Hipertenzija
znači povišenje krvnoga tlaka, bez obzira na uzrok, a dijeli se na primarnu
(esencijalnu) i sekundarnu hipertenziju. Visoki tlak naziva se i „tihi ubojica“
jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a oštećuje vitalne organe
i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege). Vrijednosti krvnoga tlaka variraju
tijekom dana zbog stanja našeg organizma, tako da je najviši ujutro, a najniži
noću, za vrijeme spavanja.
Treba ga uloviti na početku
Uzrok nastanka hipertenzije u 95% slučajeva je nepoznat, a u preostalih
5% je posljedica nekih drugih bolesti, najčešće bolesti bubrega, šećerne
bolesti te uzimanja lijekova (oralna kontracepcija). U nastanku hipertenzije
važnu ulogu imaju povećana tjelesna težina, stres, prekomjerno uživanje
alkohola. Pacijenti se najčešće javljaju liječniku kada osjete glavobolju,
vrtoglavicu, zujanje u ušima, bolove u prsnom košu i lupanje srca. Posljedice
su povišenoga krvnog tlaka trajna oštećenja pojedinih organa, infarkt
srca, srčano zatajenje, moždani udar, zbog čega je jako važno pravodobno
otkrivanje, dok još nisu nastupila oštećenja.
Danas se kao standard smatra tlak od 120/80 bez obzira na dob. Primarna
hipertenzija, za koju je uzrok nepoznat, liječi se dugotrajno i doživotno,
dok se sekundarna liječi uklanjanjem uzroka koji su doveli do njenog nastanka.
Terapija se mora uzimati redovito, po mogućnosti u isto vrijeme, a najveća
je pogreška prekinuti terapiju kad se krvni tlak normalizira. Često je
mukotrpno doći do najbolje terapije, što zahtijeva i veliko strpljenje
pacijenata. U liječenju hipertenzije mogu se upotrijebiti sljedeće skupine
lijekova, kao pojedinačni lijekovi ili u kombinacijama: diuretici, koji
potiču izlučivanje tekućine iz organizma, beta-blokatori, koji djeluju
na srčani mišić, blokatori kalcijevih kanala, koji povoljno utječu na
srčani rad, vazodilatatori, inhibitori enzima angiotenzin konvertaze,
antagonisti angiotenzinskih receptora, koji su novija generacija antihipertenziva.
ANTIARITMICI
Aritmije su poremećaji normalnog srčanog ritma pa srce radi brže ili sporije.
Često prate srčane bolesti. Tahikardije (ubrzan rad srca) dovode do lupanja
srca, vrtoglavice, zamagljenog vida, mučnine, slabosti i dispneje (otežanog
disanja). Kod osoba koje su oboljele od raznih bolesti srca, tahikardije
mogu izazvati pogoršanje bolesti. Fibrilacije ventrikula su ubrzan i nepravilan
ritam ventrikula. Prilikom napadaja neophodna je brza intervencija liječnika,
jer u protivnom može doći i do smrti pacijenta.
Lijekovi koji se koriste u liječenju aritmija jesu beta-blokatori: atenolol
(Atenolol, Ormidol, Tenormin), metoprolol (Bloxan), bisoprolol (Byol,
Concor, Concor Cor), blokatori kalcijevih kanala: verapamil (Isoptin,
Lekoptin, Verapamil), diltiazem (Aldizem, Diltiazem, Dilzem retard). Antiaritmici
se uglavnom ne preporučuju osobama koje nemaju srčanih tegoba i koronarnu
bolest, zbog nuspojava i mogućnosti izazivanja aritmija. Ako osobe, i
uz terapiju navedenim antiaritmicima, imaju simptome, daju im se niže
doze amiodarona (Amiodaron, Cordarone).
VAZODILATATORI
Vazodilatatori su lijekovi koji opuštaju mišiće krvnih žila te su uključeni
u liječenje srčanih bolesti. To su tvari koje povećavaju protok krvi kroz srce
i krvne žile jer izazivaju njihovu dilataciju, širenje. Najčešće su primjenjivani
vazodilatatori derivati nitroglicerina (ISMN, Angised) i nitrati. Zbog brzog
razvoja tolerancije, potrebno je primjenjivati peroralne pripravke, s pauzom
od najmanje osam sati bez aktivnog lijeka (znači, jednom dnevno). Bolja je primjena
pod jezik u slučaju napadaja angine pectoris (nitroglicerin ili Isosorbid-dinitrat,
Tinidil). Tada je nastup djelovanja brz, a i djelovanje je kraće. Takva primjena
može se prakticirati i prije očekivanih napora. Nepoželjna su djelovanja posljedica
vazodilatacije (glavobolja, pad tlaka). Zapravo, jaka je glavobolja čest uzrok
prestanka uzimanja lijeka, mada je znak njegove aktivnosti!
ANTIKOAGULANCIJE
To su lijekovi koji se primjenjuju kod rizičnih pacijenata sa srčanom bolesti
te nakon preboljelog srčanog infarkta. Antikoagulancije su lijekovi koji sprečavaju
zgrušavanje krvi, koje je karakterizirano snažnom aktivacijom trombocita. Aktivacija
trombocita povećava se pri raznim srčanim incidentima. Najčešće primjenjivan
lijek koji ima antitrombocitno djelovanje je acetilsalicilna kiselina (ASK,
Andol, Aspirin), u dozi od 50-150 mg dnevno. Primjenjuje se u niskim dozama
jer je utvrđeno da su i one učinkovite, a manje su nuspojave (želučani problemi,
oštećenje želučane sluznice). U terapiju se uz ASK uvode tienopiridini, klopidogrel
(Plavix, Pigrel), tiklopidin (Tagren). Uporaba tiklopidina znatno je smanjena
zbog nuspojava. Danas je najčešća terapija ASK u dozi od 75 mg/dan, uz klopidogrel
75 mg/dan, što je i zlatni standard nakon invazivnih kirurških zahvata, ugradnji
srčanog stenta.
