Lijekovi za krvni tlak
 
BOLEST I SIMPTOM
 
Kada govorimo o lijekovima za tlak, mislimo na liječenje povišenoga krvnog tlaka. To je tlak u arterijama veći od normale, najčešće bez simptoma, koji povećava rizik nastanka zatajenja srca, srčanog udara (infarkta srca), moždanog udara, oštećenja bubrega i oštećenja očne pozadine (krvnih žila mrežnice oka).
 
 
Hipertenzija znači povišenje krvnoga tlaka, bez obzira na uzrok, a dijeli se na primarnu (esencijalnu) i sekundarnu hipertenziju. Visoki tlak naziva se i „tihi ubojica“ jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a oštećuje vitalne organe i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege). Vrijednosti krvnoga tlaka variraju tijekom dana zbog stanja našeg organizma, tako da je najviši ujutro, a najniži noću, za vrijeme spavanja.

 

Treba ga uloviti na početku
Uzrok nastanka hipertenzije u 95% slučajeva je nepoznat, a u preostalih 5% je posljedica nekih drugih bolesti, najčešće bolesti bubrega, šećerne bolesti te uzimanja lijekova (oralna kontracepcija). U nastanku hipertenzije važnu ulogu imaju povećana tjelesna težina, stres, prekomjerno uživanje alkohola. Pacijenti se najčešće javljaju liječniku kada osjete glavobolju, vrtoglavicu, zujanje u ušima, bolove u prsnom košu i lupanje srca. Posljedice su povišenoga krvnog tlaka trajna oštećenja pojedinih organa, infarkt srca, srčano zatajenje, moždani udar, zbog čega je jako važno pravodobno otkrivanje, dok još nisu nastupila oštećenja.


Danas se kao standard smatra tlak od 120/80 bez obzira na dob. Primarna hipertenzija, za koju je uzrok nepoznat, liječi se dugotrajno i doživotno, dok se sekundarna liječi uklanjanjem uzroka koji su doveli do njenog nastanka. Terapija se mora uzimati redovito, po mogućnosti u isto vrijeme, a najveća je pogreška prekinuti terapiju kad se krvni tlak normalizira. Često je mukotrpno doći do najbolje terapije, što zahtijeva i veliko strpljenje pacijenata. U liječenju hipertenzije mogu se upotrijebiti sljedeće skupine lijekova, kao pojedinačni lijekovi ili u kombinacijama: diuretici, koji potiču izlučivanje tekućine iz organizma, beta-blokatori, koji djeluju na srčani mišić, blokatori kalcijevih kanala, koji povoljno utječu na srčani rad, vazodilatatori, inhibitori enzima angiotenzin konvertaze, antagonisti angiotenzinskih receptora, koji su novija generacija antihipertenziva.


ANTIARITMICI
Aritmije su poremećaji normalnog srčanog ritma pa srce radi brže ili sporije. Često prate srčane bolesti. Tahikardije (ubrzan rad srca) dovode do lupanja srca, vrtoglavice, zamagljenog vida, mučnine, slabosti i dispneje (otežanog disanja). Kod osoba koje su oboljele od raznih bolesti srca, tahikardije mogu izazvati pogoršanje bolesti. Fibrilacije ventrikula su ubrzan i nepravilan ritam ventrikula. Prilikom napadaja neophodna je brza intervencija liječnika, jer u protivnom može doći i do smrti pacijenta.
Lijekovi koji se koriste u liječenju aritmija jesu beta-blokatori: atenolol (Atenolol, Ormidol, Tenormin), metoprolol (Bloxan), bisoprolol (Byol, Concor, Concor Cor), blokatori kalcijevih kanala: verapamil (Isoptin, Lekoptin, Verapamil), diltiazem (Aldizem, Diltiazem, Dilzem retard). Antiaritmici se uglavnom ne preporučuju osobama koje nemaju srčanih tegoba i koronarnu bolest, zbog nuspojava i mogućnosti izazivanja aritmija. Ako osobe, i uz terapiju navedenim antiaritmicima, imaju simptome, daju im se niže doze amiodarona (Amiodaron, Cordarone).

VAZODILATATORI
Vazodilatatori su lijekovi koji opuštaju mišiće krvnih žila te su uključeni u liječenje srčanih bolesti. To su tvari koje povećavaju protok krvi kroz srce i krvne žile jer izazivaju njihovu dilataciju, širenje. Najčešće su primjenjivani vazodilatatori derivati nitroglicerina (ISMN, Angised) i nitrati. Zbog brzog razvoja tolerancije, potrebno je primjenjivati peroralne pripravke, s pauzom od najmanje osam sati bez aktivnog lijeka (znači, jednom dnevno). Bolja je primjena pod jezik u slučaju napadaja angine pectoris (nitroglicerin ili Isosorbid-dinitrat, Tinidil). Tada je nastup djelovanja brz, a i djelovanje je kraće. Takva primjena može se prakticirati i prije očekivanih napora. Nepoželjna su djelovanja posljedica vazodilatacije (glavobolja, pad tlaka). Zapravo, jaka je glavobolja čest uzrok prestanka uzimanja lijeka, mada je znak njegove aktivnosti!

ANTIKOAGULANCIJE
To su lijekovi koji se primjenjuju kod rizičnih pacijenata sa srčanom bolesti te nakon preboljelog srčanog infarkta. Antikoagulancije su lijekovi koji sprečavaju zgrušavanje krvi, koje je karakterizirano snažnom aktivacijom trombocita. Aktivacija trombocita povećava se pri raznim srčanim incidentima. Najčešće primjenjivan lijek koji ima antitrombocitno djelovanje je acetilsalicilna kiselina (ASK, Andol, Aspirin), u dozi od 50-150 mg dnevno. Primjenjuje se u niskim dozama jer je utvrđeno da su i one učinkovite, a manje su nuspojave (želučani problemi, oštećenje želučane sluznice). U terapiju se uz ASK uvode tienopiridini, klopidogrel (Plavix, Pigrel), tiklopidin (Tagren). Uporaba tiklopidina znatno je smanjena zbog nuspojava. Danas je najčešća terapija ASK u dozi od 75 mg/dan, uz klopidogrel 75 mg/dan, što je i zlatni standard nakon invazivnih kirurških zahvata, ugradnji srčanog stenta.

 
 
Magistra farmacije Aurora Antolović