Bračni sterilitet
 
TRUDNOĆA UZ POMOĆ ZNANOSTI
 
Bračni sterilitet ili neplodnost parova koji žele djecu medicinsko je, ali i pitanje širokog društvenog značaja. Donedavno, sve su teme vezane uz ljudsku seksualnost i reprodukciju bile tabu teme, a i mogućnosti liječenja bile su vrlo ograničene.
 
 

Parovi koji nisu mogli imati djece često su omalovažavani, pogotovo žene koje su kroz povijest uvijek okrivljavane za to stanje i zato smatrane manje vrijednima, „jalovima“. Naravno da je to dodatno otežavalo nešto što ženi koja želi postati majka ionako teško pada.
Da se radi o problemu velikog društvenog značaja govori i podatak da u Hrvatskoj svaki šesti par koji želi djecu ne može to ostvariti bez medicinske pomoći. Također je opažen porast muške neplodnosti (progresivno opadanje ukupnog broja spermija te broja morfološki normalnih i pokretnih spermija u ejakulatu). Iako točan uzrok nije definiran, najvjerojatnije su uzrok tome okolišni (vanjski) utjecaji, čimbenici radnog okoliša i stila života.


Napredak medicine na području humane reprodukcije danas mnogim parovima, koji to prije 20-ak ili 30-ak godina ne bi mogli, omogućuje da postanu roditelji. Do toga je došlo zbog napretka dijagnostike, metoda liječenja, ali i napretka metoda medicinske oplodnje.

Što je bračni sterilitet
Bračni sterilitet postoji ako nakon godine dana održavanja nezaštićenih (bez uporabe kontracepcije) i redovitih (u prosjeku dva puta tjedno) spolnih odnosa, ne dođe do trudnoće. Kod zdravih parova u 90% slučajeva do trudnoće dolazi unutar godine dana. To znači da liječničku pomoć treba zatražiti nakon godine dana „pokušavanja“, pogotovo ako je par stariji, jer plodnost s godinama opada.
Već je rečeno da se bračna neplodnost nekad poistovjećivala sa ženskom neplodnošću. Ako je udio ženske neplodnosti i bio veći, danas se taj omjer promijenio. Statistički gledano, u općoj populaciji u jednoj trećini slučajeva problem je kod žena, u drugoj trećini kod muškaraca, a u trećoj u oba partnera, ili uzrok ostaje nepoznat pa govorimo o tzv. idiopatskoj neplodnosti.

Neplodnost kod žena
Neplodnost kod žena ugrubo možemo svrstati u izostanak ovulacije i oštećenje i neprohodnost jajovoda. Uzrok neplodnosti mogu biti i druge, rijetke anatomske nepravilnosti ženskog spolnog sustava (npr. dvoroga maternica, pregrada maternice, nepravilnosti vrata maternice, rodnice i dr.).

Ovulacija znači pucanje zrelog folikula u jednom od jajnika i izlazak zrele jajne stanice iz jajnika u jajovod, gdje dolazi do oplodnje. Do ovulacije dolazi 14 dana prije sljedeće menstruacije, što znači da će u ciklusu od 28 dana do ovulacije doći 14. dan ciklusa, a u ciklusu od npr. 30 dana 16. dan ciklusa. Bez ovulacije nema normalnog ciklusa, niti je moguća trudnoća pa bi se svaka žena koja želi trudnoću trebala „upoznati“ sa svojim ciklusom. Do poremećaja ovulacije može doći zbog sistemskih bolesti majke, problema u lučenju hormona, ali i zbog stresa, preniske ili prevelike tjelesne težine, pretjeranog fizičkog napora i dr. Ako se dokaže da nema ovulacije, ciklusi se nazivaju anovulatorni, ali dobra je vijest da se ovulacija u većini slučajeva može ponovno uspostaviti liječenjem uzroka (koji je, naravno, potrebno identificirati) ili stimulacijom ovulacije.

Uzroci neprohodnosti jajovoda mogu biti preboljele infekcije i operacije, koje mogu uzrokovati stvaranje priraslica, abnormalnosti jajovoda, endometrioza i dr. Oplođena jajna stanica putuje kroz jajovod do maternice oko pet dana, a pokreću ju gibanje (peristaltika) jajovoda i trepetljike sluznice jajovoda. Ako je taj transport prespor ili oplođena jajna stanica zapne zbog priraslica u jajovodu i nastavi se razvijati, dolazi do vanmaterične, u ovom slučaju tubarne trudnoće.
Kod plodnosti žena značajnu ulogu ima i dob. Iako se mnoge žene, zbog dužeg školovanja, želje za ekonomskom situiranošću i dr., osjećaju najsposobnije za majčinstvo negdje oko ili nakon 30. godine života, plodnost je najveća između 20. i 30. godine života. Tada su najveće šanse za zdravu trudnoću, najmanji je rizik od kromosomskih abnormalnosti, spontanih pobačaja i komplikacija u trudnoći. Iako učestalost neplodnosti kod žena raste već u razdoblju između 35. i 39. godine, značajniji pad plodnosti započinje zapravo tek iza 40. godine života.

Neplodnost kod muškaraca
Uzroci neplodnosti kod muškaraca najčešće su bolesti, infekcije, vanjski uzroci poput zračenja ili urođeni poremećaji koji uzrokuju odsustvo ili smanjenje broja spermija u ejakulatu, nedovoljnu pokretljivost spermija, morfološke nepravilnosti spermija ili pak neprohodnost sjemenovoda.
Pri pregledu ejakulata, osim broja, pokretljivosti i morfologije spermija, određuju se fizikalna svojstva sjemene tekućine, biokemijski sastav sjemena i mikrobiološke analize ejakulata. Ne postoji mogućnost direktnog mjerenja oplodne moći humanih spermija, zbog toga se svi ti testovi uzimaju u razmatranje da bi na osnovi njihovih rezultata mogli lakše dijagnosticirati poremećaj plodnosti muškarca i liječiti mušku neplodnost.

U slučajevima muške neplodnosti razlikujemo sljedeća stanja:
• aspermia – potpuni nedostatak sperme,
• azoospermia – odsustvo spermatozoida u spermi, a obično je posljedica teških poremećaja u spermatogenezi ili opstrukcije sjemenovoda,
• oligospermia – broj spermija je manji od 20 milijuna na 1 mililitar,
• asthenospermia – poremećaj pokretljivosti spermatozoida; može biti uzrokovana infekcijama spolnog sustava, prolongiranom apstinencijom, postojanjem antispermatozoidnih antitijela, varikocelom i dr.,
• teratospermia – poremećaj u morfologiji spermatozoida, tj. postojanje više od 40% spermija abnormalnog oblika.

Postupak kod bračne neplodnosti
Ako par zaključi da ne može začeti dijete, potrebno je zatražiti liječničku pomoć. Ponekad su za povećanje plodnosti dovoljne vrlo jednostavne promjene u životnom stilu. Poznato je da pušenje, alkohol i općenito nezdrav način života smanjuju plodnost. Možda je dovoljno prestati pušiti i regulirati tjelesnu težinu ili smanjiti stres. Naravno da sama činjenica da ne dolazi do trudnoće parovima stvara stres, pa treba paziti da ne uđu u začarani krug izazivanja stresa. Ako osobito teško podnose postojeću situaciju, možda je rješenje psihološka pomoć.

U pristupu paru s poteškoćama pri začeću, započinje se s anamnezom (uzimanjem povijesti bolesti) i jednostavnim dijagnostičkim pretragama. Pregled žene obuhvaća ginekološki pregled, PAPA test, ultrazvučni vaginalni pregled maternice i jajnika. Nakon toga žena se naručuje na posebni ultrazvuk u danima kada se očekuje ovulacija, da se utvrdi postojanje ovulacije. Kod muškaraca je osnovni pregled spermiogram (analiza ejakulata). Kod oba partnera rade se pretrage krvi, hormonskog statusa i mikrobiološki brisevi. Nakon toga, ako se nije otkrio uzrok, kreće se u raznim smjerovima, ovisno o osnovnim nalazima. Može se raditi dijagnostička laparoskopija radi utvrđivanja stanja ženskih spolnih organa, histeroskopija (pregled maternice), histerisalpingografija (rtg-pregled maternice i jajovoda).

Ovisno o nalazu, pristupa se liječenju uzroka neplodnosti. U liječenju danas postoji zaista velik broj mogućnosti. Važno je da se par dobro informira, da im se izlože sve mogućnosti i da bude upućen u ustanovu specijaliziranu za tu posebnu problematiku.
Ponekad niti jedna metoda liječenja ne daje rezultate, ili se ne može ustanoviti uzrok neplodnosti, pa je jedina mogućnost jedna od metoda medicinske oplodnje.

Medicinska oplodnja
Medicinska oplodnja vrlo je složena i predstavlja temu za sebe te ćemo je ovdje samo ukratko prikazati. Ovisno o težini problema sa začećem, može se primijeniti inseminacija, IVF ili ICSI.
Inseminacija je najjednostavnija metoda medicinske oplodnje. Primjenjuje se ako uzrok neplodnosti nije jasan ili nalaz spermiograma nije jako loš, a prohodnost jajovoda i ovulacija su uredni. U prirodnom ciklusu ili nakon stimulacije ovulacije (ovisno o procjeni liječnika) direktno u maternicu ubacuje se prethodno obrađena sperma supruga. U nekim je državama moguća oplodnja i spermom donora koji nije suprug. Za ženu postupak nije ništa neugodniji od uobičajenog ginekološkog pregleda.

IVF (in vitro fertilisation) metoda je izbora kod neprohodnih jajovoda, ali i drugih uzroka neplodnosti. Nakon stimulacije ovulacije, ženi se punktira jajnik i uzimaju jajne stanice koje se zatim oplođuju suprugovom spermom u in vitro uvjetima (u laboratoriju – vantjelesna oplodnja). Oplođena jajna stanica (u Hrvatskoj jedna ili dvije, u nekim državama dozvoljeno je više njih) vraća se zatim u maternicu u vrijeme kada je maternica spremna za implantaciju. Taj se postupak zove embriotransfer.

ICSI (Intracytoplasmic sperm injection) tehnološki je znatno kompliciranija metoda vantjelesne oplodnje od IVF-a. Razlika od IVF-a je u tome što se sama oplodnja vrši mikromanipulacijom, tj. jedan jedini spermatozoid partnera ubacuje se složenom metodom, pod kontrolom sistema mikroskopa, direktno u jajnu stanicu. Zahvaljujući toj metodi mnogi muškarci s jako malim brojem zdravih spermija mogu postati očevi. Oplođena jajna stanica transferira se u maternicu jednako kao kod IVF-a.

Suočavanje s neplodnošću jedan je od najtežih trenutaka u životu parova koji imaju to neugodno iskustvo. Pomisao da neće iskusiti radost roditeljstva teško pada i parovima i njihovim obiteljima. Uza sve to, liječenje i postupci medicinske oplodnje često su dugotrajni, neizvjesni i financijski opterećujući. Zbog svega toga, ulaganja u napredak medicine u tom segmentu važna su za čitavo društvo. Nije zanemarivo ni to što medicinski potpomognutu oplodnju često prate etičke dileme.
Često se zanemaruje mogućnost prevencije neplodnosti, jer određen broj neplodnosti nastaje zbog neliječenih infekcija spolnog sustava, prekasnog odlaska liječniku. Kod mnogih djevojaka i žena postoji i strah od ginekološkog pregleda. Najveći je strah od nepoznatog te bi mnoge probleme riješila pravovremena edukacija.

 
 
Milena Gašparović Krpina, dr.med.