Karpalni
kanal tvore kosti zapešća i čvrsto vezivno tkivo (lat. retinaculum flexorum).
Kroz taj, relativno uski kanal, iz podlaktice u šaku prolaze živac medijanus,
krvne žile i tetive mišića koji pokreću prste. Tetive imaju sinovijalnu
ovojnicu koja olakšava njihovo klizanje, a koja je osobito osjetljiva na
dugotrajni podražaj i/ili napor.
Kompjutorska šaka
Iako se uzrok tog sindroma ne može sa sigurnošću utvrditi, pretpostavka
je da u većine oboljelih postoji genetski naslijeđen uži karpalni kanal.
Važan je faktor rizika pojačana uporaba zgloba šake, odnosno preopterećenje
tetiva u karpalnom kanalu (npr. prekomjerni rad na tipkovnici uzrokuje
tzv. „kompjutorsku šaku“, a čest je i kod domaćica, manualnih radnika,
dizača utega, fizioterapeuta, masera itd.). Svakako, prethodno treba isključiti
određene sustavne bolesti (npr. dijabetes, reumatoidni artritis, hematološke
i endokrine bolesti), traumu, tumor ili cistu, nakupljanje tekućine u
organizmu kao posljedicu trudnoće ili menopauze te isključiti mogućnost
da je sindrom nastao kao posljedica uzimanja određenih lijekova (diuretici,
hormoni štitne ili nadbubrežne žlijezde).
Trnjenje i otečen palac
Sindrom karpalnog kanala javlja se u odrasloj dobi, češće kod žena. Može
se javiti na obje šake, ali su simptomi obično izraženiji na dominantnoj
šaki, ovisno o tome je li oboljeli dešnjak ili ljevak. Simptomi nastaju
zbog pritiska na živac medijanus, koji mogu uzrokovati svi procesi koji
utječu na zadebljanje tetiva, na oticanje u području karpalnog kanala
ili na njegovo suženje. Karakteristično je polako razvijanje simptoma,
koje obično počinje kao prolazno trnjenje u prstima tijekom noći ili ujutro,
a kasnije cijeli dan. Potom se utrnulost širi na cijelu šaku, nastaje
oticanje prstiju (osobito palca) i šake, poremećaj osjetljivosti, smanjivanje
pokretljivosti, javljaju se bolovi te mišićna slabost i atrofija mišića.
Oboljelima ispadaju predmeti iz ruke, a u uznapredovaloj fazi oboljeli
ne može stisnuti šaku niti hvatati sitnije predmete.
Zbog toga što se klinička slika sindroma karpalnog kanala može preklapati
s kliničkom slikom bolesti vratne kralježnice, degenerativnim, sustavnim
i drugim bolestima, nužan je specijalistički pregled. Specijalist postavlja
dijagnozu na temelju kliničkog pregleda i elektromioneurografije (EMNG).
EMNG je elektrofiziološka pretraga funkcije mišića i perifernih živaca
koja otkriva njihovo oštećenje i/ili bolest, a indicira se na temelju
pregleda specijalista neurologije.
Led ili nož
Vrlo je važno zatražiti liječničku pomoć na vrijeme, jer je u tom slučaju
bolja prognoza. Oboljeli s većim stupnjem oštećenja živca, gubitkom osjeta
i atrofijom mišića palca imaju lošiju prognozu. Liječenje sindroma karpalnog
kanala može biti konzervativno i operativno. Kod konzervativnog liječenja
preporuča se imobilizacija šake longetom, mirovanje, uporaba leda za smanjivanje
otekline i boli te primjena lijekova koji smanjuju upalnu reakciju i oteklinu
sinovijalne ovojnice (npr. acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, kortikosteroidi).
Nakon što prođe faza upale, počinje se s vježbama istezanja, a mogu se
primijeniti i postupci kao što su terapija laserom, ultrazvukom ili elektro/magnetoterapija,
koje smanjuju bol, poboljšavaju cirkulaciju i ubrzavaju oporavak. Za postizanje
boljih rezultata nužna je fizioterapija pod stručnim nadzorom.
Ako ni dugotrajna fizioterapija ni lijekovi ne donesu poboljšanje, indiciran
je operativni zahvat. Operativni zahvat izvodi se u lokalnoj anesteziji,
a sastoji se u presijecanju retinaculum flexorum-a kroz koji prolazi živac.
Konačni rezultat operacije ovisi o samom tijeku operacije, iskustvu kirurškog
tima, kao i o postoperativnom nadziranju. Nakon operativnog zahvata postoji
mogućnost ostanka trajnih posljedica po funkciju šake, ovisno o mogućim
komplikacijama prilikom zahvata (npr. presijecanje tetiva, krvnih žila
ili čak samog živca, postoperativna infekcija itd.). Oporavak nakon operativnog
zahvata može biti dugotrajan (6-12 mjeseci) te je bitno strpljenje i upornost
u provođenju liječničkih uputa i vježbanja.
Prevencija sindroma karpalnog kanala („kompjutorska
šaka“) pri radu s računalom
• koristiti ergonomsku tipkovnicu
• zapešća ne naslanjati i/ili pritiskati o stol
• koristiti podloške za zapešća
• raditi kraće stanke svakih 15 minuta
• raditi dužu stanku svakih sat vremena
• nakon tipkanja odmoriti šake u krilu ili ih pustiti niz tijelo
• ograničiti vrijeme tipkanja
• na radnom mjestu redovito provoditi vježbe istezanja
