Masaža
 
DODIR ZDRAVLJA
 
Masaža predstavlja jedan od najstarijih oblika iscjeljivanja, opuštanja i očuvanja zdravlja. Sama riječ masaža ima podrijetlo u latinskoj riječi „massere“, što znači gnječiti, odnosno u arapskoj riječi „massa“, što znači dodir, udarac, lupkanje.
 
 
Masaža je poznata od pradavnih vremena, jer su ljudi instinktivno trljali i gnječili bolni dio tijela. Spominje se već u starim kulturama Kine, Indije, Japana, Egipta, Grčke i Bliskog istoka. U svojim medicinskim djelima već su je i Hipokrat i Galen navodili kao metodu liječenja. Tijekom srednjega vijeka bila je potpuno zanemarena, da bi je početkom renesanse uveo u praksu francuski kraljevski liječnik Ambroise Paré. Masaža se popularizira tijekom 19. stoljeća pod utjecajem švedskog gimnastičara Per Henrika Linga, kojeg smatramo osnivačem suvremene masaže i kineziterapije. Prvi je put uvedena kao dio nastavnog plana 1813. godine na Sveučilištu u Stockholmu te se otad širi diljem Europe, preko instituta i lječilišta koja su uključivala masažu kao dio liječenja.
 
 
Opuštanje i smirenje
 
Suvremena medicina definira masažu kao metodu fizikalne terapije kojom, pomoću niza sustavnih pokreta na površini tijela, manipuliramo tjelesnim tkivima, a koja se izvodi u svrhu izravnog ili neizravnog djelovanja na mišićni i živčani sustav te na cirkulaciju krvi i limfe.

Fiziološki učinci masaže mogu biti mehanički (povećanje elastičnosti i turgora kože, širenje krvnih žila, povećanje kontraktilnosti mišića, istezanje skraćenih mekih tkiva i odstranjivanje oljuštenih epitelnih stanica), refleksni (opća relaksacija) te kombinirani (lokalna hiperemija, izmjena tvari, ubrzavanje protoka limfe i krvi, analgetsko i sedativno djelovanje).
Masaža se može izvoditi ručno ili pomoću određenih aparata, koji se mogu nadopunjavati i koristiti naizmjenično. Masažom se može tretirati cijelo tijelo ili pojedini dijelovi tijela (parcijalna masaža). Trajanje tretmana ovisi o području koje se tretira, željenim terapeutskim ciljevima i toleranciji osobe koja se masira.
 
 
Vrste masaža
 
Vrste masaža ovisne su o djelovanju na pojedina tkiva i o tehnici izvođenja, a najčešće se navode:

• Sportska masaža
Osnovno joj je djelovanje na mišićne skupine radi postizanja boljeg mišićnog tonusa, poboljšanja krvotoka, poboljšanja mobilnosti zglobova te stimulacije živčanog sustava, praćene osjećajem topline. Učinak je sportske masaže duboka relaksacija. Uz tu se masažu obično povezuje pojam bolne masaže, što ona u pravilu i jest, osim u slučaju posebne prilagodbe stanju osobe koja se masira.

• Švedska (klasična) masaža
Učinak te masaže postiže se kombinacijama raznih tehnika masiranja (lagani dodir, trljanje, gnječenje, lupkanje i tresenje). Radi se pritisak mišića na dublje mišiće i kosti te se trlja u smjeru povratka krvi u srce. Glavna joj je svrha opuštanje mišića.

• Aromaterapijska masaža
To je masaža tijela uz uporabu eteričnih ulja, koja bi trebala izazvati osjećaj ugode i opuštanja. Najbolje učinke postiže kod tretiranja stresa i umora.

• Shiatsu masaža
Riječ je o tradicionalnoj japanskoj masaži kojom se stimuliraju određene energetske točke te se postiže poboljšanje cirkulacije i uspostavlja ravnoteža.

• Manualna limfna drenaža
Tom se masažom poboljšava protok limfe. Može se provoditi ručnom masažom ili uz pomoć posebnih aparata. Ručna limfna drenaža slična je masaži uz blagi pritisak. Vrlo je učinkovita metoda kojom poboljšavamo mikrocirkulaciju, stimuliramo metabolizam i limfni sustav te ubrzavamo izlučivanje otpadnih tvari.

• Akupunkturna masaža
Temelji se na kineskoj tradiciji i filozofiji o tokovima energije u tijelu. Pri tome se
masiraju pojedine točke na tijelu, kako bi se poboljšao „protok energije“. Pokazala se
djelotvornom kod određenih alergijskih bolesti.

Danas je masaža dio svakodnevice te je neupitno njeno višestruko pozitivno djelovanje na organizam, kao i učinkovitost u borbi protiv stresa. Međutim, još uvijek postoje predrasude prema masaži kao privilegiju sportaša i „više klase“. Popularizacija masaže i veća dostupnost širim slojevima društva uzrokom je i sve većeg broja nestručnih osoba koje nude usluge masaže. Zbog toga je potrebno obratiti pozornost na uvjete pod kojima se masaža obavlja.

Toplo, ispod čiste plahte
Prostor u kojem se masira treba biti prozračan i zagrijan na temperaturu 22-24°C. Stol mora biti ergonomskog oblika i kvalitetne izrade, podesive visine, prekriven čistom plahtom. Osoba koja se masira treba biti prekrivena čistom plahtom, osim onog dijela tijela koji se masira, a koža mora biti čista, neozlijeđena. Maser mora biti adekvatno školovan te posjedovati licence za obavljanje masaže. U svakom trenutku maser mora kontrolirati ritam, brzinu, pritisak, pravac i trajanje masaže, kao i stanje osobe koju masira.

Kada NE masirati
• duboka venska tromboza, tromboflebitis (upala vena),
• povišena tjelesna temperatura,
• akutna infekcija,
• krvarenje,
• svježe, otvorene rane,
• teško srčano ili maligno oboljenje.

Kada masirati
• upalne mišićne bolesti,
• upalne bolesti mekih tkiva,
• maligna bolest,
• osjetljiva, atrofična ili presađena koža,
• trudnoća (posavjetovati se s liječnikom!),
• kalcifikacija mekih tkiva.
 
 
Ivana Bočina, dr.med.