Spolni odgoj djevojčica i dječaka
 
NIŠTA NIJE TABU
 
Razmišljajući o ovoj temi, sjetila sam se dva događaja iz prakse koji na prvi pogled nisu slični, ali imaju puno zajedničkoga.
 
 
Prvi je razgovor s djevojčicama osmog razreda povodom jednog školskog izleta gdje ponašanje djevojčica nije bilo primjereno. To nam je bio dobar uvod u raspravu o odrastanju, promjenama koje se dešavaju, hormonima, zaljubljivanju i spolnosti. Djevojčice su otvoreno razgovarale, pitale, komentirale. Zaključila sam da bi takve razgovore mogle voditi i sa svojim roditeljima, što je bilo općenito prihvaćeno, osim od jedne djevojčice koja je tada rekla: “Ja o tome mogu pričati samo s prijateljicom, a nikako s roditeljima.“ Odgovorila sam joj da može pokušati razgovarati sa svojom mamom, ali je ona to odlučno odbila rekavši da se ne bi usudila popričati ni s majkom dodavši: «Ne znate vi njih!»
Drugi put sam razgovarala s dječacima istog uzrasta o pubertetskim promjenama, anatomskim promjenama spolovila u pubertetu, samopregledu testisa, važnosti reproduktivnog zdravlja. Imala sam dojam zainteresiranosti, iako ne i otvorenosti kao kod djevojčica. Kada sam završila i prešla na drugu temu, jedan je dječak vidno odahnuo i rekao: «Hvala bogu da se o tome više ne priča!», što je odudaralo od reakcije ostale djece i njihovog razrednika.

Dopuštene i najškakljivije teme
U oba slučaja pala mi je na pamet misao o obiteljima u kojima odrastaju djeca koja svoje roditelje ne mogu ili neće pitati ni o «običnim» pojavama u svom odrastanju. Mi se rađamo kao spolna bića, koja o spolnosti prije svega uče od svojih roditelja. Djetetovi su uzori majka i otac, a njihova je dužnost da izgrađuju u djetetu samopouzdanje, da mu pruže dovoljno ljubavi i potiču pozitivne osjećaje prema drugim ljudima. Ne mogu zamisliti sebičnu i samoživu osobu kao zrelog partnera koji je u stanju uživati, voljeti i dijeliti s drugom osobom život i ljubav. Ponašanja naučena u djetinjstvu osnova su ponašanja odraslih osoba pa tako i stavovi o spolnosti i spolni odgoj. Složna obitelj, u kojoj struji ljubav i razumijevanje, i najškakljivije teme rješava bez stresa i neugode s obje strane.

Pubertet i adolescencija sami su po sebi razdoblje „bura i oluja“, traženja vlastitog identiteta, osamostaljivanja i preuzimanja odgovornosti za sebe i svoje postupke. U zahtjevnim zadacima odrastanja nije teško posrnuti unatoč zreloj obitelji jer izazovi mogu doći od strane društva, medija, vršnjaka, partnera. Zato je neobično važna sustavna pomoć obitelji u provedbi spolnog odgoja adolescenata. Tu pomoć trebaju pružati stručni i educirani ljudi, a osobito je važno da ona bude sustavna i da se provodi kroz cijelo školovanje primjereno dobi djeteta i mladog čovjeka.
 
 
Iskren, otvoren razgovor
 
O potrebama uvođenja spolnog odgoja u školama govori se jako dugo, ali se na planu realizacije toga malo napravilo unatoč svim istraživanjima i pozitivnim stavovima mladih o uvođenju spolnog odgoja u škole. Naišla sam na knjigu o seksualnom odgoju iz 1963.g. od dr. Košičeka, gdje se napominje važnost i potreba uvođenja spolnog odgoja u škole, a o tome se još uvijek raspravlja iako smo prešli u novo stoljeće.
Međutim, dječaci i djevojčice traže odgovore na ono što im se dešava sada i ne mogu čekati. Doživljaji odrastanja vezani uz spolnost praćeni su snažnim emocijama, porivima, nemirima koje treba usmjeriti da bi bilo što manje rizika za reproduktivno zdravlje mladih osoba, a samim tim i za psihički zdravo odrastanje. Današnja problematika ranog stupanja u spolne odnose, spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće i pobačaji, zlostavljanje u adolescentnim vezama uvelike utječu na zdravo odrastanje i osobnu sreću mladog čovjeka, a posljedice su dalekosežne i često nepopravljive.

Zato se vratimo djevojčici s početka priče. Ponudimo joj odgovore na njena pitanja, iskrene i izravne. Nemojmo zaboraviti ni njene roditelje, možda su prezaposleni, neinformirani, možda je to za njih same tabu tema koju ne znaju premostiti, a možda jednostavno smatraju da o tome nije pristojno govoriti. Djevojčici trebamo objasniti fizičke promjene na tijelu koje nastaju ulaskom u pubertet da ju ne zbunjuju, objasniti oluje osjećaja, pomoći u iskušenjima i dovesti je do svijeta odraslih tako da spozna svoju vrijednost i postane punovrijedni član društvene zajednice.

«Problem» kad on to nije
Mladići su isto tako zbunjeni promjenama koje im se događaju, teže o njima razgovaraju, pokazuju veće tenzije nego djevojčice; kod njih se javlja osjećaj krivnje zbog polucije i masturbacije, osobito kod onih koji o tim «problemima» nisu mogli raspraviti ni s vršnjacima, ni s roditeljima. Kod njih se, pod utjecajem testosterona, naglo povećava spolni nagon i obrazac ponašanja gdje dominira «seks». Naravno da je to prolazna faza i vrlo brzo će zanimanje za djevojke biti društvenije i emocionalnije.

U radu s dječacima češće sam se nego kod djevojčica susretala s njihovim stidom i njihovim strahovima. Teže su iznosili svoje probleme, uz izrazitu neugodu što o tome razgovaraju. Naravno da je kod njih i komunikacija u obitelji sužena, osobito s očevima koji rijetko razgovaraju o tim temama ili ih prepuštaju majci.

Spolni odgoj djece zahtjevan je i nimalo lak zadatak. Uloga je školskoga liječnika u zaštiti reproduktivnog zdravlja mladih da s roditeljima sustavno provodi spolni odgoj kroz razdoblje odrastanja djece; treba ih ohrabriti i potaknuti da kvalitetno komuniciraju sa svojom djecom i da, u suradnji s nastavnicima, pomognu djeci da otkriju nove životne vrijednosti. Tradicija je školske medicine u Rijeci provođenje spolnog odgoja među mladima, njihovim učiteljima i roditeljima, od pretpuberteta do studentskih dana. Provodimo obrazovanje kroz predavanja, radionice, grupni rad, uz sistematski pregled, savjetovalište otvorenih vrata, edukacijom edukatora. Svemu tome dodali smo ginekologa za mlade na Zametu, a sve sa svrhom da ne prenosimo samo znanja već nastojimo djelovati i na ponašanje mladih i prihvaćanje odgovornosti za svoje i tuđe zdravlje.
 
 
Dr.med. Mirjana Malović Bolf, specijalist školske medicine