Prije svega, to je visoka smrtnost sâme bolesti kad se pojavi, ali i skupno, to je druga po zastupljenosti među skupinama uzroka smrti jer od toga (u Primorsko-goranskoj županiji) umire više od svake četvrte umrle osobe (27,7% u 2009. godini).
O uzrocima nastanka zloćudnih novotvorina, o tome koliko se, moguće različitih, bolesti krije pod tim nazivom toliko je pretpostavki i prijepora da bi za sâma nabrajanja trebao prostor cijelog jednog broja našeg lista. Posljedično, teško je govoriti o prevenciji ili sprječavanju sâme bolesti. No, zato postoji visok stupanj suglasnosti o činiteljima (faktorima) rizika koji pogoduju nastanku bolesti.

Nekoliko primjera:
• Izlaganje jakom suncu ili sunčane opekline povezuju se sa zloćudnim novotvorinama kože, od kojih je melanom posebno zloćudan.
• Pušenje, izlaganje plinovima i lebdećim česticama (čađi) u industrijskim procesima bez prave zaštite, azbest, povezuju se sa zloćudnim novotvorinama na dišnim putovima i plućima.
• Pušenje se povezuje i sa zloćudnim novotvorinama usta, jednjaka i želuca.
• Neodgovarajuća priprema hrane, suviše „neprirodnih“ dodataka, povezuje se sa zloćudnim novotvorinama cijelog probavnog sustava, od kojeg je debelo crijevo posebno osjetljivo.

Povezivanje psihičkih problema, kao što su svi oblici „kroničnog stresa“ (potištenost, strepnje i sl.), još je predmet prijepora, no sve se češće spominje u vezi sa zloćudnim novotvorinama.
Ipak se unapređenje i očuvanje zdravlja sve češće smatra općom prevencijom, pa tako i zloćudnih novotvorina, vodeći računa o tome da za njih postoje i takozvane nasljedne sklonosti, koje se „ne mogu izbrisati“.
U borbi protiv zloćudnih novotvorina, kad je smanjenje pojavnosti još uvijek upitno, sustavi zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja sve se više okreću ranom otkrivanju sâme bolesti. Stupanj preživljavanja kod dovoljno ranog otkrivanja raste do potpune izlječivosti, odnosno sprečavanja smrtnog ishoda.

Budući da rano otkrivanje pretpostavlja „pozitivan nalaz“ i prije bilo kojeg simptoma, organiziraju se akcije sistematskih pregleda na koje se pozivaju pojedine „rizične“ skupine.

U Rijeci (tadašnjoj općini), već prije više od dva desetljeća, pokrenuta je „akcija ranog otkrivanja zloćudne novotvorine dojke u žena“. I tada i danas najveći problem je nedovoljan odaziv. Treba zaključiti da je odnos prema zdravlju i njegovom očuvanju, ali tako i ranom otkrivanju bolesti, ispod razine opće naobrazbe stanovništva. Da to nije istina, ne bi tako olako i tako masovno, toliko osoba činilo toliko toga što je općepoznato da šteti zdravlju. Još je veći problem to da pogrešan način života odrasli ne „primjenjuju“ samo na sebe, već to čine djeci i mladima, koji za odnos prema vlastitom zdravlju ne mogu u potpunosti sâmi odgovarati.

Gdje je optimizam?
Prvo, svaka akcija ranog otkrivanja zloćudnih novotvorina spašava poneki ljudski život, što je od nemjerljive vrijednosti.
Drugo, treba vjerovati da će odrasli svojoj djeci konačno omogućiti „zdravstvenu pismenost“, a jednom pismeni, oni će kad odrastu bolje voditi brigu o vlastitom zdravlju pa se tako i primjereno odazivati na sistematske preglede, kako one u okviru pojedinih akcija, tako i na one koji zahtijevaju više samoinicijative.
Treće, čuvanje zdravlja u najširem smislu tog pojma postaje sve više ekonomska kategorija, jer će svakim danom liječenje bolesti biti sve skuplje, a mogućnost „prebacivanja troška na tuđi račun“ svakim danom sve teža.