Reumatoidni artritis (RA) je kronična, progresivna, sistemska upalna bolest vezivnog
tkiva, koja se primarno pokazuje na perifernim zglobovima udova, a može imati
i sistemska očitovanja. U većini populacija oboljelih je oko 1%, bez obzira na
zemljopisne i klimatske razlike. |
Reumatoidni
artritis javlja se 2-3 puta češće u žena. Ta razlika značajnija je u generativnoj
dobi, a s godinama se izjednačava. Međutim, nemaju svi jednak oblik bolesti.
Klinička slika varira od blagog oblika, katkada samo kozmetske prirode,
do teških progresivnih oblika koji mogu dovesti do potpune onesposobljenosti.
Ako se bolest ne liječi adekvatno, 20% oboljelih postaje nesposobno za rad
unutar dvije godine, a broj invalida raste dalje s godinama trajanja bolesti.
Zbog toga reumatoidni artritis ima veliko socio-medicinsko značenje. Svijest
o pravovremenom otkrivanju i adekvatnom liječenju te bolesti ipak nije dovoljno
razvijena te rana bolest često ostaje neprepoznata i zanemarena.
Upravo je rano prepoznavanje i liječenje najvažnije za sprečavanje pogubnih
posljedica bolesti. Bolest obično počinje otocima i bolovima malih zglobova
šaka i jutarnjom ukočenošću, a nerijetko bolesnici imaju povišenu temperaturu,
malaksali su i umorni. Najčešće su ranim RA zahvaćeni mali zglobovi šaka i stopala,
što dovodi do funkcionalnih oštećenja. Mogu se javljati i upale tetivnih ovojnica,
što dodatno pridonosi ograničenim kretnjama zglobova. Artritis je obično simetričan,
iako može biti i asimetričan, osobito na početku bolesti. RA može zahvatiti
i druge zglobove te nerijetko budu zahvaćeni skočni zglobovi, koljena, laktovi.
Laboratorijski nalazi pokazuju povišenu sedimentaciju eritrocita, CRP i tzv.
anemiju kronične bolesti. Velik dio bolesnika ima pozitivne reuma - faktore
u serumu, a novi test koji pomaže ranom otkrivanju bolesti jesu protutijela
na citrulinirane peptide.
Pametni lijekovi
Temeljni principi farmakološkog liječenja RA unatrag desetak godina radikalno
su se izmijenili. Danas se zna, i to su pokazale mnogobrojne studije, da rana
primjena lijekova koji modificiraju bolest (DMARDs, od engl. Disease Modifying
Anti-Rheumatic Drugs) značajno učinkovitije usporava progresiju bolesti. Postoji
opća suglasnost da je liječenje DMARDs-om potrebno započeti što je prije moguće
i održavati što duže. Nesteroidni antireumatici, kao što su npr. ibuprofen ili
diklofenak, u pravilu su prvi lijek kod pojave simptoma u mišićima i kostima
jer dovode do smanjenja boli i poboljšanja funkcije zglobova, a lako su dostupni.
Nema dokaza da oni imaju učinak na tijek bolesti. U suvremenom pristupu liječenju
RA vrlo rijetko se primjenjuju izolirano, bez dodatnog DMARDs-a.
Od lijekova koji modificiraju bolest, danas najčešće upotrebljavamo metotreksat,
leflunomid i sulfasalazin. Oni mogu značajno usporiti tijek bolesti u jednog
dijela bolesnika. Međutim, ti lijekovi ne dovode do očekivanog poboljšanja u
svih bolesnika. U slučaju da oni ne djeluju, a upala napreduje, posljednjih
se godina primjenjuju biološki lijekovi koji blokiraju TNF alfa - ključni citokin
u upalnom procesu. Radi se o tzv „pametnim lijekovima“ - monoklonskim protutijelima
(infliksimab zaštićenog imena „Remicade“ i adalimumab „Humira“) ili neutralizirajućim
solubilnim receptorima (etnaercept „Enbrel“). Još jedan lijek pokazao se u novije
vrijeme vrlo djelotvoran u liječenju RA, a to je rituksimab (Mabthea). On djeluje
na limfocte B i također smanjuje produkciju upalnih citokina, ali i produkciju
reuma - faktora (RF). Najnoviji je lijek iz skupine učinkovitih bioloških lijekova,
koji je od nedavno registriran i u Hrvatskoj, inhibitor IL-6 tocilizumab (Actemra)
koji se pokazao jednako učinkovit sam, kao i u kombinaciji s metotreksatom.
Liječnik - supspecijalist reumatolog je taj koji, na temelju smjernica HZZO-a,
predlaže liječenje takvim lijekovima, imajući u vidu cjelokupno bolesnikovo
stanje i aktivnost bolesti, dotadašnje lijekove, ali i radnu sposobnost.
Zdravom hranom protiv bolesti
Međutim, bolesnici u jednoj mjeri mogu i sami pridonijeti poboljšanju bolesti
svojih zglobova pravilnom ishranom, i to prvenstveno mediteranskim načinom ishrane
koji je baziran na maslinovom ulju, plavoj ribi, gorkom povrću i čaši crnog
vina. Zanimljivo je da su istraživanja o utjecaju mediteranske prehrane na reumatoidni
artritis najviše provođena u zemljama kao što su Švedska i Škotska. Tamo su
organizirani satovi kuhanja za oboljele, a takva ishrana dovela je do smanjenja
bolova i zakočenosti zglobova. Maslinovo ulje sadrži oleinsku kiselinu koja
djeluje i na sniženje kolesterola, što je dodatna dobrobit budući da bolesnici
s RA imaju ubrzanu aterosklerozu i češće kardiovaskularne bolesti. Gorka komponenta
maslinovog ulja, koja se zove olekantal, po svom učinku na bol i upalu uspoređuje
se s ibuprofenom, odnosno njegovim djelovanjem na enzime ciklooksigenaze koji
posreduju upalu. Također, danas se zna da, genetski predisponiranoj osobi, pušenje
može biti dodatan faktor koji je odgovoran za manifestiranje bolesti.
Zaključno, može se reći da na pacijentima i obiteljskim liječnicima stoji odgovornost
ranog prepoznavanja reumatskih tegoba, a supspecijalisti reumatolozi su ti koji,
nakon postavljanja dijagnoze reumatoidnog artritisa, primjenom odgovarajućeg
lijeka, odnosno lijekova, uključujući u najtežim oblicima i onih bioloških,
mogu danas u većine bolesnika postići zadovoljavajuću kliničku remisiju bolesti. |