.sc. Silvija Zec Sambol, dr.med.