Ultrazvuk abdomena

KAD ZVUK VIBRIRA

Ultrazvuk (UTZ) abdomena dijagnostička je metoda koja omogućuje uvid u veličinu i stanje unutarnjih organa trbuha primjenom zvučnih valova visokih frekvencija.

Zbog svoje dostupnosti, neškodljivosti, bezbolnosti, mogućnosti brzog izvođenja pretrage, pristupačnosti prinošenja uređaja pacijentu koji je otežane pokretljivosti, kao i zbog niske cijene, ultrazvuk se dokazao kao jedna od najvrjednijih metoda tijekom skoro 60 godina primjene, i to ne samo u gastroenterologiji, već i u drugim granama medicine (npr. ultrazvučni pregledi za praćenje trudnoće).

Refleks kao slika

Osim u dijagnostičke svrhe, što je ujedno i najčešća upotreba ultrazvuka, on se može primjenjivati i u terapijske intervencijske svrhe, gdje se koristi kao sredstvo prikaza kod punkcija procesa u trbuhu koje je potrebno detaljnije analizirati (punkcija jetara), ili kod kojih je potrebno evakuirati nakupljenu tekućinu ili drugi sadržaj (najčešće apscesi, ciste na gušterači, bubrezima). Ultrazvuk je mehanička vibracija zvuka. U dijagnostičke svrhe primjenjuju se frekvencije 2 -15 MHz koje nastaju u sondi kojom se vrši pregled po trbuhu bolesnika. Zvuk prolazi kroz tkivo i odbija se od struktura u tijelu te se takav, reflektiran, prikazuje kao slika na ekranu ultrazvučnog uređaja. Prolaskom ultrazvučne zrake kroz tkiva dobiva se slika koja je ovisna o različitoj kvaliteti i različitim odlikama tkiva kroz koje prolazi. Ultrazvučnim pregledom mogu se direktno prikazati struktura, veličina i jasni rubovi svih unutarnjih organa u trbuhu (jetra, gušterača, slezena, želudac, dvanaesnik, tanko i debelo crijevo, žučnjak sa žučovodom i svim žučnim vodovima, bubrezi, mokraćovodi i mokraćni mjehur) i krvnih žila (aorta, donja šuplja vena, arterije i vene bubrega, crijeva i sustav vene porte) i ostalih struktura u trbuhu. Ako dolazi do zaustavljanja prolaska valova zvuka (kao npr. prolaskom zrake kroz kost ili prisutnošću veće količine zraka u crijevima) ili zbog konstitucijskih odlika određenih pacijenata (izuzetna gojaznost), na ekranu se ne prikazuju dublje strukture.

Izvana ili iznutra

Ovisno o mjestu pozicioniranja sonde u ultrazvučnom pregledu, možemo napomenuti dva najučestalija pristupa: perkutani (standardni pristup preko kože trbuha) i laparoskopski (EUS - primjena ultrazvuka radi bolje vizualizacije okoline unutarnjih organa kod prelaska endoskopa duž probavne cijevi). Kod ultrazvučnog pregleda na kožu se primjenjuje gel kojim se sprečava gubljenje ultrazvučnih valova u okolinu i omogućava da se sva snaga ultrazvučnog snopa usmjeri prema unutarnjim organima trbuha koje želimo prikazati. Promjenom smjera sonde (njenom rotacijom na koži bolesnika u svim smjerovima) dobivaju se različiti presjeci i prikazuju se različite strukture u trbuhu. Bolesnici se najčešće upućuju na ultrazvučnu pretragu radi određivanja veličine i strukture unutarnjih organa trbuha, kod pronalaska neuobičajenih nalaza osnovnim pregledom trbuha (pipanjem trbuha), kod sumnji na ozljede u predjelu trbuha, kod sumnji na stanja koja se razvijaju unutar trbuha ili kod sumnji na tumore. Razlog upućivanja na UTZ mogu biti i laboratorijski nalazi koji odudaraju od normalnih vrijednosti. Ultrazvučni pregled može biti zatražen i u smislu procjene učinka primijenjene terapije, kao i kod hitnih stanja. Tako se ultrazvučno mogu pratiti žučni i bubrežni kamenci, stanja koja dovode do nakupljanja vode u trbuhu ili se javljaju žuticom. Zbog lakše i uspješnije pretrage, pacijentima se preporuča da najmanje 8 sati prije pretrage ne konzumiraju hranu (da dođu natašte) te da u danima koji prethode pretrazi biraju laganija i lakše probavljiva jela (kuhano meso, dvopek), koja neće uzrokovati jaču nadutost koja onemogućava pregled zbog nakupljanja zraka i posljedičnog širenja želuca i crijeva. Bitno je napomenuti i to da je za uspjeh svakog ultrazvučnog pregleda od izuzetne važnosti dobra suradljivost bolesnika, koji bi trebao slijediti upute liječnika i adekvatno promijeniti položaj tijela ili udahnuti i zadržati dah kako je zatraženo.

Dragana Grohovac dr. med.