Probavni
se sustav sastoji od probavne cijevi i probavnih žlijezda. Započinje ustima,
gdje zubi kidaju i usitnjuju hranu koja se natapa slinom iz žlijezda slinovnica,
jezik prevrće hranu po ustima i oblikuje loptu (bolus) koju odguruje u stražnji
dio usta spreman za gutanje. Hrana dalje složenim aktom gutanja ulazi u
mišićnu cijev, jednjak, na koji se nastavlja želudac. U želucu vlada nizak
pH (oko 2) zbog lučenja želučane kiseline. Nakon obrade u želucu, hrana
prolazi kroz dvanaesnik te tanko i debelo crijevo. Probavna cijev završava
anusom (čmarom).Probavne su žlijezde: žlijezde slinovnice, jetra i gušterača, bez čijih produkata probava ne bi bila moguća. Zahvaljujući enzimu iz sline (ptijalinu), probava ugljikohidrata započinje već u ustima; probava proteina započinje u želucu, pod djelovanjem enzima pepsina koji luče stanice sluznice želuca, dok probava masti započinje u dvanaesniku u koji se ulijevaju enzimi gušterače i žuč. Lučenje probavnih enzima i rad probavnog sustava (nakon akta gutanja) pod nadzorom je autonomnog živčanog sustava.
Boli i peče
Bolešću često pogođen organ probavnog sustava jest želudac. Najčešće su
bolesti želuca gastritis i želučani ulkus (vrijed, čir).
Gastritis je upala želučane sluznice koju mogu uzrokovati mikroorganizmi
(bakterije, virusi), unošenje korozivnih tvari (kiseline i lužine), ali
puno češće uzimanje određenih lijekova, pogotovo nestereoidnih protuupalnih
lijekova (acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak, ketoprofen,
piroksikam...), pijenje alkohola, pušenje te pretjerano izlučivanje želučane
kiseline (zbog stresnog događaja). Čest je uzročnik gastritisa bakterija
Helicobacter pylori. Simptomi gastritisa su nespecifični, poput gubitka
apetita, mučnine, boli i nelagode u gornjem dijelu abdomena, iako se može
manifestirati i povraćanjem želučanog sadržaja i/ili krvi te crnom stolicom.
Ako isti štetni čimbenici dovedu do lokaliziranog gubitka tkiva sluznice
želuca, govorimo o želučanom ulkusu. Simptomi su bol, najčešće lokalizirana
na sredini trbuha, jaka, probadajuća, praćena žgaravicom, zatvorom, mučninom
i povraćanjem. Pušenje, alkohol, stres i preobilni obroci pogoršavaju
simptome, a manji obroci, mlijeko i lijekovi protiv kiseline umanjuju
simptome.
Prvo otkloniti uzrok
Nakon postavljanja dijagnoze, pristupa se liječenju ovisno o uzroku. Ako
je uzrok uzimanje alkohola ili nesteroidnih protuupalnih lijekova, svakako
treba prestati s konzumacijom tih tvari. Kako bismo smanjili štetni utjecaj
želučane kiseline na sluznicu želuca, koriste se lijekovi koji mogu smanjiti
izlučivanje želučane kiseline ili ju neutralizirati.
U prvu skupinu svrstavamo blokatore histaminskih H2 receptora (npr. Peptoran, Ranital, Ulfamid) i inhibitore protonske pumpe (npr. Controloc, Ulzol, Nexium). Blokatori histaminskih receptora stari su tridesetak godina i predstavljali su prekretnicu u liječenju ulkusne bolesti. Djeluju tako da blokiraju djelovanje histamina koji potiče sekreciju želučane kiseline. Rabe se oralno, relativno dobro se podnose, a nuspojave su rijetke.
Inhibitori protonske pumpe djeluju tako da blokiraju protonsku pumpu koja
izlučuje želučanu kiselinu. Na svjetskom tržištu nalaze se od 1988., a
danas su na samom vrhu najpropisivanijih lijekova, kako u svijetu, tako
i u Hrvatskoj. Uglavnom su to sigurni lijekovi koji se dobro podnose.
Nuspojave koje se mogu javiti jesu proljev, glavobolja, opstipacija.
Trenutno olakšanje
Lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu zovu se antacidi. Najčešće
su to soli magnezija i aluminija koje povisuju pH želuca i na taj način
djeluju zaštitno na želučanu sluznicu (npr. Gastal). Antacidno djelovanje
nastupa odmah nakon uporabe, a traje dva do tri sata, tako da su ti lijekovi
prikladni za liječenje onih bolesnika kod kojih je potrebno postići trenutno
olakšanje tegoba.
Ako je u podlozi gastritisa infekcija bakterijom Helicobacter pylori, provodi se tzv. trojna terapija, u koju su uključena dva antibiotika i jedan inhibitor protonske pumpe. Radi uspješnosti liječenja, važno je da se terapija provodi u trajanju i na način kako je propisano.
U prevenciji i liječenju gastritisa i ulkusne bolesti želuca prije svega
treba ukloniti i smanjiti djelovanje štetnih čimbenika, a lijekovi dolaze
kao nadopuna adekvatnim životnim navikama. Ne smije se zaboraviti da navedeni
simptomi mogu ukazivati i na neka teža oboljenja, pogotovo ako ne reagiraju
na propisanu terapiju. U svakom slučaju, važne su redovite kontrole i
pridržavanje preporuka liječnika.
