Ovisnost o nezdravoj hrani
 
ČIP ZA UGODU
 
Na ovom svijetu sve se plaća, a naročito užitak! France
 
 
Kad netko kaže ovisnost, to nas odmah asocira na droge, alkohol ili pušenje. Ni nakraj pameti nam ne dolazi da, osim psihoaktivnih tvari, ovisnost mogu izazvati stotine drugih stvari, poput računalnih igrica, telefoniranja, interneta, mobitela, kupovine, seksa, kockanja, klađenja, hrane, slatkiša, čokolade, hamburgera, prženih krumpirića, gaziranih sokova, čak i laganja, ogovaranja, tračanja... Dr. Enes Kušmić, neuropsihijatar, voditelj dnevne bolnice u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, koji je prošle godine u tretmanu imao 20 ovisnika o kompjutoru (15 dječaka i 5 djevojčica), navodi da postoji 121 do sada poznata vrsta ovisnosti.
 
 
Ugoda i bol
Ovisnost o junk-foodu (nezdrava hrana) ovisnost je za koju je malo ljudi čulo, a mnogo ih ne vjeruje da se i o toj brzoj hrani može postati ovisnikom. Upravo to je razlog da te «nevjerne Tome», i sve one koji žele, malo detaljnije upoznam s tom ovisnosti, njezinim nastankom, posljedicama, prevencijom i liječenjem. Prvo da pojasnimo: ovisnost može uzrokovati sve ono što nam čini ugodu kad ga koristimo, a neugodu, pa i bol, kad ga nemamo. Tu su važne dvije stvari: ugoda i bol. U našemu slučaju ugodu osjećamo jedući, primjerice, hamburger, a kad ga želimo, a nemamo, osjećamo nelagodu, ali ovisnik osjeća bol. Ta bol je apstinencijska kriza koja označava da je riječ o ovisniku. Svi oni koji ne osjećaju bol, nisu ovisnici, ali ne znači da to eventualno neće postati.

Dakle, apstinencijska je kriza fenomen koji ukazuje na razliku između ovisnika i zdravih ljudi, koji povremeno konzumiraju neki od proizvoda iz skupine junk-food i ovisnika koji to mora svakodnevno činiti, čak se i prejedati. Zdrava osoba, snagom volje i čvrstom odlukom, prestane konzumirati junk-food bez patnje, a ovisnik to čini uz veću apstinencijsku krizu koju može ublažiti samo uzimanjem takve hrane. Lijepo i slikovito je to rekao Lope de Vega: «Svaka je naslada bol, svaki užitak muka!»

I hrana osvaja
Kako nastaje ovisnost o junk-foodu? Konzumiranjem te hrane dolazi do lučenja veće količine dopamina, moždane tvari koja stvara osjećaj ugode. Češćim ponavljanjem stvara se navika, a postupno, pod utjecajem dopamina, navika se transformira u ovisnost o junk-foodu.

Ovisnost o junk-foodu pripada najnovijoj skupini ovisnosti, koja se nije pojavila sama od sebe, niti slučajno, nego posve namjerno, točnije zlonamjerno, planirano i ciljano, najprije na populaciju mladih osoba, djece i tinejdžera, a njome su zahvaćene, istina u mnogo manjem broju, i osobe svih dobnih uzrasta. Naime, riječ je o specijalno osmišljenoj i, u određenim omjerima soli, masti i šećera, pripravljenoj kombinaciji koja ima prenaglašeno osvajačko svojstvo, a služi kao dodatak gotovim jelima – snackovi, hamburgeri, prženi krumpirići i jela od žitarica – koja u osoba koje ih kušaju razvija neodoljivu želju za stalnim konzumiranjem.

Koristi je većina svjetskih proizvođača gotovih jela i prehrambenih proizvoda u namjeri da osvoje stalne potrošače i tako zarade goleme novce. Njihovi menadžeri i suvremeni marketing žele osvojiti potrošače i prodati svoje proizvode, a druge stvari ih manje zanimaju. Ne zanima ih što se kod konzumenata javlja strastvena želja pa traže još, sve dok se ne prejedu. Koliko smo puta, prolazeći pored objekata u kojima se ta hrana proizvodi i/ili prodaje, osjetili potrebu, pa čak navratili (iako smo upravo ručali), pojeli i popili coca-colu, ili u ugostiteljskom objektu pojeli ćevapčiće, kebab i druge slične proizvode, iako smo bili siti? Koliko smo puta, bez ikakve potrebe i razmišljanja, praznili vrećice raznih grickalica i sličnih proizvoda?

Otpaci kao hrana
Termin «junk-food» sam po sebi govori o kakvoći hrane i mogućnosti da se njome ugrozi zdravlje. Junk u prijevodu s engleskog jezika znači bezvrijedno, otpadak, a food hrana. Prema tome, riječ je o lošoj hrani, s mnogo masnoća, šećera i nezdravih aditiva. Ona je štetna po ljudsko zdravlje i negativno se odražava na organizam a, usto, može i razviti ovisnost kod kozumenata koji ju često jedu, koji stvore trajnu naviku i prejedaju se.

Često nas je privukao miris tih jela, probali smo, postupno stvorili naviku i sve više jeli tu nezdravu hranu i pili razna gazirana pića, najčešće nezaobilaznu coca-colu, a zatim se čudili kako smo postali teži za nekoliko kilograma. A da se takve hrane, gaziranih napitaka i napitaka u koje je dodan kofein i neke druge tvari, treba čuvati, osjetimo na vagi. Bez obzira na to koliko godina imali, negativan učinak koji ta hrana ima na ljudski organizam jednak je za sve, a poglavito za one koji se često hrane tom «brzom» hranom. Junk-food nije balansiran za odgovarajuće razine energije potrebne organizmu. Zato ta nezdrava hrana traži da je se jede sve više i više. Usto, javlja se nedostatak energije za obavljanje dnevnih aktivnosti jer se iz te hrane dobiva mnogo nezdravih masnoća i malo zdravih hranjivih tvari.

«Kraj prežderavanja»
Osim pretilosti, strastvene potrebe za tim jelom i stvaranja trajne navike, ti prehrambeni proizvodi mogu u mozgu potrošača izazvati ovisnost sličnu onoj o nikotinu, alkoholu, drogi... Do tih spoznaja došao je dr. David A. Kessler, profesor i dekan medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Kaliforniji i bivši čelnik američke državne Agencije za hranu i lijekove FDA (Foond and Drug Administration), analizom rezultata istraživanja koje je proveo u SAD-u, a koja uključuju i kopanje po kantama i kontejnerima restorana brze prehrane kako bi pronašao i istražio što piše na popisu dodataka hrani i njezinih sastojaka, a čiji sastav brižno skrivaju. Usto, dr. Kessler je i sam patio od navike jedenja i nezasitnosti prema junk-foodu, pa je zato njegova tjelesna masa stalno oscilirala.

Upravo na tom bogatom iskustvu, znanju, rezultatima stručnog i znalačkog višegodišnjeg istraživanja, utemeljena je njegova najnovija knjiga «Kraj prežderavanja», u kojoj naširoko piše o tome što sve čine proizvođači hrane da njihovi proizvodi osvoje simpatije potrošača. Dr. Kessler tvrdi da je osmišljeno tisuće proizvoda i kombinacija raznih okusa kojima su željeli kod konzumenata izazvati ugodu i potaknuti ljudske neurone da traže još više. Mnoge od tih prehrambenih proizvoda opširno je opisao u knjizi. Još važnije je njegovo nastojanje da odgovori na neurološka pitanja - zašto toliko žudimo za junk-foodom i kako on potiče centar za ugodu u mozgu te u kojim slučajevima može razviti ovisnost.

«Prva kombinacija okusa potiče ljudske neurone da traže još. Mnogi od nas imaju nešto što možemo nazvati «čip za ugodu», koji se aktivira kad smo posebno zadovoljni okusom. Što više šećera, soli i masti dodamo u neku hranu, ona postaje ukusnija» - objasnio je dr. Kessler.

Hrana jača od nas
Gotova jela, snackovi i jela od žitarica mogu u ljudskom mozgu izazvati ovisnost baš kao i duhan, proizlazi iz rezultata istraživanja u SAD-u. Deklaracije na hrani pokazuju da u njoj ima puno soli, masti i šećera, i to znatno više nego što bismo očekivali. Umjesto zadovoljenja gladi, kombinacija soli, šećera i masti stimulira mozak osobe koja jede junk-food da traži još više. Prehrambena industrija manipulira našim neurološkim reakcijama, dizajnirajući hranu koja navodi ljude da jedu više nego što imaju potrebu ili to žele. «Hrana koju nam industrija prodaje jača je nego što smo mislili» – tvrdi dr. Kessler i dodaje: «Nekada sam mislio da jedem da bih bio sit, ali sada znam, i znanost to potvrđuje - jedemo kako bismo se stimulirali.»

Obznanjujući to, dr. Kessler kaže da je riječ o prehrambenom proizvodu tako ukusnom da se ljudi ne mogu suzdržati u jelu sve dok se ne prejedu. Proizvođači su hrane, nakon brojnih pokušaja, uspjeli stvoriti kombinaciju okusa koja kod konzumenata izaziva neodoljivu ugodu, što je kod njih izazvalo stalnu glad i trajnu strastvenu potrebu uživanja u tim prehrambenim proizvodima. Ta kombinacija okusa potiče veliko zadovoljstvo okusom i pobuđuje centar za ugodu u mozgu. «Duša užitka, prijatelju, njegova je kratkotrajnost» - kaže F. Rückert.
«Vrijeme je da prestanemo optuživati pojedince zbog pretjerane debljine i prejedanja. Stvarni problem je taj što živimo u svijetu u kome je hrana stalno i posvuda dostupna, a sadrži sastojke koji nas potiču na dodatnu konzumaciju. Za milijune ljudi moderna hrana je nešto čemu se ne mogu oduprijeti» tvrdi dr. David A. Kessler. Dok je radio za FDA (od 1990. do 1997.), dr. Kessler je bio vrlo poznat borac protiv duhanske industrije, koju je optužio da manipulira pušačima jer proizvodi cigarete od kojih je bilo vrlo teško odvikavati pušače.

Brojne štete
Sladoled, čokolada, hamburgeri, gazirani sokovi neprekidno nas privlače. Previše slatkog, slanog i masnog ugrožava naše zdravlje. Nije samo fizičko zdravlje u pitanju, fast-food (brza hrana) ima utjecaj i na naše psihičko raspoloženje, izaziva nagle promjene raspoloženja, depresiju, otežano se suočavamo i još teže nosimo s krizama, problemima i zadacima.
Ponekad nije loše pojesti obrok te hrane, tek toliko da si zadovoljimo želje, ali nikako to ne smije biti način na koji se često ili pak stalno hranimo. Osobito je važno da djecu i tinejdžere naučimo pravilnom izboru prehrambenih namirnica i zdravoj prehrani jer je to iznimno važno za njihov pravilan razvitak, zdravlje i budući život.

Junk-food osobito ugrožava zdravlje djece i tinejdžera. Djeca sve više pate od pretilosti (zbog visokog postotka masnoća i šećera), dijabetesa (zbog visokog postotka šećera) i visokog tlaka (zbog visokog postotka natrija u fast-foodu). Istraživači su konzumiranje te brze hrane doveli u vezu i s povećanim rizikom za obolijevanje od astme. Uočili su da djeca koja jednom tjedno jedu hamburger, u odnosu na djecu koja ga ne jedu, imaju 75% veću vjerojatnost da će oboljeti od astme i 100% veću vjerojatnost da će imati probleme s disanjem (zvučno disanje).

Dugoročne štete i nezdravi utjecaji odražavaju se na srce i krvožilni sustav, pa oni ne mogu pravilno funkcionirati zbog obilnog kolesterola unesenog u organizam. Masti se talože u krvnim žilama, pa se srce mora jače i više naprezati kako bi proguralo krv kroz njih, zbog čega se ljudi osjećaju tromo i umorno. Osim toga, višak kolesterola u tijelu oštećuje jetra. Loša prehrana, osim debljanja, može dovesti i do problema s probavom, pa i psihičkih kriza.

Samo jedan ili još jedan
Iako mladi mnogo koriste tu hranu, a mnogi su stekli i trajnu naviku, malo se o tome zna i još manje piše. Od njih ćemo čuti da ih jednostavno nešto vuče da se prejedaju, jer ne mogu utažiti «glad» za tom hranom. Pitanje je vremena kada ćemo se susresti sa širim problemom ovisnosti o junk-foodu i gaziranim pićima, poglavito o coca–coli, koju uz hamburger obvezno pijemo, pa kad ta navika preraste u ovisnost, gotovo je uvijek riječ o kombiniranoj ovisnosti.

Odvikavanje od ovisnosti o junk-foodu iznimno je teško, gotovo podjednako kao odvikavanje od ostalih ovisnosti, poput ovisnosti o aktivnostima, seksu, kockanju, nikotinu, alkoholu, lijekovima – smatraju to mnogi stručnjaci. Tu do punog izražaja dolazi narodna izreka: «Bolje spriječiti nego liječiti», a to se učinkovito postiže edukacijom, mjerama odgoja, prevencije i osobnim uzorima roditelja, učitelja i odraslih osoba općenito. Djecu od malena valja navikavati na pravilnu i zdravu prehranu pa će se tako ponašati u odrasloj životnoj dobi i lakše oduprijeti izazovu junk-fooda i drugih novih nezdravih jela, jer, kako kaže nizozemska mudrost: «Nova jela stvaraju novi apetit», a taj apetit kompulzivno traži da bude zadovoljen.

Za kraj, promidžbeni slogan industrije junk-fooda «Kladim se da ne možeš pojesti samo jedan»- gotovo je sve nas dovodio u kušnju: pojesti još jedan ili ne. I tu je pravi problem. A pravi odgovor je: «Mogu ne pojesti niti jedan», i to odmah djelom dokazati.

 
 
Mr.sc. Ivica Stanić