Ovisnost o junk-foodu (nezdrava hrana) ovisnost je za koju je malo ljudi
čulo, a mnogo ih ne vjeruje da se i o toj brzoj hrani može postati ovisnikom.
Upravo to je razlog da te «nevjerne Tome», i sve one koji žele, malo detaljnije
upoznam s tom ovisnosti, njezinim nastankom, posljedicama, prevencijom i
liječenjem. Prvo da pojasnimo: ovisnost može uzrokovati sve ono što nam
čini ugodu kad ga koristimo, a neugodu, pa i bol, kad ga nemamo. Tu su važne
dvije stvari: ugoda i bol. U našemu slučaju ugodu osjećamo jedući, primjerice,
hamburger, a kad ga želimo, a nemamo, osjećamo nelagodu, ali ovisnik osjeća
bol. Ta bol je apstinencijska kriza koja označava da je riječ o ovisniku.
Svi oni koji ne osjećaju bol, nisu ovisnici, ali ne znači da to eventualno
neće postati.
Dakle, apstinencijska je kriza fenomen koji ukazuje na razliku između ovisnika
i zdravih ljudi, koji povremeno konzumiraju neki od proizvoda iz skupine
junk-food i ovisnika koji to mora svakodnevno činiti, čak se i prejedati.
Zdrava osoba, snagom volje i čvrstom odlukom, prestane konzumirati junk-food
bez patnje, a ovisnik to čini uz veću apstinencijsku krizu koju može ublažiti
samo uzimanjem takve hrane. Lijepo i slikovito je to rekao Lope de Vega:
«Svaka je naslada bol, svaki užitak muka!»
I hrana osvaja
Kako nastaje ovisnost o junk-foodu? Konzumiranjem te hrane dolazi do lučenja
veće količine dopamina, moždane tvari koja stvara osjećaj ugode. Češćim
ponavljanjem stvara se navika, a postupno, pod utjecajem dopamina, navika
se transformira u ovisnost o junk-foodu.
Ovisnost o junk-foodu pripada najnovijoj skupini ovisnosti, koja se nije
pojavila sama od sebe, niti slučajno, nego posve namjerno, točnije zlonamjerno,
planirano i ciljano, najprije na populaciju mladih osoba, djece i tinejdžera,
a njome su zahvaćene, istina u mnogo manjem broju, i osobe svih dobnih
uzrasta. Naime, riječ je o specijalno osmišljenoj i, u određenim omjerima
soli, masti i šećera, pripravljenoj kombinaciji koja ima prenaglašeno
osvajačko svojstvo, a služi kao dodatak gotovim jelima – snackovi, hamburgeri,
prženi krumpirići i jela od žitarica – koja u osoba koje ih kušaju razvija
neodoljivu želju za stalnim konzumiranjem.
Koristi je većina svjetskih proizvođača gotovih jela i prehrambenih proizvoda
u namjeri da osvoje stalne potrošače i tako zarade goleme novce. Njihovi
menadžeri i suvremeni marketing žele osvojiti potrošače i prodati svoje
proizvode, a druge stvari ih manje zanimaju. Ne zanima ih što se kod konzumenata
javlja strastvena želja pa traže još, sve dok se ne prejedu. Koliko smo
puta, prolazeći pored objekata u kojima se ta hrana proizvodi i/ili prodaje,
osjetili potrebu, pa čak navratili (iako smo upravo ručali), pojeli i
popili coca-colu, ili u ugostiteljskom objektu pojeli ćevapčiće, kebab
i druge slične proizvode, iako smo bili siti? Koliko smo puta, bez ikakve
potrebe i razmišljanja, praznili vrećice raznih grickalica i sličnih proizvoda?
Otpaci kao hrana
Termin «junk-food» sam po sebi govori o kakvoći hrane i mogućnosti da
se njome ugrozi zdravlje. Junk u prijevodu s engleskog jezika znači bezvrijedno,
otpadak, a food hrana. Prema tome, riječ je o lošoj hrani, s mnogo masnoća,
šećera i nezdravih aditiva. Ona je štetna po ljudsko zdravlje i negativno
se odražava na organizam a, usto, može i razviti ovisnost kod kozumenata
koji ju često jedu, koji stvore trajnu naviku i prejedaju se.
Često nas je privukao miris tih jela, probali smo, postupno stvorili naviku
i sve više jeli tu nezdravu hranu i pili razna gazirana pića, najčešće
nezaobilaznu coca-colu, a zatim se čudili kako smo postali teži za nekoliko
kilograma. A da se takve hrane, gaziranih napitaka i napitaka u koje je
dodan kofein i neke druge tvari, treba čuvati, osjetimo na vagi. Bez obzira
na to koliko godina imali, negativan učinak koji ta hrana ima na ljudski
organizam jednak je za sve, a poglavito za one koji se često hrane tom
«brzom» hranom. Junk-food nije balansiran za odgovarajuće razine energije
potrebne organizmu. Zato ta nezdrava hrana traži da je se jede sve više
i više. Usto, javlja se nedostatak energije za obavljanje dnevnih aktivnosti
jer se iz te hrane dobiva mnogo nezdravih masnoća i malo zdravih hranjivih
tvari.
«Kraj prežderavanja»
Osim pretilosti, strastvene potrebe za tim jelom i stvaranja trajne navike,
ti prehrambeni proizvodi mogu u mozgu potrošača izazvati ovisnost sličnu
onoj o nikotinu, alkoholu, drogi... Do tih spoznaja došao je dr. David
A. Kessler, profesor i dekan medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Kaliforniji
i bivši čelnik američke državne Agencije za hranu i lijekove FDA (Foond
and Drug Administration), analizom rezultata istraživanja koje je proveo
u SAD-u, a koja uključuju i kopanje po kantama i kontejnerima restorana
brze prehrane kako bi pronašao i istražio što piše na popisu dodataka
hrani i njezinih sastojaka, a čiji sastav brižno skrivaju. Usto, dr. Kessler
je i sam patio od navike jedenja i nezasitnosti prema junk-foodu, pa je
zato njegova tjelesna masa stalno oscilirala.
Upravo na tom bogatom iskustvu, znanju, rezultatima stručnog i znalačkog
višegodišnjeg istraživanja, utemeljena je njegova najnovija knjiga «Kraj
prežderavanja», u kojoj naširoko piše o tome što sve čine proizvođači
hrane da njihovi proizvodi osvoje simpatije potrošača. Dr. Kessler tvrdi
da je osmišljeno tisuće proizvoda i kombinacija raznih okusa kojima su
željeli kod konzumenata izazvati ugodu i potaknuti ljudske neurone da
traže još više. Mnoge od tih prehrambenih proizvoda opširno je opisao
u knjizi. Još važnije je njegovo nastojanje da odgovori na neurološka
pitanja - zašto toliko žudimo za junk-foodom i kako on potiče centar za
ugodu u mozgu te u kojim slučajevima može razviti ovisnost.
«Prva kombinacija okusa potiče ljudske neurone da traže još. Mnogi od
nas imaju nešto što možemo nazvati «čip za ugodu», koji se aktivira kad
smo posebno zadovoljni okusom. Što više šećera, soli i masti dodamo u
neku hranu, ona postaje ukusnija» - objasnio je dr. Kessler.
Hrana jača od nas
Gotova jela, snackovi i jela od žitarica mogu u ljudskom mozgu izazvati
ovisnost baš kao i duhan, proizlazi iz rezultata istraživanja u SAD-u.
Deklaracije na hrani pokazuju da u njoj ima puno soli, masti i šećera,
i to znatno više nego što bismo očekivali. Umjesto zadovoljenja gladi,
kombinacija soli, šećera i masti stimulira mozak osobe koja jede junk-food
da traži još više. Prehrambena industrija manipulira našim neurološkim
reakcijama, dizajnirajući hranu koja navodi ljude da jedu više nego što
imaju potrebu ili to žele. «Hrana koju nam industrija prodaje jača je
nego što smo mislili» – tvrdi dr. Kessler i dodaje: «Nekada sam mislio
da jedem da bih bio sit, ali sada znam, i znanost to potvrđuje - jedemo
kako bismo se stimulirali.»
Obznanjujući to, dr. Kessler kaže da je riječ o prehrambenom proizvodu
tako ukusnom da se ljudi ne mogu suzdržati u jelu sve dok se ne prejedu.
Proizvođači su hrane, nakon brojnih pokušaja, uspjeli stvoriti kombinaciju
okusa koja kod konzumenata izaziva neodoljivu ugodu, što je kod njih izazvalo
stalnu glad i trajnu strastvenu potrebu uživanja u tim prehrambenim proizvodima.
Ta kombinacija okusa potiče veliko zadovoljstvo okusom i pobuđuje centar
za ugodu u mozgu. «Duša užitka, prijatelju, njegova je kratkotrajnost»
- kaže F. Rückert.
«Vrijeme je da prestanemo optuživati pojedince zbog pretjerane debljine
i prejedanja. Stvarni problem je taj što živimo u svijetu u kome je hrana
stalno i posvuda dostupna, a sadrži sastojke koji nas potiču na dodatnu
konzumaciju. Za milijune ljudi moderna hrana je nešto čemu se ne mogu
oduprijeti» tvrdi dr. David A. Kessler. Dok je radio za FDA (od 1990.
do 1997.), dr. Kessler je bio vrlo poznat borac protiv duhanske industrije,
koju je optužio da manipulira pušačima jer proizvodi cigarete od kojih
je bilo vrlo teško odvikavati pušače.
Brojne štete
Sladoled, čokolada, hamburgeri, gazirani sokovi neprekidno nas privlače.
Previše slatkog, slanog i masnog ugrožava naše zdravlje. Nije samo fizičko
zdravlje u pitanju, fast-food (brza hrana) ima utjecaj i na naše psihičko
raspoloženje, izaziva nagle promjene raspoloženja, depresiju, otežano
se suočavamo i još teže nosimo s krizama, problemima i zadacima.
Ponekad nije loše pojesti obrok te hrane, tek toliko da si zadovoljimo
želje, ali nikako to ne smije biti način na koji se često ili pak stalno
hranimo. Osobito je važno da djecu i tinejdžere naučimo pravilnom izboru
prehrambenih namirnica i zdravoj prehrani jer je to iznimno važno za njihov
pravilan razvitak, zdravlje i budući život.
Junk-food osobito ugrožava zdravlje djece i tinejdžera. Djeca sve više
pate od pretilosti (zbog visokog postotka masnoća i šećera), dijabetesa
(zbog visokog postotka šećera) i visokog tlaka (zbog visokog postotka
natrija u fast-foodu). Istraživači su konzumiranje te brze hrane doveli
u vezu i s povećanim rizikom za obolijevanje od astme. Uočili su da djeca
koja jednom tjedno jedu hamburger, u odnosu na djecu koja ga ne jedu,
imaju 75% veću vjerojatnost da će oboljeti od astme i 100% veću vjerojatnost
da će imati probleme s disanjem (zvučno disanje).
Dugoročne štete i nezdravi utjecaji odražavaju se na srce i krvožilni
sustav, pa oni ne mogu pravilno funkcionirati zbog obilnog kolesterola
unesenog u organizam. Masti se talože u krvnim žilama, pa se srce mora
jače i više naprezati kako bi proguralo krv kroz njih, zbog čega se ljudi
osjećaju tromo i umorno. Osim toga, višak kolesterola u tijelu oštećuje
jetra. Loša prehrana, osim debljanja, može dovesti i do problema s probavom,
pa i psihičkih kriza.
Samo jedan ili još jedan
Iako mladi mnogo koriste tu hranu, a mnogi su stekli i trajnu naviku,
malo se o tome zna i još manje piše. Od njih ćemo čuti da ih jednostavno
nešto vuče da se prejedaju, jer ne mogu utažiti «glad» za tom hranom.
Pitanje je vremena kada ćemo se susresti sa širim problemom ovisnosti
o junk-foodu i gaziranim pićima, poglavito o coca–coli, koju uz hamburger
obvezno pijemo, pa kad ta navika preraste u ovisnost, gotovo je uvijek
riječ o kombiniranoj ovisnosti.
Odvikavanje od ovisnosti o junk-foodu iznimno je teško, gotovo podjednako
kao odvikavanje od ostalih ovisnosti, poput ovisnosti o aktivnostima,
seksu, kockanju, nikotinu, alkoholu, lijekovima – smatraju to mnogi stručnjaci.
Tu do punog izražaja dolazi narodna izreka: «Bolje spriječiti nego liječiti»,
a to se učinkovito postiže edukacijom, mjerama odgoja, prevencije i osobnim
uzorima roditelja, učitelja i odraslih osoba općenito. Djecu od malena
valja navikavati na pravilnu i zdravu prehranu pa će se tako ponašati
u odrasloj životnoj dobi i lakše oduprijeti izazovu junk-fooda i drugih
novih nezdravih jela, jer, kako kaže nizozemska mudrost: «Nova jela stvaraju
novi apetit», a taj apetit kompulzivno traži da bude zadovoljen.
Za kraj, promidžbeni slogan industrije junk-fooda «Kladim se da ne možeš
pojesti samo jedan»- gotovo je sve nas dovodio u kušnju: pojesti još jedan
ili ne. I tu je pravi problem. A pravi odgovor je: «Mogu ne pojesti niti
jedan», i to odmah djelom dokazati.