Starenje je prirodna, fiziološka pojava, normalan slijed u životnom ciklusu čovjeka.
Ono je svojstveno svakom čovjeku, a napreduje različitom brzinom. Genetski je
uvjetovan proces, započinje već od začeća i traje do smrti |
No,
za starenje nije odgovorno samo naslijeđe, nego važnu ulogu imaju i vanjski
utjecaji. Nadalje, ne smije se zaboraviti ni životni stil: dobre i loše
navike koje se stječu puno ranije u životu i koje se najčešće u starijoj
životnoj dobi pokazuju svojim posljedicama. Starenje je samo jednom trećinom
uvjetovano genima, dok za druge dvije trećine odgovaramo sami.
Vrlo je važno znati da starost i bolest nisu sinonimi, da star čovjek nije nužno
i bolestan čovjek. Biološka starost organizma samo je odraz fizičkog, mentalnog
i duhovnog putovanja kroz život.
Starost je i vrijeme prilagodbe na nove uvjete života i nove aktivnosti nakon
prestanka redovitog radnog odnosa. To je vrijeme kada se javljaju novi izazovi
i nove šanse razvoja uloge «čovjeka u mirovini».
Povećanje broja osoba starije životne dobi jedno je od glavnih obilježja demografske
strukture stanovništva. Starenje u gradu ima svoje specifičnosti. Iako su gradovi
središta kulturnih, gospodarskih, političkih i inih zbivanja, osobe starije životne
dobi često se osjećaju usamljeno i otuđeno. Velika većina vodi sjedilački život,
uz pomanjkanje tjelesne aktivnosti. Boljoj kvaliteti života starijih osoba pridonosi
sustav socijalne potpore obitelji, susjeda, prijatelja, poznanika. U obitelji
u kojoj prevladavaju dobri odnosi, uloga bake ili djeda donosi osobi starije dobi
emocionalno ispunjenje i osjećaj smisla života.
|
Za
sve koji žele upravljati svojim starenjem, vrlo su važne spoznaje o životnom
stilu onih osoba koje su svojim dobrim životnim navikama, svojom psihofizičkom
kondicijom, brigom o sebi, o svom izgledu, svojoj prehrani, o svome tjelesnom
zdravlju i psihičkoj stabilnosti, u raskoraku s vremenom i svojim godinama.
Naime, prema rezultatima znanstvenih istraživanja, «ljudi koji su pobijedili
vrijeme» obično su osobe koje se bave nekom sportskom aktivnošću, ne puše,
ne konzumiraju alkohol, jedu zdravo, uravnoteženo, intelektualno su aktivne,
više čitaju, a manje gledaju televiziju, psihički su uravnotežene, duhovno
zadovoljne, dobro spavaju, imaju normalan ili niži krvni tlak, znatiželjne
su, osjećaju se odgovornima za svoju sudbinu, zadovoljne su svojim dosadašnjim
životom te imaju predodžbu o vrijednosti i svrsi svoje budućnosti.
Opće je poznato da bez zdravlja sve drugo postaje nevažno, ili barem manje
važno. Stoga su njegova zaštita i očuvanje jedan od najvažnijih životnih
prioriteta. Zdravo starenje ne događa se slučajno. Ono zahtijeva promišljeno
i pažljivo planiranje i predanost načinu života usmjerenom na zdravu prehranu,
redovne tjelesne, duhovne i društvene aktivnosti. U jesen života najlakše
ulaze ljudi koji su pozitivno usmjereni u donošenju odluka i dobro informirani.
To su realne osobe, s obje noge na zemlji. Jasno im je da sve veća mudrost
može biti povezana sa smanjenjem tjelesne aktivnosti. Osobama koje pozitivistički
gledaju na život, koje očekuju da će živjeti dugo, životom ispunjenim tjelesnom
snagom, humorom i društvenom povezanošću, to temeljno uvjerenje postaje
unutrašnji kompas koji im uvelike pretkazuje budućnost.
U kojem se god životnom dobu nalazili, starenje sigurno pobjeđuje. Ali postoji
bezbroj načina da se napravi nešto, osim prepuštanja procesu starenja. U
stvari, najstarije godine mogu se učiniti i najboljima jer je to vrijeme
kada svatko treba uživati u plodovima koje mu je podario život. To je vrijeme
zrele ljubavi, mudrosti, vrijeme prepuno životnih iskustava… Sjećanja na
prošlost lijepa su, ona ponekad pomažu da si uljepšamo svakodnevicu. No,
ne treba žaliti za onim što je prošlo, jer se time gubi ljepota sadašnjeg
trenutka. Svako razdoblje života krije u sebi pregršt lijepih trenutaka
za kojima se u budućnosti osvrćemo sa čežnjom.
I za kraj…
Brojne činjenice dokazuju da su ljudi koji se bave nekim oblikom tjelesne
i mentalne aktivnosti zdraviji, psihički stabilniji i zadovoljniji sobom
i životom. Čovjeku je danas više nego ikad potrebno buđenje, povratak
duhovnosti, prirodi od koje svi potječemo i stapanje s njom. Potrebno
je, više nego ikad, podići razinu svijesti do te mjere da shvatimo da
su najvrednije stvari u nama i svuda oko nas. To su one male stvari koje
i ne primjećujemo, a koje zapravo čine život, kao što su topla riječ ili
zagrljaj, poljubac, prekrasan cvijet ili ptica…
I kad bismo konačno shvatili da je sve ono što nam treba - tu oko nas,
bili bismo sretniji, a život bi nam odjednom postao kvalitetniji i jednostavniji. |