Zdravi zubi od 0-12
 
ZA ZDRAV OSMIJEH OD ROĐENJA
 
Briga za zdravlje zuba djece započinje i prije njihova rođenja. Prehrana trudnice bogata bjelančevinama, vitaminima i mineralima omogućava pravilan i potpun razvoj i kvalitetu zuba koji se stvaraju.
 
 
Kalcij, fosfor i fluor minerali su potrebni za razvoj zuba, kao i za razvoj koštanog sustava. Tijekom trudnoće potrebna je zdrava i raznovrsna prehrana, s dostatnom količinom i omjerom bjelančevina, ugljikohidrata, masti, kalcija, željeza, fosfora. Nekvalitetna i jednolična prehrana može uzrokovati poremećaje u mineralizaciji mliječnih zuba, što dovodi do njihove slabije kvalitete. Poboljšanje mineralizacije, a time i kvalitete zuba djeteta, potiče se fluorom, kojega nema dovoljno u prirodnoj prehrani pa se trudnicama preporuča dodatno uzimanje preparata fluora od četvrtog mjeseca trudnoće i tijekom dojenja. Prijelazom na drugu prehranu poželjno je nadomjestiti fluor ovisno o dobi djeteta.

Higijena i prije nicanja zuba
Iako mliječni zubi niču tek oko 6. mjeseca života, oralna higijena trebala bi se provoditi i prije nicanja zuba. U početku oralna higijena podrazumijeva ispiranje usta vodom ili nezaslađenom tekućinom te brisanje usne šupljine djeteta navlaženom gazom nakon svakog hranjenja. Na taj način uklanjaju se naslage hrane, dijete se u ranoj fazi navikava na postupke oralne higijene i sprječava se mogućnost nastanka karijesa već na samom počeku nicanja zuba.

Tijekom nicanja zuba mogu se javiti blagi simptomi, kao što su crvena i blago otečena sluznica, pojava bjelkastog ili ljubičastog uzdignuća na sluznici, uz osjećaj nelagode i svrbeža, te pojačano slinjenje, nervoza i plačljivost, uz poremećaj uobičajenog ritma spavanja, slabiji apetit i učestalo unošenje ruku ili predmeta u usta. Kako bi se ublažio osjećaj napetosti i nelagode, mogu se dati hladna kašica ili specijalne rashlađene gumene igračke za grickanje; zubno meso može se nježno masirati sterilnom gazom umočenom u hladnu vodu, a postoje i preparati s lokalnim anestetikom za tu namjenu.

Dojenje jača mišiće
Prva hrana koju dijete dobiva svakako bi trebalo biti majčino mlijeko, koje je najbolji način prehrane te utječe na pravilan rast i razvoj čeljusti, međučeljusnih odnosa i zuba. Snažnim pokretima mišića, čeljusti i jezika prilikom dojenja potiče se funkcija i jačanje mišića te oblikovanje koštanih struktura i njihovo postavljanje u pravilne odnose. Prestankom dojenja, ili ako je dojenje onemogućeno, koriste se bočice s ortodontskim dudicama, koje svojim pravilnim anatomskim oblikom jačaju mišićne i koštane strukture te najbliže imitiraju prirodno dojenje. Okrugle neortodontske dudice mogu dugotrajnom uporabom uzrokovati nepravilnosti u razvoju čeljusti.

Briga za djetetove zube započinje prije njihova nicanja. Tada roditelji stvaraju prehrambene navike djeteta. Najčešće su pogreške popravljanje bezukusne dječje hrane šećerom, zaslađivanje mlijeka, umakanje dude varalice u med, neprestano davanje zaslađenog čaja ili soka. Sva pića, osim vode i mlijeka, trebaju se davati samo uz obrok. Slatki proizvodi nisu potrebni za razvoj pa ih treba konzumirati samo povremeno. Kao i prehrambene navike, i navike oralne higijene stječu se u obitelji.

Mliječni zubi su, iako «privremeni», vrlo bitni za osiguravanje normalne žvačne funkcije, učenje govora te normalan rast i razvoj čeljusti. Stoga je njihovo očuvanje od iznimne važnosti. Nicanje mliječnih zuba započinje oko šestog mjeseca djetetova života, a završava do kraja treće godine. Izniknuli zubi od prvog dana zahtijevaju njegu. Za to može poslužiti vata namotana na štapić ili gaza omotana na prst, kojom se lagano prebrišu zubi kako bi se spriječilo stvaranje štetnih naslaga i razvoj karijesa.

 
 

Bakterije se hrane naslagama
 

Nastanak zubnog karijesa rezultat je razarajućeg, u određenom vremenu, djelovanja bakterija koje se hrane naslagama na zubima. Bakterija Streptococcus mutans smatra se najodgovornijom za nastanak karijesa, a izvor su hrane za bakterije zaostala hrana i zaslađene tekućine na zubima. Ako se navika smirivanja i uspavljivanja djeteta slatkim napitcima prije nicanja zuba nastavi i nakon pojave zuba, može doći do razvoja karijesnih lezija.

Smanjeno izlučivanje sline tijekom spavanja, koje dovodi do povećanja koncentracije kiselina u ustima, i produženo djelovanje šećera iz mlijeka ili zaslađenih tekućina na zube pogoduju nastanku karijesa. Najčešće se rane karijesne lezije manifestiraju kao tzv. karijes bočice.

Ta vrsta karijesa prepoznaje se po tome što najčešće zahvaća gornje prednje zube, s njihove prednje strane, blizu zubnoga mesa. Započinju kao područja mutnobijele boje, koja s napretkom lezije poprimaju žutosmeđu boju, a komadići zuba otpadaju i tope se. U uznapredovalom stupnju karijesa bočice zubi postaju crne boje, krune zuba gotovo da i nema, a česte su i upale pulpe zuba, uz pojavu fistula i apscesa. Posljedice nesaniranog karijesa bočice mogu ostaviti traga na zametku trajnoga zuba, poremetiti izrastanje trajnih zuba u pravilan položaj, onemogućiti normalnu probavu i pravilan govor djeteta.

Kako bi se izbjegli karijes bočice i njegove posljedice, potrebno je provoditi redovitu oralnu higijenu i paziti na pravilne prehrambene navike djeteta. Čimbenici rizika za nastanak karijesa jesu konzumacija slatkiša i rafiniranih ugljikohidrata više puta dnevno i pred spavanje, uspavljivanje i smirivanje djeteta slatkim čajevima, sokovima ili mlijekom, neodgovarajuća oralna higijena i neredoviti posjeti doktoru dentalne medicine.


Prvi posjet doktoru dentalne medicine trebao bi uslijediti nakon nicanja prvih zuba, dakle s oko šest mjeseci. Tako rani posjet služi za upoznavanje djeteta s okruženjem i terapeutom te za edukaciju roditelja. Roditelji dobivaju informacije o važnosti oralne higijene, načinima pranja, pravilnoj prehrani i važnosti redovitih kontrolnih pregleda te mogućim pojavama nepodesnih navika, poput dudanja prsta ili noćnog hranjenja bočicom.

Pravilnom prehranom, temeljitom i čestom oralnom higijenom, uz stručan nadzor doktora dentalne medicine na redovitim tromjesečnim pregledima mogu se onemogućiti nastanak i posljedice ranog karijesa, koje su često traumatske za djecu i za roditelje.
 
 
Mr. sc. Kristina Halbauer, dr. dentalne medicine