Trebaju li baš svima?
Vitamine dijelimo u dvije skupine: vitamine topive u vodi (C i B-kompleks) i vitamine topive u mastima (A, D, E i K).

Raznolika i uravnotežena prehrana, s dovoljnim unosom voća, povrća i mesa, omogućava zdravim osobama dostatan unos vitamina i minerala nužnih za normalno funkcioniranje organizma.

Uzrok manjka vitamina i minerala mogu biti: pothranjenost (uključujući anoreksiju), poremećaji funkcije probavnog sustava (npr. proljevi različitog uzroka, poremećena funkcija gušterače i sl.), poremećaj transporta vitamina i minerala (npr. ciroza jetara, aktivni hepatitis itd.), njihova poremećena uporaba (npr. kod nekih genetskih bolesti ili uzimanja nekih lijekova), kao i njihova povećana potrošnja (pojačan tjelesni napor), odnosno povećan gubitak (dugotrajno povraćanje, opekline).

U navedenim slučajevima manjka vitamina i minerala nužno se savjetovati s liječnikom, koji propisuje vitaminski i/ili mineralni pripravak, sukladno zdravstvenom stanju pojedinca. Pri uzimanju navedenih pripravaka osobit oprez nužan je kod trudnica i male djece te osoba koje uzimaju određene lijekove, pa se u takvim slučajevima nužno savjetovati s liječnikom, kao i uzimati pripravke provjerene i ispitane kvalitete. Međutim, suvremen način života, obilježen „brzom“ hranom, neredovitim obrocima, stresom, manjkom energije i stalnim umorom, popraćen širokom dostupnošću, povoljnim cijenama i upornim reklamiranjem, doveo je do prave „epidemije“ uzimanja vitaminsko-mineralnih pripravaka. Vitamine i minerale danas uzimaju djeca i mladi, starije osobe i sportaši, zapravo svi koji misle kako su vitamini i minerali dobri za zdravlje, a što ih se više uzima, to je zdravlje bolje.

Više nije i bolje
Ako izuzmemo činjenicu da je većina vitaminsko-mineralnih pripravaka dostupnih na tržištu loše kvalitete, sumnjivih sastojaka i upitne prehrambene vrijednosti, moramo se osvrnuti na spoznaju kako prekomjerna uporaba vitaminsko-mineralnih pripravaka može biti pogubna za zdravlje, osobito ako je riječ o vitaminima topivima u mastima, koji mogu biti toksični u većim količinama. Zbog toga je važno poznavati pojedine oznake koje se nalaze na deklaraciji pripravaka :

- RDA - preporučena dnevna količina (zadovoljava potrebe 97-98% zdravih pojedinaca određene dobi);
- AI – vrijednost preporučenog unosa (utvrđuje se za skupinu zdravih osoba određene populacije);
- UL – najviša razina unosa vitamina i minerala koja još uvijek nije štetna za zdravlje;
- EAR – procijenjena prosječna potreba vitamina i minerala koja može zadovoljiti potrebe 50% zdravih osoba određene dobi i spola.

Povećane doze vitamina i minerala mogu dovesti do različitih poremećaja.
Povećan unos vitamina A (beta-karoten, retinol) u razdoblju duljem od 3 mjeseca uzrokuje sindrom toksičnog učinka koji se očituje promjenama na koži i sluznicama, povećanjem jetara i limfnih čvorova, uz moguć razvoj fibroze i ciroze jetara.
Za povećan unos vitamina B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B7 (biotin), B9 (folna kiselina), B12 (kobalamin), kao i vitamina E, nisu dokazani štetni učinci.

Povećan unos vitamina B5 (pantotenska kiselina) može uzrokovati proljev, a vitamina B6 (piridoksin) neuropatiju. Povećan unos vitamina C (askorbinska kiselina) može uzrokovati mučninu, proljev, stvaranje bubrežnih kamenaca i metaboličku acidozu, dok povećan unos vitamina D uzrokuje povećanje razine kalcija u krvi, kao i njegovo pojačano izlučivanje mokraćom. Velike doze vitamina K mogu biti toksične i izazvati alergijske reakcije.

Povećana količina unesenog željeza uzrokuje vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, aritmiju i sekundarnu hemokromatozu, joda hipertrofiju štitnjače („jodna guša“), a bakra mučninu, povraćanje, bolove u trbuhu i mišićima. Prevelike količine cinka izazivaju glavobolju, umor i slabe imunološki sustav, dok fluor u prevelikim koncentracijama izaziva učinke suprotne od očekivanih (krhkost kostiju, prestanak rasta, trovanje). Previše kalcija dovodi do njegovog taloženja u mekim tkivima koje uzrokuje oštećenje jetara, srca i bubrega.