Što je bračni sterilitet
Bračni sterilitet postoji ako nakon godine dana održavanja nezaštićenih
(bez uporabe kontracepcije) i redovitih (u prosjeku dva puta tjedno) spolnih
odnosa, ne dođe do trudnoće. Kod zdravih parova u 90% slučajeva do trudnoće
dolazi unutar godine dana. To znači da liječničku pomoć treba zatražiti
nakon godine dana „pokušavanja“, pogotovo ako je par stariji, jer plodnost
s godinama opada.
Već je rečeno da se bračna neplodnost nekad poistovjećivala sa ženskom
neplodnošću. Ako je udio ženske neplodnosti i bio veći, danas se taj omjer
promijenio. Statistički gledano, u općoj populaciji u jednoj trećini slučajeva
problem je kod žena, u drugoj trećini kod muškaraca, a u trećoj u oba
partnera, ili uzrok ostaje nepoznat pa govorimo o tzv. idiopatskoj neplodnosti.
Neplodnost kod žena
Neplodnost kod žena ugrubo možemo svrstati u izostanak ovulacije i oštećenje
i neprohodnost jajovoda. Uzrok neplodnosti mogu biti i druge, rijetke
anatomske nepravilnosti ženskog spolnog sustava (npr. dvoroga maternica,
pregrada maternice, nepravilnosti vrata maternice, rodnice i dr.).
Ovulacija znači pucanje zrelog folikula u jednom od jajnika i izlazak
zrele jajne stanice iz jajnika u jajovod, gdje dolazi do oplodnje. Do
ovulacije dolazi 14 dana prije sljedeće menstruacije, što znači da će
u ciklusu od 28 dana do ovulacije doći 14. dan ciklusa, a u ciklusu od
npr. 30 dana 16. dan ciklusa. Bez ovulacije nema normalnog ciklusa, niti
je moguća trudnoća pa bi se svaka žena koja želi trudnoću trebala „upoznati“
sa svojim ciklusom. Do poremećaja ovulacije može doći zbog sistemskih
bolesti majke, problema u lučenju hormona, ali i zbog stresa, preniske
ili prevelike tjelesne težine, pretjeranog fizičkog napora i dr. Ako se
dokaže da nema ovulacije, ciklusi se nazivaju anovulatorni, ali dobra
je vijest da se ovulacija u većini slučajeva može ponovno uspostaviti
liječenjem uzroka (koji je, naravno, potrebno identificirati) ili stimulacijom
ovulacije.
Uzroci neprohodnosti jajovoda mogu biti preboljele infekcije i operacije,
koje mogu uzrokovati stvaranje priraslica, abnormalnosti jajovoda, endometrioza
i dr. Oplođena jajna stanica putuje kroz jajovod do maternice oko pet
dana, a pokreću ju gibanje (peristaltika) jajovoda i trepetljike sluznice
jajovoda. Ako je taj transport prespor ili oplođena jajna stanica zapne
zbog priraslica u jajovodu i nastavi se razvijati, dolazi do vanmaterične,
u ovom slučaju tubarne trudnoće.
Kod plodnosti žena značajnu ulogu ima i dob. Iako se mnoge žene, zbog
dužeg školovanja, želje za ekonomskom situiranošću i dr., osjećaju najsposobnije
za majčinstvo negdje oko ili nakon 30. godine života, plodnost je najveća
između 20. i 30. godine života. Tada su najveće šanse za zdravu trudnoću,
najmanji je rizik od kromosomskih abnormalnosti, spontanih pobačaja i
komplikacija u trudnoći. Iako učestalost neplodnosti kod žena raste već
u razdoblju između 35. i 39. godine, značajniji pad plodnosti započinje
zapravo tek iza 40. godine života.
Neplodnost kod muškaraca
Uzroci neplodnosti kod muškaraca najčešće su bolesti, infekcije, vanjski
uzroci poput zračenja ili urođeni poremećaji koji uzrokuju odsustvo ili
smanjenje broja spermija u ejakulatu, nedovoljnu pokretljivost spermija,
morfološke nepravilnosti spermija ili pak neprohodnost sjemenovoda.
Pri pregledu ejakulata, osim broja, pokretljivosti i morfologije spermija,
određuju se fizikalna svojstva sjemene tekućine, biokemijski sastav sjemena
i mikrobiološke analize ejakulata. Ne postoji mogućnost direktnog mjerenja
oplodne moći humanih spermija, zbog toga se svi ti testovi uzimaju u razmatranje
da bi na osnovi njihovih rezultata mogli lakše dijagnosticirati poremećaj
plodnosti muškarca i liječiti mušku neplodnost.
U slučajevima muške neplodnosti razlikujemo sljedeća stanja:
• aspermia – potpuni nedostatak sperme,
• azoospermia – odsustvo spermatozoida u spermi, a obično je posljedica
teških poremećaja u spermatogenezi ili opstrukcije sjemenovoda,
• oligospermia – broj spermija je manji od 20 milijuna na 1 mililitar,
• asthenospermia – poremećaj pokretljivosti spermatozoida; može biti uzrokovana
infekcijama spolnog sustava, prolongiranom apstinencijom, postojanjem
antispermatozoidnih antitijela, varikocelom i dr.,
• teratospermia – poremećaj u morfologiji spermatozoida, tj. postojanje
više od 40% spermija abnormalnog oblika.
Postupak kod bračne neplodnosti
Ako par zaključi da ne može začeti dijete, potrebno je zatražiti liječničku
pomoć. Ponekad su za povećanje plodnosti dovoljne vrlo jednostavne promjene
u životnom stilu. Poznato je da pušenje, alkohol i općenito nezdrav način
života smanjuju plodnost. Možda je dovoljno prestati pušiti i regulirati
tjelesnu težinu ili smanjiti stres. Naravno da sama činjenica da ne dolazi
do trudnoće parovima stvara stres, pa treba paziti da ne uđu u začarani
krug izazivanja stresa. Ako osobito teško podnose postojeću situaciju,
možda je rješenje psihološka pomoć.
U pristupu paru s poteškoćama pri začeću, započinje se s anamnezom (uzimanjem
povijesti bolesti) i jednostavnim dijagnostičkim pretragama. Pregled žene
obuhvaća ginekološki pregled, PAPA test, ultrazvučni vaginalni pregled
maternice i jajnika. Nakon toga žena se naručuje na posebni ultrazvuk
u danima kada se očekuje ovulacija, da se utvrdi postojanje ovulacije.
Kod muškaraca je osnovni pregled spermiogram (analiza ejakulata). Kod
oba partnera rade se pretrage krvi, hormonskog statusa i mikrobiološki
brisevi. Nakon toga, ako se nije otkrio uzrok, kreće se u raznim smjerovima,
ovisno o osnovnim nalazima. Može se raditi dijagnostička laparoskopija
radi utvrđivanja stanja ženskih spolnih organa, histeroskopija (pregled
maternice), histerisalpingografija (rtg-pregled maternice i jajovoda).
Ovisno o nalazu, pristupa se liječenju uzroka neplodnosti. U liječenju
danas postoji zaista velik broj mogućnosti. Važno je da se par dobro informira,
da im se izlože sve mogućnosti i da bude upućen u ustanovu specijaliziranu
za tu posebnu problematiku.
Ponekad niti jedna metoda liječenja ne daje rezultate, ili se ne može
ustanoviti uzrok neplodnosti, pa je jedina mogućnost jedna od metoda medicinske
oplodnje.
Medicinska oplodnja
Medicinska oplodnja vrlo je složena i predstavlja temu za sebe te ćemo
je ovdje samo ukratko prikazati. Ovisno o težini problema sa začećem,
može se primijeniti inseminacija, IVF ili ICSI.
Inseminacija je najjednostavnija metoda medicinske oplodnje. Primjenjuje
se ako uzrok neplodnosti nije jasan ili nalaz spermiograma nije jako loš,
a prohodnost jajovoda i ovulacija su uredni. U prirodnom ciklusu ili nakon
stimulacije ovulacije (ovisno o procjeni liječnika) direktno u maternicu
ubacuje se prethodno obrađena sperma supruga. U nekim je državama moguća
oplodnja i spermom donora koji nije suprug. Za ženu postupak nije ništa
neugodniji od uobičajenog ginekološkog pregleda.
IVF (in vitro fertilisation) metoda je izbora kod neprohodnih jajovoda,
ali i drugih uzroka neplodnosti. Nakon stimulacije ovulacije, ženi se
punktira jajnik i uzimaju jajne stanice koje se zatim oplođuju suprugovom
spermom u in vitro uvjetima (u laboratoriju – vantjelesna oplodnja). Oplođena
jajna stanica (u Hrvatskoj jedna ili dvije, u nekim državama dozvoljeno
je više njih) vraća se zatim u maternicu u vrijeme kada je maternica spremna
za implantaciju. Taj se postupak zove embriotransfer.
ICSI (Intracytoplasmic sperm injection) tehnološki je znatno kompliciranija
metoda vantjelesne oplodnje od IVF-a. Razlika od IVF-a je u tome što se
sama oplodnja vrši mikromanipulacijom, tj. jedan jedini spermatozoid partnera
ubacuje se složenom metodom, pod kontrolom sistema mikroskopa, direktno
u jajnu stanicu. Zahvaljujući toj metodi mnogi muškarci s jako malim brojem
zdravih spermija mogu postati očevi. Oplođena jajna stanica transferira
se u maternicu jednako kao kod IVF-a.
Suočavanje s neplodnošću jedan je od najtežih trenutaka u životu parova
koji imaju to neugodno iskustvo. Pomisao da neće iskusiti radost roditeljstva
teško pada i parovima i njihovim obiteljima. Uza sve to, liječenje i postupci
medicinske oplodnje često su dugotrajni, neizvjesni i financijski opterećujući.
Zbog svega toga, ulaganja u napredak medicine u tom segmentu važna su
za čitavo društvo. Nije zanemarivo ni to što medicinski potpomognutu oplodnju
često prate etičke dileme.
Često se zanemaruje mogućnost prevencije neplodnosti, jer određen broj
neplodnosti nastaje zbog neliječenih infekcija spolnog sustava, prekasnog
odlaska liječniku. Kod mnogih djevojaka i žena postoji i strah od ginekološkog
pregleda. Najveći je strah od nepoznatog te bi mnoge probleme riješila
pravovremena edukacija.