Sportske ozljede i oštećenja sustava za kretanje
 
I VJEŽBANJE TREBA NAUČITI
 
Sportska ozljeda nastaje prilikom bilo koje sportsko-rekreativne aktivnosti. Pri tome treba razlikovati ozljedu od oštećenja. Sportaš ili rekreativac obično se ne sjeća ni načina ni vremena nastanka oštećenja. Za razliku od ozljede, koja je najčešće akutnog karaktera i nastaje u određenom i ograničenom vremenu, oštećenje je najčešće kronično i nastaje kao posljedica niza uzastopnih mikrotrauma.
 
 
Zato se oštećenja u sportu svrstavaju u sindrome prenaprezanja (overuse injuries) i spadaju u posebnu problematiku. Nekada su se sportske ozljede svrstavale po sportskim disciplinama: npr., govorilo se o “plivačkom ramenu“, “skijaškoj potkoljenici“, “gimnastičarskim križima“, “teniskom laktu“, “trkačkom koljenu“ itd.
 
 
Noge najugroženije
Prema različitim svjetskim i nacionalnim statistikama, najčešće su zastupljene (do 80%) sportske ozljede sustava za kretanje. Ostalih 20% otpada na ozljede drugih tjelesnih sustava. Najveći broj sportskih ozljeda kronična su oštećenja koja nastaju zbog dugotrajnih prekomjernih naprezanja i spadaju u sindrome prenaprezanja (30-50%). Ozljede ligamenta skočnog zgloba čine 15-45% od ukupnog broja svih sportskih ozljeda, a javljaju se u sportovima gdje imamo učestale skokove i brze promjene smjera kretanja. Ozljede koljena (oko 20%), osobito prednjeg križnog ligamenta, sve su češće i postaju problem u sportskoj traumatologiji. Ozljede donjih ekstremiteta (70-80%) češće su u sportskim igrama s loptom, atletici te zimskim sportovima. U sportovima poput plivanja,gimnastike,tenisa ili vaterpola češće su ozljede gornjih ekstremiteta, pogotovo ramenog zgloba. Više od 50% vrhunskih plivača ima probleme s ramenom; kontaktni sportovi uzrokuju teže ozljede.

Uzroci sportskih ozljeda većinom su kombinirani. Sindromi prenaprezanja nastaju zbog nerazmjera između maksimalno mogućeg individualnog opterećenja vezivno-potpornog tkiva i preopterećenja tijekom treninga-natjecanja.
Neadekvatna oprema i podloga, nepovoljne klimatske prilike, nepažnja i sama vrsta sporta (npr. u košarci pogrešan doskok dovodi do uganuća gležnja) drugi su mogući uzroci sportskih ozljeda.

Zagrijavanje prije vježbanja
Ozljede mogu biti slučajne, namjerne - od druge osobe ili može doći do samoozljeđivanja. Kod rekreativaca ozljede nastaju većinom zbog nepripremljenosti (loša kondicija, precjenjivanje mogućnosti, loša oprema), ali i zbog nestručno vođenog treninga. Kod rekreacijskog sporta, u prevenciji ozljeda najvažnije je pravilno zagrijavanje prije vježbanja i opuštanje-ohlađivanje poslije vježbanja! Neistezanje ili loše istezanje kod rekreativaca u pravilu uzrokuju teške ozljede!

Akutnu fazu ozljede i odgovora tkiva na ozljeđivanje možemo podijeliti u tri faze:
1. faza akutnih vaskularno-upalnih procesa traje do 48 h, a cilj je liječenja skratiti tu fazu i spriječiti nastanak kroničnih procesa (hlađenje ledom, davanje nesteroidnih i steroidnih protuupalnih lijekova),
2. faza regeneracije i rekonstrukcije ozlijeđenog tkiva vezivom počinje treći dan, a završava peti dan nakon ozljede,
3. faza cijeljenja, u kojoj dolazi do obnove funkcije ozlijeđenog tkiva.

P kao prevencija
Principi liječenja akutnih sportskih ozljeda poznati su iz anglosaksonske medicinske literature kao P-RICE-S.
P kao PREVENCIJA znači sigurne uvjete treninga-natjecanja i pozitivno djelovanje na mnogobrojne uzroke ozljeđivanja te sistematske polugodišnje preglede sportaša.
REST-odmor, pošteda se danas izbjegava u smislu apsolutnog mirovanja; ozlijeđeni se dio tijela imobilizira, a nastavlja se modificirani trening jer u tjedan dana mirovanja sportaš izgubi 60% aktivnosti mišića koji miruje. Kod dugotrajne imobilizacije u zglobu nastaju kontrakture (skraćenja).
ICE-led, hlađenje, krioterapija sprečava oteklinu i povećanje hematoma; smanjuje se bol i ublažava spazam mišića. Najvažnije je lediti odmah - u prva 3 h nakon ozljede, a može se primjenjivati do maksimalno 3 dana nakon ozljede. Led se uvijek stavlja preko pamučne gaze ili tanjeg ručnika, u trajanju do 15 minuta, i to se mora ponavljati nekoliko puta u prvih 3 sata, a zatim svaka tri do četiri sata tijekom prva 3 dana.
COMPRESSION - kompresija se koristi zajedno s hlađenjem; elastični zavoj stavi se preko vrećice s ledom.
ELEVACIJU ili podizanje ozlijeđenog ekstremiteta iznad razine srca treba provoditi stalno do nestanka otekline,odnosno hematoma.
SUPORT - potpora sportskim ortotskim pomagalima za prvu pomoć i u kasnijim fazama liječenja posebno je područje koje obuhvaća različite longete, tutore, steznik (ortoze), ortokinetske uloške za stopala i različite bandaže.
Program rehabilitacije sportaša-rekreativca mora biti individualno prilagođen, uz dobru suradnju i pozitivan odnos sportaš-trener-sportski liječnik-fizioterapeut. U sportskoj traumatologiji neophodan je timski rad stručnjaka raznih specijalnosti, koji surađuju pod nadzorom sportskog liječnika i trenera radi potpunog oporavka i uspješnog povratka u sport.

 
 
Mr.sc. Neven Martinović, dr.med.