Artroza zglobova
 
BOLNI KORACI
 
Artroza je degenerativni proces zgloba, odnosno proces u kojem dolazi do promjena pojedinih dijelova zgloba - hrskavice, zglobne čahure, zglobnih sveza - zbog istrošenosti i upotrebe zgloba pod velikim opterećenjem.
 
 
Ne zna se točan uzrok nastanka artroze. Ne može se sa sigurnošću reći ni da je to samo proces starenja zgloba jer takve promjene mogu nastati, pod određenim uvjetima, i kod relativno mladih ljudi. Bitno je da je artroza neugodna bolest zgloba koja uzrokuje deformaciju, bol i ograničenje funkcije zgloba. Naziva se i osteoartritisom jer je utvrđeno da u artrotski promijenjenom zglobu uvijek postoji i blaga upalna reakcija i izljev u zglob. Najpoznatije su artroze koksartroza (artroza zgloba kuka) i gonartroza (artroza koljena), ali je artroza vrlo često i bolest malih zglobova prstiju šaka te kralježnice, gdje uzrokuje bolne sindrome u području leđa.
 
 
Bolni čvorići
 
Kod šaka su najčešće zahvaćeni krajnji zglobovi prstiju. Ta se artroza naziva Heberdenovim čvorićima. Na postraničnim dijelovima zglobova razvijaju se bolni čvorići, ponekad crvenkaste boje. Mogu se razvijati postepeno, mjesecima ili izbiti naglo, uz jake bolove. Vrhovi prstiju mogu biti topliji, bolesnik osjeća žarenje i trnjenje vrhova prstiju uz jaku bol. Jednom kada čvorići izbiju, bolovi prestaju, ali ostaju deformirani zglobovi. Artroza može zahvatiti i srednje zglobove prstiju šaka, uz slična zadebljanja na postraničnim dijelovima zglobova, a tada se naziva Bouchardova artroza. Česta je lokalizacija artroze bazalni zglob palca, a može se javiti kod zanimanja koja zahtijevaju ponavljajuće monotone pokrete prstima šaka, npr. kod krojača. Kretnje palcem vrlo su bolne i reducirane, a funkcija šake otežana. Poteškoće zbog artroze zglobova šaka često prethode razvoju artroze drugih zglobova. Heberdenovi čvorići vrlo su česti u žena, čak 10 puta češći nego u muškaraca. Obično nastaju nakon 45. godine života, a često u krugu obitelji.
 
 
Istrošeni zglobovi
 
Artroza kuka ili koksartroza vrlo je neugodna bolest, koja se očituje boli i promijenjenom funkcijom kuka. Zglob kuka čini acetabulum – dio zdjelične kosti koji je ležište za glavu natkoljenične kosti. Zbog raznih faktora dolazi do promjena u zglobu kuka, što posljedično dovodi do artroze. Na kuku se, u usporedbi s drugim zglobovima, artroza najčešće razvija. Najčešće nastaje u nešto kasnijoj životnoj dobi, između pedesete i šezdesete godine, češće se javlja u žena, a može se razviti samo na jednom ili istovremeno na oba zgloba kuka. U 20% bolesnika s artrozom kuka nalazimo i artrozu drugih zglobova, najčešće zglobova prstiju šaka i koljena.

Primarna artroza kuka nastaje u starijoj dobi i ne možemo ju povezati s nekim izdvojenim uzročnim faktorom, već ju pripisujemo istrošenosti zgloba upotrebom tijekom života i izloženosti opterećenjima zgloba, npr. kod teških fizičkih poslova. Sekundarna koksartroza nastaje uglavnom kod mlađih osoba koje su u djetinjstvu liječene zbog prirođenog iščašenja kuka, Perthesove bolesti, koje imaju poremećene odnose između zglobnih tijela, kod bolesnika koji su doživjeli neku traumu (prijelom natkoljenice, zdjeličnih kostiju), bolovali od upale kostiju, reumatoidnog artritisa, ankilozantnog spondilitisa i drugih bolesti koje uzrokuju promjene na zglobnim tijelima kuka.

Bolesnik se zamara pri korištenju stepenica ili prevaljivanjem dotad uobičajenih udaljenosti. Nakon toga javlja se mukla bol u zglobu kuka ili u preponi oboljele strane, koja uzrokuje postepeno ograničenje pokretljivosti. Konačna je faza znatno ograničenje pokretljivosti zgloba kuka, uz stalno izraženu bol koja znatno ograničava bolesnika u aktivnostima svakodnevnog života. Može doći do skraćenja noge na zahvaćenoj strani. Bolesnik šepa i u hodu se naginje na stranu zahvaćenog zgloba, jer tako nesvjesno smanjuje opterećenje zgloba i umanjuje bolove. Sve aktivnosti bolesnika znatno su reducirane jer bolesnik teško sjeda, liježe ili ustaje iz tih položaja, ne može čučnuti, kleknuti, a koji put se niti sagnuti. Svakodnevno obuvanje obuće izaziva velike poteškoće, a i odijevanje, kupanje i najjednostavniji kućanski poslovi.

Propadanje noge u hodu
Koljeno je zglob na kojem se artroza javlja često i vrlo je neugodna jer uzrokuje boli, ograničenje pokretljivosti samog zgloba i čovjeka u cjelini te u velikoj mjeri utječe na ograničenje uobičajenih životnih aktivnosti. Javlja se kao primarna artroza, dakle artroza kojoj ne možemo odrediti uzrok nastajanja, uglavnom kod starijih ljudi, te kao sekundarna artroza: nakon ranijih prijeloma kosti potkoljenice, bedrene kosti i ivera (kostiju koje oblikuju koljeni zglob), iščašenja, ozljeda ligamenata i meniskusa, upale zgloba te zbog poremećaja mehaničkih odnosa u zglobu, kod kojih imamo varus poziciju ili “O” noge, te valgus poziciju ili “X” noge, što može biti uvjetovano genetski ili stečeno nakon nekih bolesti i ozljeda (rahitis, prijelom i sl.).
Prvi je znak bolesti mukla bol nakon mirovanja, koja nastaje postupno. Kod nekih bolesnika bol nastaje pri tjelesnoj aktivnosti, postepeno se pojačava i na kraju uvjetuje značajno ograničenje pokretljivosti. Bolovi se obično javljaju pri silasku niza stube, ustajanju iz sjedećeg položaja te penjanju uzbrdo. Nakon nekog vremena dolazi do slabosti mišića natkoljenice, što dovodi do nestabilnosti zgloba, pa bolesnici često navode da imaju osjećaj “propadanja” noge ili klecanja u hodu. Koljeni zglob je zadebljan, čuju se krepitacije ili škripanje zgloba, česta je deformacija zgloba, koji može biti ukočen u djelomično savijenom položaju, a nakon dužeg trajanja bolesti opseg pokreta zgloba može biti značajno reduciran.
Najvažnije je bolan zglob rasteretiti od opterećenja. To postižemo korištenjem štapa ili štake u ruci suprotnoj od bolesnog koljena. U toj akutnoj fazi treba izbjegavati dulje stajanje, hodanje, klečanje i bilo kakav posao u kojem je bolesno koljeno opterećeno.
Dugoročno je potrebno regulirati tjelesnu težinu. Artroza koljena ne nastaje samo zato što je osoba preteška (dokaz su mnoge mršave osobe koje boluju od gonartroze), ali sigurno je da previše kilograma dodatno opterećuje bolesno koljeno.

Led i lampa
Fizikalna terapija vrlo je korisna metoda liječenja artroza. Primjenjuju se vježbe kojima se održava opseg pokreta zgloba, a mogu biti aktivne, pasivne i potpomognute od strane fizioterapeuta, ili pomoću stroja za kontinuirano pasivno pokretanje. Potrebno je provoditi vježbe snaženja mišića, osobito nogu. Takve se vježbe lakše izvode u vodi, pa je tako hidroterapija važan dio liječenja artroza. Korisne su toplinske procedure: kriomasaža ili masaža ledom, parafinski oblozi, solux-lampa, zatim ultrazvuk, laser, elektroterapija, limfna drenaža.

U akutnim bolnim fazama mogu se primjenjivati injekcije kortikosteroida u zglob, popularne “blokade”. Zbog štetnih kumulativnih djelovanja kortikosteroida, liječnici ih manje vole od pacijenata i primjenjuju ih onda kada moraju, odnosno kada drugim, manje škodljivim metodama liječenja ne mogu postići poboljšanje.

U posljednjih nekoliko godina, osobito kod artroze koljena, primjenjuju se i neki drugi lijekovi koji se daju u zglob, od kojih je najznačajniji hijaluronan - sastojak koji se normalno nalazi u zglobu, ima zaštitnu ulogu za hrskavicu zgloba i održava viskoznost zglobne tekućine. U posljednje vrijeme primjenjuju se injekcije Orthokina (serum koji se pripravlja iz bolesnikove krvi, a obogaćen je faktorima rasta i zaštitnim proteinima tijela).

Kada sve te vrste liječenja zakažu, preostaje još operativno liječenje. Može se raditi “shaving”, tzv. brijanje zglobnih ploha, ili toaleta zgloba, korektivna osteotomija, kada se operacijom ispravljaju pogrešni mehanički odnosi u zglobu koje imamo kod “O” i “X” deformiteta, te ugradnja endoproteze zgloba, odnosno zamjena zgloba umjetnim. Koju vrstu zahvata i kada učiniti - određuje ortoped kada su ostale konzervativne metode liječenja iscrpljene, a promjene na zglobu takve da onemogućavaju bolesniku normalan život.

Pacijenti često zaboravljaju da operacijom liječenje nije završeno. Nakon ugradnje proteze potrebno je umjetni zglob čuvati – ne opterećivati ga tjelesnom težinom većom od dopuštene (optimalno bi bilo da pacijent ne prijeđe tjelesnu težinu od 80 kg) i ne opterećivati ga fizičkim aktivnostima, da bi što dulje trajao.
Ako bolesnik s artrozom velikih zglobova nogu, nakon što je upoznat sa svojom bolešću, čuva svoje zglobove i ne opterećuje ih previše, koristi pomagalo u hodu u bolnim fazama bolesti te povremeno provodi fizikalnu terapiju, može držati svoju bolest pod kontrolom dugi niz godina.
Liječenje artroza šaka traje duže i nije baš vrlo uspješno, a provodi se lijekovima i fizikalnom terapijom.
 
 
Đurđica Kesak-Ursić, dr. med.