Životna ravnoteža
 
OSOBNI IZBOR
 
Kvaliteta života čovjeka, usprkos biološkoj složenosti, ovisi o održavanju njegove biološke dinamičke ravnoteže, u kojoj ljudski organizam ima prave odgovore na sve poremećaje.
 
 
Uvjeti života i utjecaji na život današnjeg čovjeka dramatično su se promijenili u posljednjem stoljeću, a čovjek se genetski nije značajnije promijenio više milijuna godina. Svakome izgleda kao da čovjek više nema neposrednih mogućnosti pojedinačnog utjecaja na svoj vlastiti život. Međutim, individualno čovjek ipak, svojom slobodnom voljom, svojim izborom i svojim pozitivnim djelovanjem, mijenja ono što želi, pa tako može znatnije utjecati i na vlastiti život kako bi ga učinio ugodnijim, zdravijim, boljim i duljim.
Zbog složenosti čovjekova organizma, koji sadrži oko 100 bilijuna stanica, ljudskog genoma, koji ima oko 25.000 gena, brojnih ljudskih hormona, raznih enzima te njihovih vrlo složenih, pa i antagonističkih međudjelovanja, nemoguće je kod čovjeka predvidjeti ishod svakog vanjskog poremećaja koji djeluje na potpuno determinirani organizam. Ipak, i u takvom scenariju, prema teoriji kaosa, rezultati poremećaja mogu biti dugoročno predvidivi ako poznajemo osnovne elemente koji utječu na sustav. U konačnici, sva je složenost života istovremeno i krajnje jednostavna.


Općenito, na život čovjeka djeluju samo dva globalna utjecaja: genetsko naslijeđe i okolina. Ali ni ta dva elementa nisu međusobno neovisna, nego je njihovo cjelokupno djelovanje na organizam čovjeka međusobno isprepleteno.

Svi smo neponovljivi
Iz genetskog naslijeđa svatko treba izvući svoju osobnost: da bude svjestan što je i tko je i, bez obzira na neku genetsku osobitost (predispoziciju za prednost ili nedostatak), svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv. Svi su ljudi međusobno različiti, a \'nedostaci\' su karakteristika svih ljudi, a ne samo nekih, jer su oni sastavni dio života te predstavljaju istovremeno i nedostatke i prednosti. Bez njih nema ni razvitka, ni održanja čovjeka kao živog bića. Razlika je među ljudima samo u tome kako tko koristi svoje ‘nedostatke\', a ne da li ih ima.
Život predstavlja stalnu borbu svakog čovjeka sa samim sobom. Ta borba je blagotvorna i motivirajuća za život čovjeka ako je usmjerena protiv vlastitih nedostataka, a u korist vlastitih pozitivnih osobina (prednosti). Čovjek će biti toliko uspješan koliko uspije otkloniti vlastite nedostatke ili umanjiti njihov utjecaj na vlastiti život, bez obzira na to da li su ti nedostaci u načinu ponašanja ili u fiziologiji organizma.

Iskoristimo vanjske utjecaje
Vanjski utjecaji na život čovjeka sastoje se od: konzumnih utjecaja (hrana, voda, zrak), emocionalnih utjecaja (psiha i emocije) i utjecaja tjelesne aktivnosti. U ostale vanjske utjecaje ubrajamo svjetlo, djelovanje gravitacijskih, magnetskih i električkih polja te razne vrste zračenja.
Sva jednostavnost u osiguranju visoke kakvoće života u njegovoj je biološkoj dinamičkoj ravnoteži, jer jedino u takvom stanju ljudski organizam ima optimalne odgovore na sve vanjske poremećaje.
Kako uspostaviti pravilnu dinamičku ravnotežu ljudskog organizma uz njegovu izuzetnu složenost? Isti oni vanjski utjecaji, koji ljudski organizam izbace iz ravnoteže i dovedu ga do različitih bolesnih stanja, mogu čovjeka vratiti i u ravnotežno stanje ili ga održavati u ravnotežnom stanju. Bit je u tome da djelovanje vanjskih utjecaja na organizam čovjek samo treba usmjeriti u vlastitu korist.

Lijek za dušu i tijelo
Hrana je vrlo snažan regulator dinamičke ravnoteže ljudskog organizma. Ona je lijek za tijelo i dušu. Stalan unos hrane u organizam neophodan je jer su tijelu potrebne gradivne tvari i energija za njegovo nesmetano funkcioniranje. Organizam se može i u uvjetima pomanjkanja hrane ili pretjeranog uzimanja hrane tome prilagoditi i funkcionirati naizgled normalno, ali je takvo funkcioniranje bez posljedica predviđeno za relativno ograničeno vremensko razdoblje, a ne kao trajna prilagodba.
Pored nasljednih i okolišnih uvjeta te stečenih i ukorijenjenih navika, a zatim i psihičkih elemenata u manjoj mjeri, čovjek oblikuje prehranu u najvećoj mjeri sam, što znači da najneposrednije djeluje na ravnotežu vlastitog organizma. Za realizaciju takve ravnoteže unos namirnica u organizam treba odgovarati potrebama organizma, tj. zadovoljavati dva osnovna kriterija konzumacije hrane: raznovrsnost i umjerenost. Takvu prehranu mogli bismo okarakterizirati kao uravnoteženu.
Uravnotežena prehrana u prvom redu obuhvaća esencijalne tvari prehrane, koje organizam čovjeka ne može proizvesti, a koje su neophodne za održavanje života, pa ih je neophodno stalno unositi u organizam. Te su tvari: masti, bjelančevine, ugljikohidrati, vitamini, minerali i voda.
Iako i mnoge druge tvari u hrani pomažu u održavanju ravnoteže organizma, te nabrojene osnovne tvari imaju svoju nezaobilaznu ulogu, ne samo u održanju ravnoteže organizma, nego i zdravlja i života čovjeka. Niti jedna od njih nije pojedinačno ni dovoljna, ni važna, jer su samo zajedno potrebne ljudskom tijelu za rast, razvitak i život.

 
 
Ispravna vrsta i količina
 
Niskokalorijska prehrana vrlo blagotvorno utječe na sve funkcije organizma, pogotovo ako je uravnotežena s aspekta raznovrsnosti, tj. sadržaja svih potrebnih nutrijenata. To zapravo znači:

• ravnomjeran unos nutrijenata u organizam tijekom dana (broj i raspored obroka: 4-5),
• ravnomjeran unos pojedinih neophodnih mikronutrijenata (vitamina i minerala) u organizam (raznovrsnost prehrane),
• ispravan međusobni odnos makronutrijenata (masti, bjelančevina i ugljikohidrata),
• umjeren unos makronutrijenata (niskokalorijska prehrana),
• dovoljan unos vode.


Takva uravnotežena prehrana omogućava potpunu ravnotežu između antagonističkih hormona i enzima u organizmu, a time i cijelog organizma te osigurava blagodati zdravog života. Preduvjet je takve prehrane izbor kvalitetnih namirnica, proizvedenih na principima ekološke proizvodnje zdrave hrane (što postaje sve veći problem i u svjetskim razmjerima, a i u Hrvatskoj), te ispravna priprema hrane za konzumiranje.

 
 
Ostali vanjski utjecaji
 
Kisik
Kisik, kao sastavna komponenta zraka, esencijalan je element života jer se stanice ljudskog organizma moraju neprekidno njime opskrbljivati. One koriste kisik za oksidaciju ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kod čega se oslobađa energija. Kakvoća zraka koji čovjek udiše neobično je važna za ljudsko zdravlje. Zrak u zatvorenim prostorijama često je do pet puta zagađeniji od onoga izvan prostorija. Najčistiji zrak nalazimo u prirodi, izvan gradova i industrijskih pogona.

Svjetlo
Svjetlo je esencijalan element zdravlja i dobrog osjećanja. Ljudski organizam koristi svjetlo u različitim metaboličkim procesima. Svjetlo punog spektra smatra se esencijalnim elementom, isto kao hrana ili voda. Nedostatak svjetla u zimi izaziva tzv. sezonski emocionalni poremećaj (potištenost) kod oko 20% ljudi. Boravak izvan zatvorenih prostora osigurava nam više potrebnog svjetla.

Emocije
Misao, psiha i emocije jedinstveni su dio čovjeka i ne mogu se odvojiti od njegovog fizikalnog dijela (tijela) jer predstavljaju sasvim određene biokemijske aktivnosti u organizmu.
Svaka promjena psihološkog i emocionalnog stanja čovjeka pokreće vrlo složen mehanizam djelovanja hormona i gena uspostavljanjem nove ravnoteže u tijelu, radi prilagođenja novoj situaciji. Te promjene mogu djelovati na opće stanje ljudskog organizma, bilo pozitivno, bilo negativno. Negativno djelovanje takvih promjena nije opasno za ljudski organizam ako je kratkotrajno. Tek njegovo dugotrajno djelovanje ima za posljedicu održavanje neprirodnog stanja organizma koje, zbog poremećenog složenog mehanizma mnogih funkcija, može dovesti do razvoja bolesti.
Stres predstavlja svaku reakciju organizma na fizički, mentalni ili emocionalni podražaj koji remeti prirodnu ravnotežu u organizmu. Dugotrajno djelovanje stresa ostavlja posljedice na funkcioniranju pojedinih organa (srce, krvne žile, nadbubrežne žlijezde i imunosni sustav), a zbog oslabljenog imunosnog sustava mogu se razviti i mnoge druge bolesti. Zbog toga je smanjivanje utjecaja stresa vrlo značajan element zdravlja čovjeka.

Tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost čovjeka bitna je i nezaobilazna komponenta života i brige o zdravlju. Aerobna tjelesna aktivnost, uz dovoljnu količinu zraka za stanice, omogućava efikasno korištenje masnoća iz rezervi i njihovo pretvaranje u glukozu.
Tjelesne aktivnosti pridonose značajnom trošenju vlastitih masnih rezervi, dovodeći organizam u stanje povećanog metabolizma, koji čisti organizam od raznih otpadnih tvari i toksina, opušta ga i daje mu vitalnost.

Birajmo duljinu života
Duljinu života čovjeka možemo predočiti procesom starenja i njegovim elementima:
• svako umiranje stanica traži njihovu obnovu,
• svaka je obnova stanica replikacija genoma,
• svaka je replikacija genoma starenje (zbog skraćivanja telomera),
• svako je starenje organa i starenje čovjeka,
• starenje određuje duljinu života čovjeka.
Najveća je moguća duljina života čovjeka danas oko 125 godina. Genetska predodređenost pojedinca govori o najvećoj mogućoj duljini života pojedinca (ovisno o duljini telomera), koja može biti između 100 i 125 godina. Dakle, izvan toga život se ne može produljiti, ali se zato može znatno skratiti.
Kako će netko iskoristiti svoju genetsku predodređenost u pogledu duljine života, ovisi o tome koliko je tijekom života uklonio elemenata skraćivanja života. Kako iskoristiti znanje o nepovoljnim utjecajima na skraćivanje vlastitog života? Pred svakim je čovjekom slobodan izbor utjecaja na duljinu vlastitog života.

Sloboda izbora
Individualno, svaki čovjek može svojom slobodnom voljom, svojim izborom i svojim pozitivnim djelovanjem znatnije utjecati na vlastiti život čineći ga ugodnijim, zdravijim, boljim i maksimalno dugim.
Jedan od najsnažnijih regulatora dinamičke ravnoteže ljudskog organizma je hrana. Izborom hrane postajemo vlasnikom kakvoće vlastitog života. Niskokalorijskom ravnotežnom prehranom i pravilnim izborom kvalitetnih namirnica osiguravaju se optimalna ravnoteža organizma i blagodati zdravog i dugog života. I ostali vanjski utjecaji na život čovjeka, kao što su kisik, svjetlo, emocije i tjelesna aktivnost, vrlo su važni za kakvoću i duljinu života čovjeka.
Zanemarivanje povoljnih utjecaja na vlastiti život mogući je osobni izbor svakog pojedinca, ali su posljedice tog izbora ‘bumerang\' za vlastitu nebrigu, koji djeluje sporo, ali sigurno. Svaki je čovjek u svakom trenutku pred slobodnim izborom alternative života: brinuti o svom životu sada ili možda brinuti o svojoj bolesti kasnije (odnosno skratiti si život više nego što mu je genetski predodređeno).

 
 
Stjepan Šaban, dipl.ing.