Povezanost misli, osjećaja i emocija
 
BAZIČNA VJEROVANJA
 
Još od djetinjstva ljudi razvijaju određena vjerovanja o sebi, drugim ljudima i svijetu u kojem živimo. Naša središnja ili bazična vjerovanja shvaćanja su koja su toliko temeljna i duboka da ih često jasno ne izgovaramo čak ni samima sebi. Te ideje smatramo apsolutnom istinom, tj. načinom kakve stvari jednostavno jesu.
 
 

Razmislite, koliko puta ste do sada npr. pomislili da nešto ne možete učiniti? Vjerujem da je svatko od nas imao neko takvo iskustvo. Moguće bazično vjerovanje koje stoji iza takve nesigurnosti može biti „ja sam nesposoban“. To vjerovanje ne mora biti aktivno cijelo vrijeme, nego se može aktivirati samo kada smo lošeg raspoloženja, depresivni ili u nekim situacijama u kojima smo i u prošlosti imali problema. Također, takvo vjerovanje može biti aktivirano većinu vremena. Kada je takvo vjerovanje aktivno, onda situaciju u kojoj se nalazimo interpretiramo kroz prizmu tog vjerovanja, čak i ako je ta interpretacija posve netočna.

 

Jednostavno usmjeravamo pažnju na informacije koje potvrđuju to vjerovanje. Primjerice, ako vjerujemo da smo nesposobni, obratit ćemo pažnju na sve događaje tijekom dana gdje smo pogriješili, dok ćemo sve one situacije u kojima smo odradili dobro svoje dnevne zadatke ignorirati.

Posredujuća vjerovanja ili pravila, automatske misli, emocije i ponašanje
Takva vjerovanja utječu na razvoj nekih naših stavova, pravila i pretpostavki. U slučaju navedenog primjera, ako vjerujemo da smo nesposobni, možemo razviti stav: „strašno je biti nesposoban“ ili pravila: „moram cijelo vrijeme raditi najbolje“, „nikad ne smijem pogriješiti“ i sl. Ta pravila utječu na naše viđenje situacije u kojoj se nalazimo, a to pak utječe na način kako razmišljamo i osjećamo se. Misli i osjećaji utječu na naše ponašanje. Misli koje nastaju iz tih vjerovanja i koje nam se često u pozadini javljaju tijekom situacije nazivaju se automatskim mislima. To su misli kojih često nismo odmah svjesni, nego nam one prolaze kroz glavu paralelno dok se nalazimo u nekoj situaciji. Međutim, upravo te misli glavni su uzročnik naših emocija koje se javljaju u situaciji.


Većina nas prošla je neugodne situacije tijekom života ili situacije u kojima se osjećala nelagodno i nesigurno, npr. intervju za posao koji nam je važan, test u školi ili ispit na fakultetu i sl. Iako smo u tim situacijama svjesno odrađivali ono što se od nas očekuje (npr. pričali s potencijalnim poslodavcem), vrlo je vjerojatno da smo „u pozadini“ vrtili misli koje procjenjuju kako nam ide. Ako su te misli bile „uh, ovo sam stvarno loše rekao“, „ostavljam loš dojam“, „ne znam dovoljno o ovoj temi“ i sl., onda su i naše emocije bile neugodne, npr. strah, tjeskoba, nelagoda. Ako smo, s druge strane, mislili „ovo sam baš odlično izveo/la“, „odlično, znam sve o tome!“, onda su i naše emocije bile pozitivne i osjećali smo se ugodno u situaciji. Kada ljudi imaju vrlo intenzivne neugodne emocije, redovito je ono što se iza njih krije neka katastrofična automatska misao, potaknuta strogim životnim pravilom i negativnim vjerovanjem o sebi.


Primjer na razgovoru za posao može izgledati ovako:

Bazično vjerovanje: „Ja sam nesposoban.“
Pravila: „Moram pokazati potencijalnom poslodavcu da sam sposoban (a nisam, dakle, moram ga „prevariti“)“, „moram dobiti taj posao“, „ako ne dobijem taj posao, bit će mi uništen cijeli život“...
Automatske misli u situaciji: „on vidi koliko sam zapravo nesposoban“, „ja to neću moći odraditi“, „ispadam glup“, „govorim sve krivo“, „to je preteško za mene“...


Takve misli vrlo lako utječu na naše ponašanje, npr. skloniji smo manje pričati (kako ne bismo rekli nešto “glupo“), skloniji smo lakše odustati od razgovora, težimo tome da što prije pobjegnemo iz situacije. Na taj način često i dovedemo do ishoda koji smo očekivali, a time si samo potvrdimo ono naše početno bazično vjerovanje pa cijeli proces počinje ispočetka i ima sklonost da se ponavlja u narednim sličnim situacijama.


Kada jednom naučimo pratiti svoje automatske misli u neugodnim situacijama, postaje sve lakše i lakše racionalizirati ih i pomoći si da se osjećamo bolje, a samim time i da uspješnije odrađujemo ono što želimo. Od toga će ovisiti kako se možemo oduprijeti svojim problemskim životnim situacijama i kako se zauzeti za sebe i za svoj život.

Što kad smo u osobnoj krizi ?
Kada razmišljate o načinu izlaska iz krize, uvijek stanite i dobro razmislite o svojim odlukama, koristeći onoliko vremena koliko vam treba. Odvojite vrijeme za kvalitetnu odluku, kvalitetnim upravljanjem vremenom i postavljanjem prioriteta. Pomoći će vam metode i tehnike koje možete naučiti i razviti, ali i unaprijed pripremljene rezervne opcije. Vi ste glavni i odgovorni za izlaz iz svoje krizne situacije. To vrijedi čak i u situacijama kada netko drugi mora ponijeti dio tereta – ishod uvijek ovisi i o tome kako informirate, upravljate i nadgledate sve osobe uključene u proces.

Kada tražite rješenje, tražite jednostavne odgovore, koje možete primijeniti odmah, umjesto da razvijate složene sustave koji uključuju puno glava i ruku.
Kako je zasigurno malo vjerojatno da ćete do odgovora doći uobičajenim razmišljanjem (koje je, vrlo vjerojatno, kanalizirano i odavno usmjereno na određene načine), pokušajte namjerno i svjesno razmišljati drugačije, originalnije, lateralno, obrnuto (potražite pojam "obrnuti brainstorming", naprimjer...). Dio odluke može se odnositi na pružanje odgovora na pitanje "kako upotrijebiti sebe?". Ako se nalazite u nekoj situaciji u kojoj ste upravo vi nepoznanica u jednadžbi, ljudi će znati o vama ono što im dopustite da znaju – a to može biti vrlo moćno oružje za vas. Sagledajte sebe, spoznajte svoje jake i slabe strane. U kriznoj situaciji djelujte snagama, ne radite na poboljšanju ili rastu svojih slabosti.


Radite sa saznanjem da je, čak i u najboljoj situaciji na svijetu, uvijek moguće osmisliti i uvesti neka poboljšanja. Sve slabosti dobre situacije mogu postati uništavajući utezi u kriznoj situaciji. U kriznim situacijama nužno je ponašati se brzo i odlučno. Odgađanje odluka, pretjerano analiziranje i zamaranje nevažnim stvarima može samo produbiti krizu i unijeti kaos. Naučite kako kvalitetno donositi odluke, to je vještina koju možete svladati.
Sumnja u stavove ljudi oko vas, onih koji su već prošli prvu liniju bojišnice krize, nije uputna. Osluškujte, slušajte i sami tražite drugo ili treće mišljenje. U svakoj situaciji, ali i od svakoga, možete nešto naučiti.

 
 
Mr. sc. Darko Sambol, prof. psiholog