Ovisnosti i prehrana
 
ČAROLIJA ŽIVOTA
 
Uravnotežena prehrana uspostavlja prirodan i zdrav metabolizam u organizmu, čime djeluje vrlo povoljno na smanjenje bilo koje ovisnosti, pa bi je trebalo koristiti kao dio terapije odvikavanja.
 
 
Ovisnosti s medicinskog i društvenog aspekta zastupljene su u mnogobrojnoj literaturi i njima se bave odgovarajući medicinski stručnjaci specijalisti. Neke spoznaje o ovisnostima ukazuju na njihovu povezanost i s elementima prehrane, zbog poremećaja ravnoteže organizma na razini parakrinih hormona i metabolizma, ne umanjujući sasvim opće objašnjenje o njihovom raznovrsnom štetnom djelovanju.
Dvije općepoznate ovisnosti, zakonski dopuštene, jesu pušenje i alkoholizam.
 
 
Pušenje i alkoholizam
 
Pušenje
Ne ulazeći u psihološke razloge zbog čega je netko počeo pušiti ili zbog čega još uvijek puši (najlakše je naći razlog i opravdanje za pušenje), možemo samo konstatirati da, uz današnja saznanja o štetnosti pušenja, pušenje zapravo predstavlja jednu od neprimjerenih navika čovjeka. Pušači su osobe koje se samozavaravaju, jer čin pušenja zapravo nije dostojan čovjeka kao intelektualnog bića, ali je stvorena ovisnost jača od svega. No, to je svakako jedna od mogućih karakteristika čovjeka u izboru vlastite opcije života.

Štetnost pušenja
Nikotin je osnovna tvar duhanskog dima, zbog koje ljudi i puše, a koja izaziva naviku djelujući na središnji živčani sustav. On povećava stvaranje dopamina u mozgu i adrenalina u tijelu, što preko drugih hormona djeluje na čitav spektar raznih promjena u organizmu, zbog kojih se čovjek osjeća bolje. Ali isto tako dovodi do sužavanja perifernih krvnih žila i smanjivanja cirkulacije na periferiji, kao i promjena na arterijama. To je naročito pogubno u kombinaciji s drugim bolestima, kao što je dijabetes.
Uz nikotin, duhanski dim sadrži i oko 4000 kemijskih tvari, od kojih je za čak 43 dokazano da su karcinogene (kao npr. ugljični monoksid, benzen, cijanid, amonij, nitrozamin itd.). Zajedničko djelovanje tih tvari i nikotina dovodi dugoročno do značajnih oštećenja u organizmu. Slabljenje cirkulacije u mozgu, smanjenje potencije, problemi s plodnošću, povećana sklonost raznim drugim ozbiljnim bolestima samo su neke od posljedica dugotrajnog pušenja.

Put ka zdravlju
Popravljanje velikih šteta koje u organizmu izaziva pušenje, tj. ublažavanje njegovih posljedica, moguće je putem hrane, no tada hrana mora biti apsolutno pod kontrolom. Strogo kontrolirana, uravnotežena prehrana postaje time ne samo korektor štetnog djelovanja duhanskog dima, nego upravo ona omogućava znatno lakše odvikavanje od pušenja jer, uspostavljanjem prirodnog i zdravog metabolizma u organizmu, smanjuje se i jačina ovisnosti, tj. lakše se provodi terapija odvikavanja.
Osim uravnotežene prehrane, svakom je čovjeku, a posebno pušaču (bivšem), neophodna psihička terapija i vlastito razmišljanje o osobnom životu, o osobnom emocionalnom stanju, o popravljanju kakvoće vlastitog života na mnogim razinama i većoj radosti života nego što je duhanski dim.

Alkohol
Neke se vrste lakših alkoholnih pića u nekim zemljama deklariraju kao prehrambeni proizvodi. Takve deklaracije nemaju znanstvenu podlogu, nego su, već prema tradiciji i snazi industrije u pojedinim zemljama, one zapravo plod komercijalnih razloga u oporezivanju, jer je hrana manje oporezivana od alkoholnih pića. Takva su alkoholna pića uglavnom pivo i vino.
Otrovno djelovanje alkohola na organizam svima je poznato, no svi se slažu u jednom – da, uz otrovno djelovanje, pogotovo u nešto većim količinama, ta dva alkoholna pića sadrže i neke organizmu korisne tvari. Tako je pivo bogat izvor kompleksa vitamina B. Vino, posebno crno, sadrži tvari koje blagotvorno utječu na krvožilni sustav čovjeka. Te tvari su antocijanini i flavonoidi, koji su zapravo antioksidansi. No, i sam alkohol (etilni) u vrlo malim količinama ima neka povoljna svojstva, jer proširuje krvne sudove i poboljšava cirkulaciju krvi.
Za mnoge nutrijente vrijedi spoznaja: ako ih konzumiramo u odgovarajućim umjerenim količinama, oni su lijek, u protivnom su otrov. Takva spoznaja apsolutno vrijedi i za alkoholna pića. No, dok druge nutrijente čovjek može u pogledu količina lakše kontrolirati, alkoholna pića vrlo lako mogu izbjeći takvoj kontroli zbog izazivanja ovisnosti.

Štetnost alkohola
Najsnažnije je toksično djelovanje alkohola na živčani sustav, koji uništava. Pod utjecajem alkohola osoba gubi kontrolu nad sobom, a neke osobe postaju agresivne. Brojne nesreće i zločini događaju se upravo pod utjecajem alkohola. Svako pijanstvo nepovratno uništava dio moždanih stanica. Osoba gubi svoje mentalne sposobnosti i mozak je trajno oštećen. Oštećenja uzrokuju umno i moralno propadanje, promjene osobnosti, gubitak nadzora, zaboravnost i konačno bezumnost.
Zatim, dugotrajna konzumacija alkohola uništava jetra, jer se u njima odvija kompletna razgradnja alkohola. Uništenje jetara predstavlja smrtnu presudu, jer njihovo oštećenje dovodi do ciroze (propadanje jetara) i smrti. Alkohol dokazano oštećuje plod u utrobi majke, a može biti i uzrok spontanog pobačaja.
Alkoholna ovisnost uništava osobu psihički, fizički i društveno. Kod osobe koja postaje ovisna o alkoholu, sve u njezinom životu postaje manje važno od svakodnevne "doze" alkoholnog pića. Počinje zanemarivati svoje radne obveze te zanemaruje ili zlostavlja svoju obitelj. Financijska sredstva troši na alkohol i postaje njegov rob. Više ne može funkcionirati bez alkohola i u potpunosti se prepušta propadanju.
Veliki je problem kod alkoholnih pića ponekad i u tome što su često vrlo loše kakvoće jer, uz etanol (običan alkohol), sadrže velike količine metanola i drugih viših alkohola, koji su izuzetno jaki otrovi. Zabilježeni su slučajevi akutnog trovanja metanolom, gdje je osoba trajno izgubila osjet vida i sluha, pa i sposobnost govora. Naročito su opasne sorte vina od tzv. direktnih loza, koje sadrže dosta metanola. I rakija šljivovica sadrži dosta metanola.


Alkohol – sluga, a ne gospodar
U nekih je naroda pijenje lakih alkoholnih pića tisućljetna tradicija, koja je razvila tzv. kulturu pijenja (prvenstveno kvalitetnih vina). Takav pristup pijenju dao je neke male koristi koje takva pića čovjeku mogu dati, a bez prevelikih negativnih posljedica. No, kod jednog dijela ljudi (s izraženom predispozicijom) čak i takva kultura pijenja dovodi do alkoholizma. Zbog toga čovjek, kao vrhunsko misaono biće, treba procijeniti svoju poziciju u odnosu na alkohol i prema njoj podesiti svoj odnos. Ako povremeno konzumiranje 1-3 dl crnog vina na dan ne izaziva potrebu za većim količinama, moglo bi se prihvatiti korisno djelovanje takve konzumacije. U protivnom, od redovite konzumacije alkoholnih pića treba odustati, jer u uravnoteženoj prehrani ima dovoljno korisnih nutrijenata kojima se uspostavlja hormonalna ravnoteža u organizmu i bez alkoholnih pića.
Uravnotežena prehrana pomaže i u slučajevima liječenja od alkoholizma, jer se već nakon relativno kratkog vremena, uspostavljanjem hormonalne ravnoteže i prirodnog i zdravog metabolizma, značajno smanjuje ovisnost o alkoholu.
 
 
Ostale ovisnosti
 
Ovisnosti kao konzumni elementi predstavljaju samo način gledanja na nešto, što nije samo droga u bukvalnom smislu, nego i kao nasušna potreba u određenom emocionalnom i metaboličkom stanju organizma, koji je izbačen iz normalne ravnoteže zdravog funkcioniranja. U takvom poremećenom ravnotežnom stanju vrlo mnogo konzumnih tvari postaje elementima ovisnosti, održavajući i pogoršavajući takav poremećaj u organizmu sve do raznih teških oblika bolesti.
 
 
Neprirodna ravnoteža organizma održava ovisnost
 
Kako neprirodna ravnoteža organizma održava ovisnost pokazat ćemo na primjeru prekomjerne i neuravnotežene konzumacije ugljikohidrata. Velika konzumacija ugljikohidrata dovodi u krvi do porasta glukoze, kao osnovne hrane za mozak. Velika količina glukoze izaziva porast hormona inzulina, koji iskače iz ravnoteže s glukagonom, koji popunjava glukozu u krvi iz rezervi. Zbog velike količine inzulina u krvi dolazi do pretvaranja glukoze u masnoće i njihovog odlaganja u masno tkivo, a time i do naglog pada glukoze u krvi. Mozak ostaje bez dovoljno hrane iz krvi, a rezerve glukoze (osim one pohranjene u jetrima), uz nizak sadržaj glukagona, ne mogu se koristiti. Mozak izaziva potrebu za novom hranom, i tako u krug. Nakon duljeg vremena takvog stanja nastaje stalna potreba za ugljikohidratima, prvenstveno slatkišima koji, zbog izazivanja ugode i određene emocionalne smirenosti te drugih psihičkih elemenata, stvaraju ovisnost. Ovisnici o slatkišima (tzv. slatkoholičari) najklasičniji su oblik ovisnika koje službena znanost tako ne tretira. Međutim, takva ovisnost dovodi do pojave niza raznih bolesti u dramatičnom opsegu.
Slične ovisnosti o mnogim drugim konzumiranim tvarima brojne su, no svima je zajednička karakteristika da su nastale zbog psiholoških ili emocionalnih razloga, a podržane su izazvanim dugotrajno poremećenim metaboličkim stanjem.
Evo različitih primjera ovisnosti održavanih i podržavanih poremećenom hormonalnom ravnotežom putem hrane:
• ovisnost o slatkišima (slatkoholičari),
• ovisnost o smokijima, čipsevima, krekerima, štapićima, hamburgerima,
• ovisnost o hrani s pojačivačima okusa (dodaci hrani),
• ovisnost o kofeinu u kavi, crnom čaju i kola-pićima,
• ovisnost o gaziranim pićima,
• bulimija (pretjerano jedenje),
• anoreksija (izbjegavanje hrane).
Neovisnost izbora
Kako je mehanizam održavanja ovisnosti, između mnogih drugih elemenata, i posljedica poremećenog metabolizma i poremećene prehrane, smanjenje utjecaja ovisnosti bit će moguće uz ispravnu prehranu. Potrebno je uspostaviti uravnoteženu prehranu i, nakon relativno kratkog vremena, značajnije će se smanjiti želja za predmetom ovisnosti.
Liječenje teških ovisnosti o drogama nezaobilazno treba provoditi prema savjetima liječnika. Međutim, vlastiti doprinos u boljem funkcioniranju organizma i lakšoj borbi protiv ovisnosti svakako je uravnotežena prehrana, koja dovodi organizam u hormonalno stanje ravnoteže, u kojem polako nestaje ovisnost. Odlukom i izborom uravnotežene prehrane čovjek postaje slobodan – neovisan.
 
 
Sloboda umjesto ovisnosti
 
Hrana kao lijek pretpostavlja niskokaloričnu vrstu prehrane s nekoliko ključnih elemenata:

• ravnomjernost prehrane tijekom dana (s tri glavna i dva do tri manja obroka, s razmakom između obroka ne većim od 3-4 sata);
• raznovrsnost prehrane s neophodnim dnevnim unosom svih esencijalnih (vitamini i minerali), kao i ostalih potrebnih nutrijenata u nužnim količinama;
• uravnoteženost (kalorijska) makronutrijenata prilikom svakog obroka u približnim iznosima: bjelančevine 25%, masti 25%, ugljikohidrati 50%;
• programiranje dovoljnog dnevnog unosa vode od minimalno 20-30 g/kg tjelesne mase čovjeka u normalnim okolnostima; kod većih tjelesnih napora i viših okolnih temperatura potreban je znatno veći unos vode; ne valja dozvoliti osjećaj žeđi.
Rezultat takve konzumacije potpuna je ravnoteža parakrinih hormona, a time i cijelog organizma. Blagodati ravnoteže hormona, postignute uravnoteženom prehranom u odnosu na neprogramiranu – slučajnu prehranu, očituju se između ostalog u sljedećim elementima važnim za ovisnost:
• poboljšano emocionalno i psihičko stanje (osjećaj mladosti, poleta i optimizma),
• poboljšano fizičko stanje (osjećaj energije, kad su umor i iscrpljenost nepoznati),
• smanjenje ili prestanak želje za sredstvom ovisnosti,
• bolja misaona funkcija mozga, bolja mogućnost koncentracije.
 
 
Stjepan Šaban, dipl.ing.