Kvaliteta života osoba s invaliditetom u gradskim sredinama
 
GRAD PO SVAČIJOJ MJERI
 
Pojmom "kvaliteta života" obično se opisuju čimbenici koji imaju utjecaj na životne uvjete društva ili pojedinaca. Općenito se pod pojmom kvaliteta života misli na stupanj blagostanja pojedine osobe ili grupe ljudi. Na kvalitetu života utječu brojni faktori, poput fizičkog blagostanja, obrazovanja, mogućnosti zapošljavanja, socijalnog statusa, zdravlja itd.
 
 
Kada govorimo o kvaliteti života osoba s invaliditetom, potrebno je dodati i naglasiti da pristupačnost okoline i društva u kojem žive igra veliku ulogu u omogućavanju postizanja bolje kvalitete života. Postoje različita područja kvalitete života osoba s invaliditetom, jednako kao i kod zdravih osoba. Tri su osnovna područja koja se mogu navesti, a prvo je život u kući i zajednici. To se odnosi na mogućnosti osobe s invaliditetom da uživa u aktivnostima koje pružaju dom i zajednica. U to su ponajviše uključeni međuljudski odnosi. Drugo je područje zaposlenje, a odnosi se na mogućnost zapošljavanja osobe s invaliditetom te ispunjavanja njene potrebe za profesionalnim napredovanjem. U to je uključeno i cjeloživotno učenje, potrebno za ostvarivanje napredovanja na poslu. Treće je područje zdravlje i forma, a odnosi se na dostupnost odgovarajućih zdravstvenih usluga, kao i rekreacijskih mogućnosti koje rezultiraju poboljšanjem općeg zdravstvenog stanja osobe s invaliditetom. U to su uključene i one stvari koje omogućavaju donošenje informiranih odluka o stilu i načinu života.
 
 
Tako blizu, a tako daleko
 
Jasno je da se pojedina područja poklapaju, a zadovoljstvo koje osoba s invaliditetom osjeća u svakome od tih područja postaje dojam kvalitete života te osobe. Osnovna je postavka da kvalitetu života određuje svaka osoba za sebe. No, ipak, kada govorimo o osobama s invaliditetom, osim navedenog samoodređenja, na njihovu kvalitetu života uvelike utječe stanje, odnosno pristupačnost sredine u kojoj žive.
U tom je smislu gradska sredina vrlo karakteristična. S jedne strane kvalitetu života osoba s invaliditetom umanjuju nedostupni gradski i stambeni objekti, javni prijevoz, gusti promet, mali broj pakirnih mjesta za osobe s invaliditetom ili neadekvatno riješena parkirna mjesta na radnim mjestima (vidi sliku). S druge strane, život u gradu može i povećati kvalitetu života osoba s invaliditetom jer su im dostupnije razne medicinske ustanove i uredi lokalne samouprave, sjedišta aktivnih udruga osoba s invaliditetom, a u gradovima često djeluju i grupe građana za pomoć osobama s invaliditetom.
Slika: parkirno mjesto rezervirano za djelatnicu s invaliditetom (oštećenje donjih ekstremiteta)
Istraživanje koje je proveo Hrvatski savez udruga osoba s invaliditetom pokazalo je kako osobe s invaliditetom u gradskim sredinama svoju okolinu najčešće doživljavaju neprilagođenom. Na osobit način smetaju im stubišta i povišeni pragovi, što im otežava mobilnost i smanjuje kvalitetu života. No, istovremeno, osobe s invaliditetom koje žive u većim gradovima češće koriste prava po osnovi socijalne skrbi ili uključivanja u udrugu osoba s invaliditetom jer su o njima bolje informirane, za razliku od osoba koje žive u manjim mjestima. Također im je lakše pokrenuti postupke kojima se određene arhitektonske barijere mogu ukloniti, a pomoć pri obavljanju tih aktivnosti mogu dobiti od navedenih gradskih udruga osoba s invaliditetom.

Prednosti i nedostatci grada
Zanimljiva je inicijativa mreža zdravih gradova, odnosno projekt "Zdravi grad", koji je 1986. godine pokrenuo Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije. Cilj je projekta osnažiti interes građana za pozitivni koncept zdravlja u gradovima diljem Europe. Tim se projektom, među ostalim, nastoji poboljšati i kvaliteta života osoba s invaliditetom koje žive upravo u gradovima. Pojedini gradovi čak dodjeljuju nagrade tvrtkama koje su najviše pridonijele poboljšanju života osoba s invaliditetom u njihovom okruženju.
Mjesta za unaprjeđenje kvalitete života osoba s invaliditetom, ne samo u gradskim, već u svim sredinama, ima mnogo. Početi se može vlastitim primjerom i ponašanjem, koje uključuje prepuštanje sjedala u autobusu osobi s invaliditetom, pružanje pomoći slijepoj osobi pri prelasku ceste, nezauzimanjem parkirnog mjesta predviđenog za osobe s invaliditetom. Nadalje, pomoći mogu vlasnici svih vrsta objekata na način da ih učine pristupačnima postavljanjem odgovarajućih rampi ili rukohvata, a poslodavci na način da bez diskriminacije zapošljavaju i osobe s invaliditetom. Veliko unaprjeđenje kvalitete života osoba s invaliditetom mogu osigurati jedinice lokalne uprave te državna ministarstva - financiranjem raznih projekata udruga osoba s invaliditetom te osiguravanjem zapošljavanja stručnih osoba koje svojim radom mogu povećati kvalitetu usluge koju udruge pružaju svojim članovima.
Važno je naglasiti da je pogrešno razmišljanje kako osobe s invaliditetom imaju lošu kvalitetu života. To je jedan od najčešćih i najopasnijih stereotipa, jer obeshrabruje društvene kontakte i razvoj ozbiljnijih veza. Osobe s invaliditetom imaju potrebe poput ostalih ljudi koji nemaju invaliditet i trude se postići što višu razinu kvalitete života kao i ostali. Stav kako je invaliditet nešto loše i kako invaliditet znači lošu kvalitetu života, često donosi više invaliditeta nego invaliditet sam za sebe.
 
 
Boris Pilepić, dipl. psih. prof. Društvo tjelesnih invalida grada Rijeke