Tercijarna prevencija malignih bolesti
 
NOV NAČIN ŽIVOTA
 
Pojam maligne, odnosno zloćudne bolesti dugo je vremena povezivan s pojmom neizlječivosti te još uvijek kod mnogih prevladava mišljenje da se maligne bolesti ne mogu ni spriječiti ni uspješno liječiti.
 
 

Međutim, nove medicinske spoznaje na području sprječavanja, ranog otkrivanja i dijagnosticiranja, suvremenog liječenja te rehabilitacije i njege kod malignih bolesti dokazuju upravo suprotno i bude nadu u mogućnost potpunog izlječenja u svih oboljelih i njihovih obitelji.
 
 
Spriječiti posljedice
Prema najnovijim istraživanjima, više od 65% oboljelih od malignih bolesti preživljava pet i više godina nakon postavljanja dijagnoze maligne bolesti, čime se žarište zbrinjavanja i skrbi oboljelog od maligne bolesti premješta s akutnog zbrinjavanja na zbrinjavanje dugotrajnih posljedica nastalih liječenjem maligne bolesti te na osiguravanje prikladne rehabilitacije i njege.

Ovisno o podrijetlu maligne bolesti, kao i njenoj lokalizaciji i proširenosti u organizmu, stručni tim liječnika određuje vrstu liječenja, a to su najčešće: kirurško liječenje (operacija), zračenje (iradijacija), kemoterapija i liječenje hormonima. Iako se u suvremenom načinu tretiranja malignih bolesti primjenjuje načelo poštednih zahvata, što je uvelike smanjilo broj radikalnih zahvata, svi navedeni načini liječenja na neki su način agresivni za oboljelog te mogu imati nepovoljne učinke ili ostaviti trajne posljedice.
Prateći simptomi liječenja, kao što su gubitak tjelesne mase, slab apetit, mučnina i povraćanje, tjelesna slabost i osjećaj premorenosti i iscrpljenosti, sklonost infekcijama, depresivnost i sl., umnogome oslabljuju kvalitetu života oboljelih.

Zato je osnovni cilj tercijarne prevencije malignih bolesti poboljšanje kvalitete života oboljelog sprječavanjem pojave komplikacija i invaliditeta te reduciranje težine i napredovanja bolesti, uz rehabilitaciju oboljelog, kako bi se oboljelom omogućilo očuvanje funkcionalne sposobnosti i samostalnosti. Tercijarna je prevencija vrlo učinkovita u usporavanju prirodnog tijeka maligne bolesti te u sprječavanju ili odlaganju mogućih komplikacija malignih bolesti, što je čini nezaobilaznim dijelom prevencije te je njena uloga jednako važna kao ona primarne i sekundarne prevencije bolesti.

Važna podrška okoline
Za oboljele i liječene od malignih bolesti tercijarna prevencija uključuje mjere koje oboljelog održavaju u optimalnom stanju, a bolest u stanju remisije onoliko dugo koliko je to moguće. Mjere tercijarne prevencije provode stručni timovi zdravstvenih djelatnika različitih profila koji skrbe za oboljele (obiteljski liječnici, medicinske i patronažne sestre, liječnici specijalisti, fizioterapeuti, nutricionisti, radni terapeuti…). Tijekom provođenja tercijarne prevencije zdravstveni stručnjaci odgovorni su za određivanje i održavanje programa rehabilitacije i programa sustavnog zbrinjavanja boli. Također bi bilo dobro da omoguće oboljelom i obitelji povezivanje sa skupinama ili udrugama osoba sa sličnim oboljenjima, odnosno sa skupinama za potporu i pomoć. Pri tome je bitno da liječnik procijeni psihičko stanje i stabilnost svog pacijenta te ga pravovremeno uputi na stručnu pomoć i/ili savjetovanje.

Na učinkovitost tercijarne prevencije mogu utjecati brojni čimbenici, a ključno je prihvaćanje zdravstvenih savjeta od strane oboljelog. Naime, određeni broj oboljelih od malignih bolesti može smatrati zdravstveno ispravno ponašanje (npr. tjelesnu aktivnost) manje prihvatljivim od nezdravih alternativa („Kad sam već bolestan, najbolje je da ležim.“), dok drugi mogu imati izrazite poteškoće u promjeni uobičajenih navika („Zašto bih prestao jesti slatko?“) ili navika ovisnosti („Čemu prestati pušiti kad su mi dani odbrojeni?“). Zbog toga je oboljele bitno educirati u smislu razumijevanja usvajanja novih zdravstvenih ponašanja te zajedno s njima napraviti plan promjene postojećeg ponašanja i pomoći im u prevladavanju prepreka. Pri tome se ne smije zanemariti kako ih je bitno osposobiti i ohrabriti u promjeni životnog stila sukladno mogućnostima koje imaju. Iako maligne bolesti po svojoj naravi mogu utjecati na kognitivne sposobnosti i promjene raspoloženja oboljelog, jer je riječ o dugotrajnim i iscrpljujućim bolestima, najbolji poticaj za promjenu životnoga stila oboljelom mogu dati obitelj i prijatelji, emocionalnom potporom i ohrabrivanjem. Pri tome je osobito važno pružanje psihosocijalne i psihoemocionalne potpore, ne samo oboljelima, već i članovima njihovih obitelji.

Kvalitetan život s bolešću
Važan dio tercijarne prevencije čini rehabilitacija oboljelih i liječenih od malignih bolesti. Prikladna i pravovremeno provedena rehabilitacija omogućava oboljeloj i liječenoj osobi ponovno uključivanje u obiteljsku, socijalnu i radnu sredinu. U terminalnoj fazi bolesti rehabilitacija predstavlja dio palijativne skrbi. Temeljna je zadaća rehabilitacije pokazati oboljelom kako se na najbolji mogući način može nositi s bolešću. Smatrati maligno oboljenje kroničnom, a ne akutnom bolešću jedan je od načina kojim se u tome može dosta postići. Nadalje, stručno provedenim programima terapijskih vježbi i radno-terapijskih aktivnosti uvelike se poboljšava kvaliteta života oboljelih i liječenih od malignih bolesti. Tijekom rehabilitacije od osobite je važnosti fizioterapija koja omogućava razvijanje i održavanje funkcionalne sposobnosti oboljelog te obnavljanje pokretljivosti. Nažalost, kod nas se rehabilitacija, kao dio cjelovitog tretmana oboljelog od maligne bolesti, često zapostavlja ili se pak provodi u pojednostavljenom obliku. Naime, stalni nedostatak financijskih sredstava i bolničkih kapaciteta u tome dosta „pomaže“, ali je bitno shvatiti kako svaka nedovoljno dugo ili kvalitetno provedena rehabilitacija ima za posljedicu javljanje komplikacija koje će još više financijski opteretiti zdravstveni sustav, a oboljelom i liječenom od maligne bolesti uskratiti pravo na kvalitetan život unatoč bolesti.
 
 
Ivana Bočina, dr. med.