Tablete se uzimaju prvog dana menstrualnog ciklusa i svaka je tableta označena danom u tjednu. Dnevno se uzima jedna tableta, poželjno u isto vrijeme. Smanjenje učinka OHK je kod gastrointestinalnih bolesti, teških proljeva i povraćanja kao i kod korištenja još nekih lijekova, kao što su antibiotici, i raznih prirodnih lijekova, kao što je gospina trava.

Primjena OHK povezuje se s povišenim rizikom nastanka duboke venske tromboze i plućne embolije te se prije korištenja moramo posavjetovati s liječnikom koji će prepoznati i dodatne čimbenike rizika. OHK ima učinkovitost veću od 99% ako se uzima redovito, bez kombiniranja s drugim lijekovima, što znači da će samo jedna žena na svakih 1000 koje koriste tu zaštitu ostati trudna u jednoj godini.

Osim OHK, na tržištu se mogu naći kontracepcijski flasteri, koji sadrže iste hormone kao i tablete, kontracepcijska injekcija, koja sadrži hormon progesteron i može pružati zaštitu do tri mjeseca, te kontracepcijski implantati s progesteronom, koji se ugrađuju u kožu nadlaktice, a njihov je učinak do tri godine.

Iako je prošlo više od pedeset godina od pojave kontracepcijskih tableta koje su najispitivaniji lijekovi, danas su često prisutne zablude u vezi s rizikom i nuspojavama zbog neznanja, pogrešnih informacija i glasina koje nisu znanstveno utemeljene te se dnevno u svijetu učini 126 000 namjernih pobačaja.

Ključ koji otvara stanicu
Inzulin je hormon koji proizvode stanice gušterače. Bez inzulina tijelo ne može u potpunosti iskoristiti hranu. On djeluje kao ključ koji pomaže da glukoza iz krvi uđe u stanicu. Osoba koja boluje od šećerne bolesti ne može proizvesti dovoljno ključeva koji bi otvorili vrata stanica, šećer se zadržava u krvi, što dugoročno oštećuje oči, živce, bubrege i krvne žile, dok stanice nemaju dovoljno energije za rad. Osobe mogu imati šećernu bolest, dijabetes, koju karakterizira djelomičan ili potpun izostanak proizvodnje inzulina.

Ako se tjelovježbom, dijetom i oralno primijenjenim lijekovima ne može postići dobra kontrola šećera (glukoze) u krvi, moraju se koristiti inzulinski pripravci. Osamdesetih godina prošloga stoljeća inzulin se dobivao ekstrakcijom iz životinja (krava i svinja). Danas se, međutim dobiva biosintezom iz mikroorganizama, primjerice pekarskoga kvasca. Kako se inzulin nakon oralne primjene (preko usta) razgradi u želucu, mora se ubrizgati potkožno pomoću igle i šprice.

Danas su razvijene posebne inzulinske brizgalice, bolje praktičnosti i točnijeg doziranja inzulina pa je i liječenje šećerne bolesti kvalitetnije.
Na tržištu se nalazi trajna inzulinska brizgalica, koja se može koristiti za ubrizgavanje inzulina nekoliko godina, a poznata je pod nazivom "pen". Vrlo je precizna i jednostavna za uporabu. U njoj se nalazi uložak s inzulinom za nekoliko ubrizgavanja. Kada se isprazni, uložak se zamjenjuje novim. Na tržištu se nude ulošci za gotovo sve uobičajene vrste inzulina. Inzulinski pripravci dostupni na tržištu razlikuju se po brzini djelovanja i duljini djelovanja inzulina.

Ultrakratkodjelujući (bistri) pripravci karakterizirani su brzim djelovanjem, ali kratkom duljinom djelovanja (inzulin aspart), kao i kratkodjelujući (bistri). Srednjedugodjelujući (mutni) sadrže tvar koja odgađa ili usporava apsorpciju inzulina, tako da djeluju tek 4 do 12 sati nakon primjene. Dugodjelujući inzulin ima najsporiji početak djelovanja, s najvećim učinkom između 8 i 24 sata nakon primjene. Danas je u širokoj primjeni predmiješani inzulin, kombinirani pripravak kratkodjelujućeg i srednjedugodjelujućeg inzulina, koji se daje neposredno prije obroka. On bolje regulira šećer u krvi, koji je odgovoran za komplikacije dijabetesa na srcu i krvnim žilama. U inzulinskim pumpama koristi se isključivo kratkodjelujući inzulin koji se kontinuirano isporučuje stanicama.

Vjerni oponašatelj
Pumpa djeluje tako da tanka plastična cijev provodi inzulin iz pumpe u savitljivu iglu koja se uvodi u masno tkivo pod kožom na trbuhu. Uloga je pumpe što vjernije oponašati lučenje inzulina kao kod zdravih ljudi.
Danas je u fazi istraživanja kapsula koja bi zaštitila inzulin od želučanih kiselina nakon što se popije, te omogućila da on stigne do crijeva, gdje ulazi u krvotok i djeluje poput onog primijenjenog potkožno.
Biolozi su stvorili biljku koja proizvodi inzulin. To je šafranika, koja se do sada uzgajala za proizvodnju ulja. Šafranika (Carthamus tinctorius L.) ima zelene bodljikave listove i žute cvjetove.

Nadajmo se da će znanstvenicima uskoro poći za rukom „konstruiranje“ umjetne gušterače, što bi trajno riješilo problem bolesnika sa šećernom bolesti.

Kad nas svlada umor
Stanje nedovoljnog stvaranja hormona štitnjače zove se hipotireoza. Najčešći su uzrok nedostatna količina joda u prehrani, upalne bolesti štitnjače, a od ostalih uzroka hipertireoza se najčešće liječi operacijom.
Štitnjača je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem koja svoje hormone izlučuje direktno u krv. Izlučuje hormone tiroksin i trijodtironin, a za njihovu sintezu potreban je jod. Poremećaji rada štitnjače najčešće su bolesti u svijetu, ali su među najmanje prepoznatim. Smatra se da više od 300 milijuna ljudi boluje od smanjene aktivnosti štitnjače, ali se samo 20% njih liječi jer većina niti ne zna što uzrokuje njihove probleme, niti ih pripisuje radu štitnjače.

Simptomi kod osoba s hipotireozom razvijaju se postupno i često su nespecifični. Sve stanice u tijelu zahvaćene su nedostatkom hormona štitnjače te je smanjen metabolizam. Bolesnici dobivaju na težini, pospani su, tromi, bezvoljni, kosa im je tanka, otpada, prorjeđuje se, pojavljuje se ćelavost. Kroničan umor i iscrpljenost jedan su od najčešćih simptoma jer se osobe žale iako dobro spavaju.