Rana
identifikacija, u dobi od otprilike 1,5 do 3 godine, kod djevojčica teče
drukčije nego kod dječaka. Prema, ovdje pojednostavljenoj, teoriji psihoanalitičarke
Chodorowe, dječaci se moraju osamostaliti od svojih majki da bi preuzeli
maskulinu ulogu, odnosno identificirali se s očevima. Djevojčice nemaju
potrebu za tako drastičnom separacijom budući da se one identificiraju s
osobom koju vole, svojom majkom. Kao rezultat toga, djevojčice mogu bolje
razumjeti želje i potrebe drugih, bez potrebe da podižu eksplicitne i odvojene
barijere, koje dječaci možda imaju potrebu izgraditi kada osnivaju svoje,
uvjetno rečeno, krute muške temelje. Zbog te je istospolne identifikacije
djevojčica s majkom, prema navedenoj autorici, razdoblje adolescencije djevojkama
teže nego mladićima koji se osamostaljuju brže od njih. 
Neki
autori smatraju da se na dječake vrši veći pritisak za preuzimanje spolne
uloge koja se od njih očekuje zbog različitih stereotipa. Dječaci primaju
miješane poruke o tome kako se treba ponašati, što ih može zbunjivati
u ranoj dobi. Od vršnjaka i šireg socijalizacijskog kruga od njih se očekuje
tzv. muško ponašanje. Očevi i njihovi vršnjaci od njih očekuju neovisnost
i potiču inicijativnost i nekonformizam, dok učiteljice i većina majki
žele od njih dobro i pristojno ponašanje te urednost i obzirnost. Smatra
se da su oni dječaci koji u razdoblju spolnog intenziviranja, tijekom
rane adolescencije presnažno preuzimaju tu, nazovimo maskulinu ulogu,
u povišenom riziku da razviju poremećaje u ponašanju.
Radi
se o dječacima koji žele biti prihvaćeni kao muškarci tako da se odlučuju
za konzumiranje sredstava ovisnosti, preuranjene seksualne aktivnosti
i delinkventno ponašanje.
Nasuprot tome, djevojčicama se tolerira povremeno muškobanjasto ponašanje
u pretpubertetskom periodu i stoga im je, danas, prema brojnim autorima,
ipak nešto lakši put formiranja spolne uloge nego dječacima. One imaju
dovoljno snažnu podršku i za tzv. muška i ženska ponašanja. Ipak, kod
djevojaka se u dobi spolnog intenziviranja primjećuje da imaju dezorganiziraniju
sliku o sebi te da su izloženije niskom samopoštovanju nego dječaci, što
brže nego kod dječaka vodi ka stereotipizaciji spolnih uloga pri formiranju
identiteta.
Spolne razlike naših adolescenata
Prema jednom istraživanju autorice ovog rada, mladići iz strukovnih škola
Primorsko-goranske županije sebe procjenjuju sigurnijima, snažnijima,
bržima i moćnijima nego što se procjenjuju njihove vršnjakinje – djevojke.
Mladići imaju o sebi bolje mišljenje od djevojaka u samoprocjeni sigurnosti,
snage, brzine i moći, što može biti zanimljiv pokazatelj o potrebi davanja
podrške djevojkama da formiraju pozitivniju sliku o sebi.
Implikacije tih rezultata su, prvenstveno, indikativne naravi, jer su
dobivene razlike među spolovima male te ih valja provjeriti ponovljenim
istraživanjem. Ali može se razmišljati o nekim aspektima interakcije odgojno-socijalizacijskih
utjecaja na formiranje identiteta djevojaka. Odgojni stereotipi patrijarhalnog
društva u kojem još živimo i sve prisutnije modernističke vrijednosti
mogu stvoriti konflikt potreba kod mladih djevojaka i osjećaj nesigurnosti.
Tijekom školovanja one imaju veće obrazovne aspiracije i bolje ocjene
nego što ih imaju dječaci, ali, u odnosu na svoje vršnjake muškog spola,
kada odrastu u prosjeku zarađuju manje i zauzimaju znatno manje pozicija
moći i odlučivanja. Imajući sve to u vidu, niža razina samoprocjene djevojaka
ima reaktivni karakter na okolinske faktore i predstavlja važno područje
pedagoške djelatnosti, tim više što je utvrđeno da adolescentice manifestiraju
statistički češće nego mladići psihosomatske tegobe i veću razinu beznađa
u budućnosti nego mladići.
Umjesto zaključka
Slika o sebi tijekom adolescencije i sazrijevanja općenito je na svojoj
najnižoj točki. U tom razdoblju mladima je podrška škole, ali i ostalih
društvenih institucija, nužna za poticanje i ustrajanje na takvim aktivnostima
koje predstavljaju izazove. Prevladavanje navedenih izazova treba omogućavati
razvoj i formiranje stabilnih, jedinstvenih i zdravih adolescentskih identiteta.
Osobito je važno za djevojke da imaju odgovarajuće mogućnosti da izgrade
svoje samopoštovanje i samopouzdanje, što će se zadržati i u odrasloj
dobi. Dopustite mi da zaključim sljedećim pitanjima: Jesu li patrijarhalni
obrasci odgajanja za tzv. mušku i žensku ulogu u društvu idealan odgovor
na izazove suvremenog globaliziranog i postmodernističkog društva? Pripremaju
li patrijarhalni obrasci odgajanja našu djecu za ravnopravno tržišno natjecanje
na svjetskoj razini koje ih čeka kada odrastu?
