To znači da, i bez značajnijih vanjskih utjecaja, vjerojatnost pojave raka raste s godinama starosti (dapače, udvostručuje se svakih 10 godina našeg života). Što su ljudi stariji, to znači da su prošli kroz veći broj umiranja stanica i više replikacija gena od onih mlađih, a time su podložniji većem broju mogućih mutacija gena.

Obrana organizma od raka veličanstvena je u svojoj složenosti. Međutim, mi joj moramo pomoći svojim postupcima – moramo smanjiti mnogobrojne i neprestane rizike mogućih mutacija gena tamo gdje to osobno možemo.

Metabolizam stanica
Metabolizam svake normalne stanice očituje se u tome da stanica koristi kao izvor energije mitohondrij kao spremnik energije (ATP). Za takvo korištenje energije iz mitohondrija (putem potpune oksidacije ugljika i vodika) neophodne su velike količine kisika, pa se korištenje energije odvija relativno sporo, uz neophodne aerobne uvjete (dostupnost kisika). Maligne pak stanice, zbog svog brzog razvoja, trebaju u svom normalnom metabolizmu velike količine energije, za čiju je proizvodnju potrebno osigurati velike količine kisika. Maligne stanice u procesu korištenja energije odbacuju mitohondrij kao spremnik energije i prelaze na korištenje energije iz procesa aerobne glikolize u samim stanicama, za koju je potrebna vrlo mala količina kisika. Glikoliza je inače normalan i složen proces, kojim se velike molekule glukoze razgrađuju u manje molekule pirogroždane kiseline (u obliku piruvata). Piruvat putem određenog procesa ili dopunjava energiju mitohondrija ili se u nedostatku kisika pretvara u mliječnu kiselinu. Kod procesa glikolize oslobađa se ipak relativno mala količina energije, koju stanice raka koriste kao svoj izvor. Budući da je taj izvor energije malen, to je za razvoj stanica raka potrebna ogromna količina glukoze. Tu veliku količinu glukoze potrebno je stalno dopremati stanicama raka, a to onda potiče razvoj cijele nove mreže krvnih žila oko tumorskog tkiva. Dugo se smatralo da stanice raka koriste energiju iz procesa glikolize zbog nemogućnosti korištenja energije iz oštećenog mitohondrija, no to je bila zabluda. Istraživanja su pokazala da, zapravo, mitohondrij nije oštećen, nego je samo izoliran (blokiran). Takva situacija pogoduje stanicama raka, jer bi u suprotnom mitohondrij aktivirao genetske mehanizme samoubojstva stanica raka.

Kao što je poznato, prilikom procesa glikolize mogu se stvarati i znatne količine mliječne kiseline. Mliječna kiselina u tumorskom tkivu razgrađuje kolagenska vlakna, koja inače drže stanice tumora zajedno. Bez kolagenskih vlakana odvajaju se pojedine stanice raka od cjeline pa se putem krvotoka šire organizmom kao metastaze, gdje zasađuju nove maligne tvorbe.

Tumor
Istraživanja tumorskog tkiva pokazala su brojne specifičnosti u odnosu na zdravo tkivo. U fazi stvaranja neoplazme, zbog znatno oslabljenog imunološkog sustava, nakupljaju se u prvoj fazi crijevni paraziti (fasciolopsis buskii, ascaris, echinococcus), donoseći sa sobom u simbiozi brojne viruse (human papiloma, Epstein Barre, syncitial, tobacco mosaic i dr.), bakterije (clostridium, filamentous, salmonella typhimurium, shigella dysenteriae, shigella flexneri, E. Coli, staphylococcus aureus, metacercaria i dr.) i gljivice (aspergillus, penicillium, streptomyces i dr.). Svi oni zajedno, s nakupljanjem određenih teških metala kao katalizatora u tumorskom tkivu (bakra, kobalta, vanadija i dr.), raznih karcinogena (bilo unesenih izvana ili stvorenih od parazita, bakterija, virusa i gljivica) i brojnih toksičnih tvari (bilo unesenih izvana ili stvorenih od bakterija, virusa i gljivica), stvaraju uvjete za prijelaz benignog tumorskog tkiva u maligno.
Stoga kao preventivu možemo sigurno utvrditi da održavanjem organizma u boljem imunološkom stanju, uz što manji unos toksičnih i karcinogenih tvari te povremenim čišćenjem organizma od parazita, bitno smanjujemo rizik mogućeg razvoja raka.

Što učiniti u slučaju raka
U slučaju pojave raka na bilo kojoj vrsti tkiva, neophodno je najhitnije zatražiti pomoć liječnika, kako bi se napravile temeljite pretrage i odredili neophodni zahvati, ovisno o vrsti malignog oboljenja i njegovom stadiju. Pri tome treba voditi računa o tome da je vrijeme najdragocjeniji element, koji čovjek drži sam u svojim rukama (odluke treba donositi brzo i bez odgađanja).

Osim pridržavanja postupaka propisanih od liječnika, svaki čovjek koji se nađe u takvoj situaciji, mora i sam znati neke važne detalje razvoja bolesti, a ponekad čak i tražiti od liječnika osiguranje određene specifične pomoći:

• Kako stanice raka troše ogromne količine energije za svoj razvoj, organizam u kasnijoj fazi razvoja bolesti postaje toliko oslabljen, da je statistički poznato da preko 40% bolesnika ne umire od samog raka, nego od slabosti, iscrpljenosti i izgladnjelosti (kaheksije). U slučajevima kada čovjek osjeća veliku slabost organizma, mora voditi računa ne samo o svojoj prehrani (insistiranjem na kvalitetnoj i uravnoteženoj prehrani), nego u slučaju potrebe tražiti infuziju i u kućnoj njezi (a ne samo u bolnicama), ako mu je nužno izdržati neko vrijeme, dok propisana terapija ne pokaže poboljšanje stanja organizma.

• Kako nakupljanje parazita, bakterija, virusa i gljivica uzrokuje velike upalne procese, uz stvaranje brojnih toksina i karcinogena (čime se znatno pogoršava ionako loše stanje), nije dovoljno propisati terapiju s bilo kakvim antibiotikom, pa što bude (što se u praksi ponekad događa), nego je neophodno analizom uzorka tumorskog tkiva izvršiti bakteriološku pretragu te propisati najefikasniji antibiotik u maksimalno dopuštenoj dozi za nađene vrste bakterija. Također je neophodno analizirati vrstu parazita i odgovarajućim lijekom uništiti parazite i njihova jajašca. Isto je tako potrebno utvrditi vrstu nakupljenih virusa i gljivica u tumorskom tkivu, radi odgovarajuće terapije, jer je njihovo djelovanje izuzetno štetno u razvoju bolesti. Bez tih pretraga i odgovarajuće terapije, stanje bolesti može se i dalje pogoršavati te znatno usporiti i produžiti liječenje, s neizvjesnim ishodom.

Kako spriječiti
Rak je, uz smrtnost od krvožilnih bolesti, drugi uzrok smrtnosti u većini razvijenih zemalja svijeta. Iako se za rak globalno može reći, da je to bolest starenja, naš preventivan odnos prema toj bolesti može mnogostruko smanjiti vjerojatnost njegove pojave, tim više što svaki organizam ima ugrađene višestruke zaštitne mehanizme za borbu protiv njega. Prvi i najvažniji sustav čovjekov za borbu protiv raka, na koji svatko može sam utjecati svojim načinom života, njegov je imunološki sustav. Održavanje vlastitog imunološkog sustava na visokoj razini sprječava ne samo razvoj malignih bolesti, nego i razvoj svih drugih vrsta oboljenja, pa čovjek svoje zdravlje osjeća kao veliku blagodat i sreću te produljuje svoj životni vijek.
Za održavanje visoke razine imunološkog sustava organizma i zdravlja općenito, neophodno je u organizmu održavati biološku ravnotežu. To se postiže prvenstveno održavanjem antagonističkih parakrinih hormona u ravnoteži, uz dovoljnu količinu antioksidansa u organizmu, te dovoljnim protokom vode kroz organizam radi njegovog čišćenja od toksina i sprečavanjem lokalnih upalnih procesa.