Točkasti ili raspršeni izvori
Posljedica je mnogobrojnih čovjekovih djelatnosti proizvodnja otpadne tvari i otpadne energije. Otpadne tvari mogu se pojaviti u tekućem, krutom i plinovitom obliku. Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekućem obliku nazivaju se otpadnim vodama.
Zagađenje voda najčešće je posljedica ispuštanja otpadnih voda koje dospijevaju u vodotokove, onečišćujući pritom podzemne vode i priobalno more u koje se vodotoci ulijevaju.
Prema načinu unošenja u vodne ekosustave, razlikuju se točkasti (koncentrirani) i raspršeni (difuzni) izvori zagađenja.
U točkaste izvore zagađenja spadaju otpadne vode naselja (kućanske otpadne vode), industrijskih pogona i odvoda kišnice, koje se prikupljaju kanalizacijskim sustavom te se u vodne sustave ispuštaju kanalskim ispustima na jasno definiranom mjestu.
Raspršeno zagađenje nastaje kada kiša i otopljeni snijeg protječu preko zemljišta i kroz podzemlje, noseći zagađenje do najbližih površinskih (jezera, rijeka) i/ili podzemnih voda. Izvor raspršenog zagađenja, koje je uvelike u porastu, jest zagađenje iz zraka (atmosfersko taloženje) u obliku kiše i finih čestica. Raspršeno zagađenje javlja se pri ispiranju urbanih površina (ulice, parking-prostori), ispiranjem i procjednim vodama s deponija i gradilišta te poljoprivrednih površina. Ako se voda koja ispire prometnice direktno upušta u zemlju, ona također spada u raspršene izvore zagađenja, a ako se odvodi oborinskim kanalima na uređaj za pročišćavanje, tada se ubraja u točkaste izvore.
Dok se zagađivala iz točkastih izvora (lokaliziranih i definiranih) lako kontroliraju, raspršeni izvori predstavljaju veći problem. Vegetacijske zaštitne zone (biljni zaštitni pokrivač) smještene uzduž obala predstavljaju učinkovitu kontrolu raspršenih izvora zagađenja koja potječu od ispiranja sliva.
Otpadne vode domaćinstava koje nisu spojene na sustave javne odvodnje, već se rješavaju putem septičkih jama, smatraju se također raspršenim izvorom zagađenja. Septičke jame često nisu propisno izvedene, uzrokuju zagađenje podzemnih voda i priobalnog mora te se stoga naselja bez kanalizacije smatraju glavnim izvorom onečišćenja podzemnih voda ovih prostora. Stalni izvor fekalnog onečišćenja također su i stare i propusne kanalizacijske cijevi pojedinih dijelova Rijeke. Bakteriološko onečišćenje podzemnih voda karakteristično je za Gorski kotar zbog većeg broja naselja bez kanalizacije, s propusnim septičkim ("crnim") jamama.
Neadekvatno odlaganje otpada i divlji deponiji predstavljaju veliku opasnost za kakvoću podzemnih voda, posebno zbog činjenice da je pokrovni sloj Grobničkog polja devastiran zbog skidanja šljunka koji je predstavljao prirodni filtar, odnosno zaštitni sloj. Na taj način omogućeno je da sva onečišćenja s površine dospijevaju u podzemne vode. Procjedne vode odlagališta otpada karakterizirane su visokim koncentracijama toksičnih tvari (teški metali, klorirani ugljikovodici …) i jakim mikrobiološkim zagađenjem.

Vrste otpadnih voda
Po podrijetlu, otpadne vode dijelimo na kućanske, industrijske, oborinske i rashladne.
Kućanske otpadne vode nazivaju se i komunalnim, gradskim ili fekalnim. Nastaju u gradovima i stambenim naseljima, i to u kućanstvima, ugostiteljstvu, zdravstvenim ustanovama, odgojnim, školskim i drugim neproizvodnim djelatnostima, pri obavljanju sanitarnih potreba i za komunalnu potrošnju (pranje ulica, zalijevanje zelenila …). Temeljno je svojstvo kućanskih otpadnih voda biološka razgradivost, odnosno sadržaj tih voda biokemijski se razgrađuje uz pomoć mikroorganizama. Karakteristika je kućanskih otpadnih voda velika opterećenost mikroorganizmima.
Dok su kućanske otpadne vode u razvijenom dijelu svijeta uglavnom sličnog sastava, sastav industrijskih otpadnih voda umnogome se razlikuje, ovisno o vrsti tehnološkog procesa, odnosno postupka proizvodnje energije u kojem su nastale. One industrijske otpadne vode koje su biološki razgradive (npr. industrijske otpadne vode prehrambene industrije) smiju se miješati s kućanskim otpadnim vodama i bez prethodnog tretmana odvoditi u isti kanalizacijski sustav s kućanskim otpadnim vodama. Međutim, većina industrijskih otpadnih voda sadrži postojane, biološki nerazgradive opasne tvari, kao što su metali, kiseline, lužine, ugljikovodici, radioaktivne tvari, sintetični kemijski spojevi i dr. Stoga te vode nije dopušteno ispuštati zajedno s kućanskima bez prethodne obrade, odnosno prikladnog postupka uklanjanja nepoželjnih tvari koje bi opterećivale javnu kanalizaciju. Tako obrađene industrijske vode moguće je ponovno koristiti za industrijske potrebe te i na taj način smanjiti opterećenje okoliša.
Oborinske vode donedavno su se smatrale čistim vodama. Međutim, zbog sve jačeg zagađenja zraka, opterećenja poljoprivrednih površina sredstvima za zaštitu bilja i umjetnim gnojivima, izgradnje mreže autocesta, i te vode postale su značajan izvor zagađenja. Tako se s prometnih površina ispiru spojevi nastali sagorijevanjem, ostaci goriva i mazuta, spojevi nastali trošenjem guma i asfalta, veće količine soli kojom se prometnice posipaju u zimskim uvjetima. Na dionicama autoceste Rijeka-Zagreb izveden je sustav odvodnje oborinskih voda s površine ceste i pročišćavanja tih voda prije ispuštanja u teren. Veliku opasnost predstavljaju moguća izlijevanja naftnih derivata, posebice npr. na prometnici Cres-Lošinj koja prolazi rubnim dijelom jezera Vrana na otoku Cresu. Zagađenju voda pridonose i poljoprivredna i stočarska djelatnost, koje su u našoj županiji skromno razvijene.
Rashladne vode nastaju pri različitim industrijskim i energetskim procesima u kojima se voda upotrebljava za hlađenje postrojenja, odnosno odvođenje viška topline (termoelektrane, rafinerije, kemijske industrije). Kada se u vodni sustav ispušta rashladna voda, bez prethodnog hlađenja, nastaje toplinsko zagađenje. Posljedice po vodni ekosustav mogu biti velike. Promjenom temperature mijenjaju se osobine vode i ekološke prilike u samom sustavu.

Što dalje od obale
Otpadne vode moraju se u svakom slučaju čistiti prije ponovne uporabe ili ispuštanja u prijamnik. Stupanj čišćenja otpadnih voda ovisi o stupnju zagađenosti otpadne vode i o prijamnoj sposobnosti vodenog sustava u koji se pročišćena voda ispušta. Objekti u kojima se primjenjuju postupci čišćenja otpadnih voda nazivaju se uređaji za čišćenje otpadnih voda. Kao konačni prijemnik otpadnih voda u kopnenoj Hrvatskoj uglavnom služe vodotoci, a u priobalnom dijelu obalno more. Dok su se prije, kada su gradovi bili manji, a zagađenje vode nije bilo tako izraženo, otpadne vode ispuštale direktno u more, danas se za odvodnju otpadnih voda u more koriste dugi podmorski ispusti. Svrha je korištenja dugog podmorskog ispusta odvodnja otpadnih voda na takvu udaljenost od obale da njihovo ispuštanje nema utjecaj na obalni pojas širine najmanje 300 m, koji nam je izuzetno bitan u turističkom, rekreativnom i gospodarskom smislu. Proračun povoljnog mjesta polaganja i duljine podmorskog ispusta složen je zadatak koji se temelji na matematičkim modelima.
Otpadne vode većeg dijela grada Rijeke i okolnih općina skupljaju se u poseban kanalizacijski sustav koji završava glavnim sabirnim kolektorom grada Rijeke u zoni Delta. Središnji uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Delta čine mehanički predtretman s podmorskim ispustom dužine 548 m, izvedenim do dubine od 46 m.