Lokomotorni sustav
 
MIŠIĆI PRILAGOĐENI ZUBIMA
 
Sustav organa za kretanje ili lokomotorni aparat našega tijela čini posturu koja je najekonomičniji odnos između pojedinih dijelova tijela da bi se ono oduprlo sili teže. Postura ili zauzimanje položaja tijela u prostoru postiže se mišićnim lancem, ligamentima i zglobovima. Postura je, dakle, živčano-mišićna strategija da bi se postigla ravnoteža u prostoru.
 
 
Da bi postiglo ravnotežu, tijelo odgovara na djelovanje sile teže i akceleraciju na što je moguće ekonomičniji način. To se postiže na dva načina:

1. Brzim uspostavljanjem posture što je sustav preživljavanja. Održava se centar gravitacije bez obzira na to u kojem se položaju tijelo nalazilo zbog djelovanja iznenadnih dinamičkih sila. Taj sustav ne daje veliku važnost štednji energije.
2. Drugi sustav fine posture zanimljiviji je; ima zadatak održati tjelesnu osovinu u ravnoteži u centru gravitacije, uz utrošak minimuma energije. Centar gravitacije površina je u kojoj tjelesna osovina može oscilirati, a ne smije biti veća od 100mm2. Tijelo teži tom idealu i mozak na to odgovara impulsima kojima adaptira mišićje tijela na te potrebe. Impulsi za pravilno održavanje posture dolaze s periferije u mozak i obrnuto.
Događa se, stoga, da se mišići tijela prilagođavaju na promjene. Razlozi za promjene mogu biti položaji pri radu, povrede, promjene stopala, promjene mišića u zagrizu, promjene u mišićima očiju.

Mi smo lutke kojima upravlja lutkar zvan "Postura"

 
 
Kad se trzne vrat
 

Impulsi s periferije idu u leđnu moždinu, a odatle u centralni živčani sustav (mozak) te se povratnim putem vraćaju opet na periferiju. Dakle, mišići će se adaptirati na zahtjeve koje postavljaju promjene u zglobnim odnosima.

Prikažimo to na nekoliko primjera (zadržimo se na onima koji se odnose na glavu).
Prvi primjer: trzajna povreda vrata. Stabilnost vrata i glave omogućuju mišići: (prednja skupina) fleksori vrata (savijači glave prema naprijed), mišići iznad jezične kosti te rotatori glave; (stražnja skupina) ekstenzori vrata (ispružači glave).

To je situacija u kojoj nastane savijanje glave prema natrag, napetost stražnjeg vratnog mišičja, pojačana napetost mišića ispod jezika, donja vilica teži pomaku prema dolje i natrag, glava se pomiče prema naprijed i savija se vrat. Sustav za žvakanje povezan je s posturalnim preko prednjih mišićnih lanaca te na neurofiziološkom principu povezanosti (djelovanjem na živac trigeminus) s centralnim nervnim sustavom.


Ako pri tome, zbog naglog pokreta nastane uklještenje zglobne ovojnice u nekom vratnom kralješku, položaj ostane trajno izmijenjen. Ako neke mišićne promjene ostanu trajno, postoje li stomatognatski problemi (žvakača), nužno nalazimo posturalne kompenzacije i obrnuto. Fiziološko stanje podrazumijeva odsustvo problema i kompenzacije.


Prikaz mišića ispod vilice i njihov utjecaj na silazni mišićni lanac

Temporomandibularnu disfunkciju, osim trzajne povrede vrata, može uvjetovati loša oralna higijena, poremećen zagriz, nedostatak zubi, ali i loši ortodontski radovi.

Glavobolje zbog vilice
Drugi primjer: radi o se bolesnici, u dobi od 22 godine, koja je pri padu u osmoj godini slomila donju vilicu, ali bez pomaka kostiju, a u šesnaestoj godini postavili su joj ortodontski aparat. Javlja se na pregled zbog tegoba u temporomandibularnom zglobu, jakih glavobolja koje se javljaju dva puta tjedno. Žali se na bolove u području jagodica i očnih arkada, vrata te u desnoj ruci. Zbog tegoba temporomandibularnog zgloba javila se stomatologu koji uvrđuje:
a) iskošeno zatvaranje usta te b)smanjenu mogućnost otvaranja i c) nepoklapanje sjekutića gornje i donje vilice.
Stomatolog se odlučuje da bolesnici postavi zagriznu ploču (bite). Da bi mogao pratiti da li će to ispravljanje dovesti i do ispravljanja posture (što bi trebalo smanjiti glavobolju i bol koja se iz vrata širi u ruku), slika bolesnicu prije i poslije tretmana.
Detaljnom gnatološkom analizom (stomatolog i fizijatar zajedno) uoči se da dolazi ne samo do ispravljanja posture, nego da se bolesnica rješava i tegoba vezanih uz zagriz.

Važan timski rad
Iz ovog kratkog prikaza očito je da će za pravilan pristup tegobama vezanim uz naše tijelo, i to njegovu vanjsku ovojnicu koju čine mišići i zglobovi, trebati i složeniji pristup. Naime, činjenica je da mišićna napetost na različitim dijelovima tijela traži (u raspodijeljenim zadacima među liječnicima) angažman po stručnosti, trajnije rješavanje tegoba vezanih uz posturu, odnosno timski rad. Žele li se riješiti tegobe koje nastaju zbog povezanosti funkcije te kompenzacijskih mišićnih promjena, trebat će organizirati timove. Oni bi morali, koliko to bude moguće, suradnjom djelovati i ispravljati uzroke mišićnih kompenzacija.
Cilj dobivanja idealne posture jest optimalan utrošak energije; optimalan utrošak energije, koja omogućuje kretanje našeg tijela, znači manje zamaranja, bolje i uspješnije obavljanje zadataka; čini, naravno, i veće životno zadovoljstvo. Bolje je odmaranje i bolji san, s manje tegoba.
 
 
Mr.sc. Dunja Barak Smešny, dr.med.