Primjer dobre prakse
 
NORDIJSKO HODANJE U GRADU
 
Fizički i društveni okoliš imaju važne uloge u planiranju zdravlja zajednice te mogu služiti i služe kao oblik primarne prevencije koji pridonosi zdravstvenim rezultatima…
Duhl & Sanchez, 1999.
 
 
Nordijsko hodanje, poznato i kao skijaško hodanje, oblik je vježbanja koji se sastoji od hodanja uz pomoć štapova sličnih štapovima za skijanje.
Nastanak nordijskog hodanja veže se uz nordijsko skijaško trčanje. Nordijski skijaši,u ljetnim periodima bez snijega, provodili su ga kao dio treninga koji je vjerno simulirao skijaško trčanje još od 30-ih godina 20. stoljeća. Od tada do danas nordijsko hodanje sve je više pronalazilo poklonike među rekreativcima i stanovništvom sjeverne Europe i Amerike, ali se proširilo i na ostatak Europe, pa tako i na Hrvatsku. Broj ljudi koji se njime bave procjenjuje se u desecima milijuna diljem Europe.
 
 
Slično, a drukčije
 
Na prvi pogled može se činiti kako i nema razlike između normalna i nordijskog hodanja te kako ih vežu priroda i svjež zrak, koji povoljno djeluju na zdravlje. Zbog svoje sličnosti s normalnim hodom čini se prilično lako i jednostavno za izvođenje, no ipak zahtijeva određeno vrijeme za učenje i svladavanje osnovnih tehnika, u čemu je potreban stručni voditelj. Međutim, prava razlika je i te kako značajna. Dok je kod normalnog hodanja gornji dio tijela relativno pasivan, nordijsko hodanje znatno više aktivira mišiće leđa, ramena i ruku, a sve to zahvaljujući upotrebi specifično dizajniranih štapova. Činjenica da nije pretjerano zahtjevno čini nordijsko hodanje pogodim za sve kategorije vježbača, neovisno o njihovoj dobi ili stupnju aktivnosti.

Korištenjem štapova smanjeno je opterećenje zglobova i kostiju, kao što su koljena i kralježnica, a do kojeg dolazi prilikom običnog hodanja. Zahvaljujući tome, nordijsko hodanje je aktivnost koja se upravo preporuča osobama s problemima lokomotornog sustava. Nadalje, zbog svojih karakteristika, nordijsko hodanje pogodno je za razvoj snage i izdržljivosti, osobito gornjeg dijela tijela, čime djeluje na pravilno držanje. Upotreba štapova povećava površinu oslonca važnu za održavanje ravnoteže i tako omogućuje starijim osobama veću stabilnost pri hodu, a samim time smanjuje se rizik od padova, koji su potencijalno opasni za nastanak prijeloma u toj životnoj dobi. Kako je kod nordijskog hodanja uključen velik broj mišića zbog uporabe štapova, utrošak energije znatno je veći i iznosi oko 400 Kcal po satu aktivnosti, za razliku od normalna hoda pri kojem se troši oko 250 Kcal. Neka dosadašnja istraživanja pokazala su kako je energetska potrošnja pri srednjoj brzini i za 20% veća od normalna hoda iste brzine, a povećavajući brzinu nordijskog hoda, uz primjenu pravilne tehnike, može se potrošiti i do 45% Kcal više. To je osobito važno za pretile osobe koje tako mogu regulirati svoj višak kilograma.
Povoljan je učinak i na srčanožilni sustav, čija je aktivacija u odnosu na normalan hod veća, pa se tako i srčana frekvencija poveća za 10-15.

Osijek hoda
Šetnje i šetnice kroz povijest Osijeku i njegovim stanovnicima nisu strane, već imaju dugu tradiciju. Iako se grad razvijao po zakonima gradova burnog i inog gospodarskog života, ostao je gradom bujnog zelenila i parkova, sjenovitih perivoja, zelenih površina i travnjaka, kao i prekrasnih šetališta, posebice na obalama Drave. Upravo tijekom 2007. godine u tom gradskom ambijentu s početkom proljeća nerijetko se mogla vidjeti slika nekolicine bakica u sportskoj opremi i u tenisicama koje hodaju sa štapovima nalik onima za skijanje. U prvi tren većina sugrađana bila je u uvjerenju kako se radi o turističkoj skupini iz Skandinavije, ali kako je ta slika trajala nekoliko mjeseci, svima je postajalo jasnije kako se u gradu Osijeku događa neka nova aktivnost. Naime, bile su to članice Kluba 60+, udruge umirovljenika nastale na inicijativu Ustanove za zdravstvenu njegu Jadranke Plužarić. Ta udruga okuplja umirovljenike u svojim prostorima, pružajući im, uz razne sadržaje (druženje, bavljenje vježbama na lopti, aerobikom), i novu aktivnost kroz organiziranu skupinu za nordijsko hodanje. Osim druženja i rekreacije, nordijsko hodanje članicama Kluba značajno pridonosi poboljšanju zdravstvenog stanja i sveukupnoj kvaliteti života.

Grad po mjeri
U duhu dobre tradicije u pružanju mogućnosti za aktivan život, a koju je nekada Osijek imao, posljednjih godina počinje se nazirati postupan napredak koji zasigurno ohrabruje. Naime, uz uređenje i rekonstrukcije postojećih ulica i gradnju na desetke kilometara biciklističkih i pješačkih staza, uvođenjem novih tramvajskih linija, jačajući ulogu javnog prijevoza, kao i obnavljanjem igrališta uz koja se sve više postavljaju sprave za vježbanje, vodi se računa o vrijednosti aktivnog življenja građana Osijeka.
U tom ozračju Osijek je 2009. godine na prostoru lijeve obale Drave, odmah uz šetnicu, a na kojem se ranije nalazio kompleks šikare i velika zona ambrozije, dobio prvu i jedinu uređenu stazu za nordijsko hodanje u Hrvatskoj, ali i u ovom djelu Europe. Staza je ukupne dužine 1250 m i prekrivena je tzv. umjetnom travom, posebnom umjetnom podlogom koja je fiksirana za podlogu, čime sprječava klizanje i mogućnost padova i ozljeda te pruža dodatno rasterećenje lokomotornom sustavu zbog svoje mekoće i udobnosti prilikom hodanja. Stoga i ne čudi kako su prvi i najaktivniji hodači na tom novouređenom prostoru upravo skupina Osječanki iz Kluba 60+, ali i druge sugrađanke u dobi od 60 do 85 godina koje su prepoznale vrijednosti nordijskog hodanja. Svojim su primjerom pokazale da godine nikako nisu prepreka za aktivan život, poglavito ako imaju podršku šire društvene zajednice i pozitivnog fizičkog okruženja. Isto tako, postale su primjer mlađim sugrađanima te na neki način uputile izazov da im se pridruže u toj aktivnosti vrijednoj za zdravlje. Stoga vjerovati kako će staza i brojne šetnice u budućnosti biti pune upravo mlađih sugrađana.
Nordijsko hodanje, aktivnost za koju ne treba posebna oprema osim štapova, može se provoditi na bilo kojem terenu i predstavlja idealnu aktivnost za svakoga, u bilo koje vrijeme i bez obzira na godine života. Stoga je u vremenima koja dolaze potrebito učiniti sve kako bi se ono dodatno populariziralo u našoj zemlji, a svakako bi tome pridonijela i ideja o projektu na nacionalnoj razini. U svemu tome primjer staze u Osijeku mogao bi poslužiti kao primjer gradnje sličnih staza u drugim gradovima i naseljima, gdje konfiguracija terena predstavlja prepreku iz sigurnosnih razloga zbog opasnosti od ozljeda kod osoba starije životne dobi.
 
 
Nikola Kraljik, dr.med.
Preuzeto iz HČJZ-a