Nekoliko je takvih pokušaja i bilo (Brasilia, Philadelphia), ali ni približno u toliko idealnim uvjetima.
Današnji urbanisti, gradski planeri i arhitekti prostora, pred sobom imaju izuzetno složene zadatke i velike odgovornosti. Maksimalno štiteći povijesne urbane vrijednosti gradskih jezgri, nastalih u neka mirnija vremena, moraju odgovoriti na izazove današnjice: brza industrijalizacija, nove tehnologije, razvoj infrastrukture, zahtjevi tržišta, nedostatak javnog kapitala, prometna povezanost.... sve to prijeti da grad završi u kaosu i neredu. Vrijeme je postalo jednako važan (ako ne i važniji) resurs u odnosu na protezanje prostora u konvencionalnom prostornom planiranju.

Brzina privatnih inicijativa i investicija u neskladu je sa sporošću planerskih operacija, što dovodi do događanja velikog broja „slučajnosti“ u gradskom tkivu.

Urbano «zagađenje»
U želji da gradske strukture ne nastaju slučajno i nekontrolirano (takva „zagađenja“ prostora teško se uklanjaju), da se zadovolje svi parametri tehnološkog, estetskog i funkcionalnog, potrebno je probuditi svijest svih onih koji utječu na urbano planiranje (politika, investitori, zakonodavstvo) te dopustiti struci da pokaže svoje znanje. Ako, npr., operirate slijepo crijevo, otići ćete liječniku, i to kirurgu), ali projektirati kuću u kojoj će živjeti i nekoliko generacija – to možemo sami?! A da ne pričam o svojevoljnoj parcelaciji zemljišta s minimumom javnih površina, bez zelene travke ili, ne daj bože, dječjeg igrališta, a sve to, ne radi kvalitetnog urbanog života, već radi što veće dobiti početnog investitora, koji tu sigurno neće živjeti!
Zdravo urbano planiranje kolaž je nekoliko izuzetno važnih sadržaja. Promatrajući europske gradove, njihove stanovnike i turiste, može se zaključiti da svi rado prošeću gradskim središtem (uglavnom stare, smišljeno i pravilno izgrađene strukture) i gradskim parkovima, a da se izbjegavaju prostori koji imaju obilježje stambenih spavaonica ili industrijskih središta. Dakle, korisnici gradskih prostora jasno detektiraju zdravo gradsko tkivo i humani okoliš.

Nekoliko osnovnih postulata urbanizma kaže:
- Odvojite nečisto od čistoga – prljavu industriju odvojite od gradskih središta i od stanovanja. Tehnolozi će predvidjeti načine smanjenja ispuštanja štetnih tvari u okoliš, ali urbanisti moraju zelenim tampon - zonama dodatno sačuvati stambene prostore od svih vrsta zagađenja (buka, otrovni plinovi, neugodni mirisi, pa i ružne vizure).
- Čuvajte vrijedno graditeljsko naslijeđe, ono je neprocjenjivo. Iza nas u ove prostore dolaze nove generacije, omogućimo i njima da uče od starih majstora.
- Planirajte što veće zelene oaze; nije fraza da su parkovi pluća grada. Bogat je onaj grad koji ima parkove, drvorede, gradske livade i koji ima viziju kako ih zadržati i stvoriti nove.
- Infrastruktura mora biti u funkciji urbanih sadržaja; ostavite za nju prostor, ali je i kontrolirajte. Danas je velik zagađivač, ne samo zraka, nego i prostora, gradski promet. Porast standarda, industrijalizacija, potreba za što većom pokretljivošću nametnuli su rješavanje prometnih tokova kao gradski prioritet nužan za funkcioniranje gradskih sadržaja. Promet tako postaje sam sebi svrhom. Nažalost, svjedok sam današnjih „smjernica“ u planiranju, gdje urbanisti daju prioritet stručnjacima prometne struke, koji planiraju prometnu mrežu, pa se tek onda na slobodnim prostorima raspodjeljuju ostali gradski sadržaji.
- Doprinos kvaliteti života grada daje adekvatno dimenzionirana i razgranata infrastruktura (vodoopskrba, odvodnja, električna energija, toplinska energija, komunikacije), kao i mreža pješačkih i biciklističkih staza.
- Održiva gradnja. Današnja znanost svima dovoljno pokazuje koliko je važno brinuti se za okoliš u kojem živimo, kao i to što smo do sada učinili i koliko smo ga uništili. Obnovljivi izvori energije, smanjenje emisije štetnih tvari u okoliš i energetska učinkovitost nisu nešto pomodno. To je naša stvarnost, koja nije samo financijska ušteda u budućnosti, nego i štednja našeg okoliša. Naravno, i racionalno planiranje briga je o okolišu; gradove ne treba nekontrolirano širiti i zauzimati poljoprivredne površine izgovarajući se na porast standarda i potrebe za većim prostorom; prostor se štedi kroz bolju organizaciju.

Grad Linz (Austrija) izgradio je solarCITY, energetski neovisnu gradsku četvrt kao primjer zdravog urbanog planiranja, u kojem su primijenjena moderna infrastrukturna tehnološka rješenja i sva pravila zdravog urbanizma. U toj su gradskoj četvrti (javnim gradskim prometom – tramvajem – povezanoj sa gradskim središtem), jasno odijeljeni pješački, biciklistički i kolni promet. Nepregledni zeleni pojas, mnoštvo parkova, dječjih igrališta, zelene oaze za odmor i ugodne razgovore nižu se uz pješačke komunikacije između stambenih zgrada (i socijalna, i tržišna izgradnja), na putu do škole, vrtića, sportske dvorane, nogometnih terena i skejt - parka.
Koristeći sunce, riješili su problem toplinske i električne energije; vodoopskrbu rješavaju podzemnim izvorima, otpadne vode ispuštaju u jezero, ali tek nakon biološke obrade.

Ne, to nije znanstvena fantastika, to je dio grada nastao na livadi. Nastajao je deset godina (od ideje 1992., javnog arhitektonskog natječaja, pa do posljednje realizacije 2004. godine) i može nam biti primjer zdravog urbanog planiranja. Sigurno nećemo pogriješiti, jer njegovi stanovnici s osmjehom prolaze njegovim ulicama i uživaju u svakom koraku.