Broj različitih bakterijskih vrsta ogroman je i teško ga je procijeniti.
Navode se različite procjene o njihovu broju, između 10 milijuna i 10 milijardi.
Za usporedbu, pretpostavlja se da na Zemlji živi između 10 i 30 milijuna
različitih životinjskih vrsta, uglavnom kukaca. Poznatih je, međutim, životinjskih
vrsta oko 1.250.000. Poznatih je biljnih vrsta oko 300.000. Bakterije se
nalaze posvuda u našoj okolini i u našem organizmu, ali ne uzrokuju bolesti
sve one. Neke su i potrebne kako bi naš organizam mogao normalno funkcionirati.
Antibiotici, bakterije i otpornost
Mnoge infekcije uzrokovane bakterijama liječe se antibioticima. Međutim,
ne djeluju svi antibiotici na sve bakterije. Bakterije mogu biti prirodno
otporne na neke antibiotike, pa se infekcije uzrokovane njima ne mogu
liječiti takvim antibioticima. To se zove prirođena otpornost. Pored toga,
većina osjetljivih bakterija u prisustvu antibiotika razvija otpornost
prema tim antibioticima. Otporne pak bakterije prenose otpornost na susjedne
bakterije iste ili druge vrste. To je stečena otpornost. Stječući otpornost
bakterije održavaju vrstu. Infekcije uzrokovane otpornim bakterijama vrlo
su opasne, teško ih je liječiti jer se smanjuje broj djelotvornih antibiotika
koje imamo na raspolaganju. Danas već postoje bakterije koje su otporne
na sve poznate antibiotike. Kad se uzme antibiotik, bez obzira na to da
li nam je potreban ili ne, osjetljive bakterije ugibaju, a one otporne
nastavljaju rasti i razmnožavati se. Mnoge osjetljive bakterije pri tome
postaju otporne. Ponavljana i nepotrebna uporaba antibiotika osnovni je
uzrok razvoju otpornosti bakterija. Te otporne bakterije mogu se lako
prenijeti na članove obitelji ili druge osobe u kontaktu i izazvati bolest
koju je uvijek teže liječiti.
Uporaba antibiotika i neželjena djelovanja
Kako su antibiotici djelotvorni i sigurni lijekovi s malo nuspojava, često
se uzimaju "za svaki slučaj", bez razmišljanja o pravom uzročniku
infekcije. Ranih, odmah uočljivih, neželjenih posljedica neprimjerene
uporabe antibiotika nema ili su blage, a o kasnim posljedicama, otpornosti
bakterija, ne razmišlja se. Ako se uzimaju kako treba, brzo dovode do
izlječenja bakterijske infekcije, pa smo skloni pripisati im i čudotvorna
svojstva koja oni nemaju, a to je ublažavanje simptoma virusnih infekcija.
"Ako pomogne - dobro, ako ne - nikom ništa."
Prehlada, gripa ili razne «viroze» nisu uzrokovane bakterijama, pa na
njih antibiotici ne djeluju. Kašalj ili bronhitis rijetko zahtijevaju
primjenu antibiotika, kao i većina upala grla (osim gnojne angine!). Ako
je iz brisa grla ili nosa izolirana bakterija i učinjen nalaz antibiograma
(nalaz testa osjetljivosti bakterije prema antibioticima), prema kojemu
su djelotvorni različiti antibiotici, to ne znači da je potrebno uzimati
antibiotik! U usnoj šupljini (i grlu) i u nosu nalaze se brojne bakterije
koje u normalnim uvjetima ne uzrokuju bolest i ne liječe se. Liječnik,
na temelju detaljnog pregleda, kliničke slike i nalaza antibiograma, procjenjuje
da li je potreban antibiotik. Uzimanje antibiotika "na svoju ruku"
nosi više štete nego koristi.
Ponekad se za upalu uha ili težu upalu sinusa propisuju antibiotici. Ako
je antibiotik propisan, treba ga uzimati točno onako kako je liječnik
preporučio. Liječenje antibioticima ne treba prekidati prije nego što
to liječnik savjetuje, čak i ako su simptomi bolesti nestali. Nestanak
simptoma znak je da antibiotik djeluje. Ako se liječenje prerano prekine,
bakterije koje su uzrokovale bolest, a još su preostale u organizmu, nastavit
će se razmnožavati i mogu opet izazvati bolest! Antibiotik ne treba čuvati
u kući «za svaki slučaj». Kada je potreban antibiotik, liječnik će propisati
vrstu i količinu koja je potrebna! Takva uporaba antibiotika „za svaki
slučaj“ ili „sam najbolje znam kad mi antibiotik treba“ najopasnija je
i najviše pogoduje razvoju otpornih bakterija! Od posljedica infekcija
uzrokovanih otpornim bakterijama prošle je godine u zemljama EU umrlo
25.000 ljudi!
Poput svih drugih lijekova, antibiotici mogu stupiti u interakcije s nekim
drugim lijekovima, pa liječniku koji propisuje antibiotik svakako valja
napomenuti ako se već uzima neki lijek. Također valja spomenuti ako se
ranije javila alergija na antibiotike ili druge lijekove. Antibiotici
mogu imati nuspojave. Najčešće su probavne smetnje i osip. Neki će antibiotici
izazvati manje smetnji ako se uzimaju s hranom, a neki se pak ne smiju
uzimati s hranom ili mlijekom. Antibiotici su lijekovi koji se ne smiju
izdavati u ljekarnama bez liječničkog recepta. Unatoč vrlo jasnim pravilnicima,
bolesnici često na vlastiti zahtjev dobiju antibiotik u ljekarni i koriste
ga na svoju ruku.
Donedavno je problem rastuće otpornosti bakterija bio rješavan dolaskom
novih djelotvornih antibiotika na tržište, pa nismo brinuli o njoj. Međutim,
unatrag 20-ak godina na tržištu je sve manje novih antibiotika jer su
istraživanja i proizvodnja novih antibiotika neisplativi farmaceutskoj
industriji. Puno je profitabilnije ulagati u istraživanje lijekova koji
će se koristiti kronično, doživotno. Nalazimo se u situaciji da moramo
sačuvati djelotvornost antibiotika na postojećoj razini, a to možemo jedino
njihovom primjerenom i kontroliranom uporabom.