U
20. stoljeću industrijski je razvoj nametnuo neodložnu potrebu postavljanja
graničnih vrijednosti za profesionalnu izloženost buci i pridržavanje tih
propisa privremeno je smanjilo izloženost općeg stanovništva povišenim razinama
buke.
Što je buka
Postoji više definicija buke. Buka je subjektivni pojam, određen fizikalnim
značajkama zvuka i fiziološkim svojstvima uha i ljudskog organizma. Buka
je čujna akustična energija koja može štetno djelovati na fiziološko i
psihološko stanje ljudi. Bukom se naziva svaki neželjeni, neugodni zvuk,
odnosno smjesa zvukova različitih svojstava, koja može biti trajna, isprekidana
i udarna, promjenljive razine, različitog trajanja i vremenske raspodjele.
Zajedničko svim definicijama buke jest to da je buka važan javnozdravstveni
i ekološki problem jer, prema brojnim istraživanjima, zagađenja bukom
iz vanjskog i unutarnjeg okoliša utječu i još više će utjecati na ljudsko
zdravlje.
Buka jača agresivnost
Brojna su oštećenja uzrokovana bukom, koja mogu izazvati neželjene reakcije
u raznim organskim sustavima, počevši od organa sluha fetusa u trudnica
eksponiranih buci, oslabljenog sluha i razvoja gluhoće osoba u općoj i
profesionalnoj izloženosti visokoj razini buke pa do povećanog rizika
za nastanak akutnih kardiovaskularnih incidenata, smanjene tolerancije,
povišenog praga reagiranja te porasta anksioznosti, agresivnosti i neprijateljskog
ponašanja. Buka je redovit pratitelj u općem i profesionalnom okolišu.
Važan je čimbenik radnog okoliša, sa značajnim utjecajem na zdravlje i
radnu sposobnost čovjeka. Zbog toga je štetno djelovanje buke važno područje
interesa medicine rada.
Unatoč tehnološkom napretku, izloženost buci na radu još je uvijek vrlo
česta, ne samo u nerazvijenim, već i u ekonomski razvijenim zemljama.
Tako je u SAD-u oko 30% radne populacije izloženo buci višoj od 85 dB,
a 20% populacije buci višoj od 90 dB. Smatra se da je u Europskoj uniji
čak 30% radnika više od četvrtine radnog vremena izloženo buci opasnoj
po zdravlje.
Umor i nesanica
Štetni su učinci buke na ljudsko zdravlje auditivni i neauditivni. Razine
energije okolinske buke najčešće su premale da bi izazvale neposredan
učinak na tkivo i dale jasan uzročno-posljednični odnos. Okolinska i rekreacijska
buka u većine ljudi ne izaziva oštećenje sluha. Neprofesionalna izloženost
buci pri nekim rekreativnim i sličnim bučnim djelatnostima (rad motornom
pilom, lov, preglasna muzika, motocikli, zvučne igračke) ipak može, zbog
jake isprekidane ili udarne buke, izazvati auditivni učinak, češće privremeni
pomak praga čujnosti nego trajni gubitak sluha (sociocusis). Maksimalni
zvučni tlakovi pri takvim djelatnostima ne bi smjeli prijeći 140 dB za
odrasle i 120 dB za djecu (ISO, 1999.). Na gubitak sluha utječu i dob
(presbycusis), neke bolesti, lijekovi, izloženost kemijskim tvarima i
vibracijama.
Buka ometa odvijanje ljudskih aktivnosti, sporazumijevanje govorom, učenje,
praćenje radijskog i televizijskog programa, koncentraciju i druge mentalne
aktivnosti, odmor, san. Izaziva neraspoloženje, razdražljivost, nemir,
smetnje mentalnog zdravlja i ponašanja, umor i nesanicu. Za dobar san
bilo bi poželjno da buka ne prelazi 30 dB, a pojedinačni zvučni podražaji
45 dB.
Neauditivni zdravstveni poremećaji izraz su fiziološke reakcije na stres.
Većina učinaka je kratkotrajna i prolazna: smetnje kardiovaskularnog,
probavnog i imunološkog sustava, smanjenje pažnje i pamćenja, suženje
vidnog polja, ali mogu prijeći u kronične: nesanicu, povišen krvni tlak,
poremetnje teka i seksualne funkcije, tjeskobu i depresiju. Dugotrajna
izloženost buci prometa može dovesti do takvih zdravstvenih smetnji ili
pogoršati postojeće (artritis, bronhitis, depresija - WHO LARES Report,
2004.). Agresivno ponašanje javlja se tek kod buke iznad 80 dB.
U sklopu četiri najutjecajnija čimbenika o kojima ovisi zdravlje, pa i
život svakog ljudskog bića (nasljedni faktori, stil ponašanja, utjecaj
zdravstvene službe, okolišni faktori), sve se više u posljednjim desetljećima
uvažava utjecaj okolišnih faktora.
Veličina buke, koja se tretira kao vibracija nekih čvrstih ili plinovitih
molekula te kao jedan oblik mehaničke energije, stimulira izlučivanje
stresogenih hormona, s njihovim kobnim učinkom na, prvenstveno, čovjekov
cirkulacijski aparat, što uzrokuje hipertenziju, oštećenje srčanog mišića
itd.
S problemom buke uvelike se bavila i Svjetska zdravstvena organizacija,
koja je svojevremeno postavila tvrdnju da u 60% slučajeva postoji zagađenje
bukom, jer jačina buke prelazi tolerantne granice (što znači da ne bi
smjela prelaziti danju 40, a noću 30 dB). Buka koja prelazi 85 dB ima
štetno djelovanje na osjetilo sluha i ravnotežu.
Zvuk kao kemijski impuls
Uho je najsloženiji i najsavršeniji biološko-mehanički uređaj u tijelu,
koji u zdravom stanju odgovara na frekvencije od 16 Hz do 20 kHz i tlakove
od 20 ?Pa do 20 Pa. Titraji prolaze kroz rezonantni prostor vanjskog uha,
u srednjem uhu prelaze u vibracije, a u pužnici unutrašnjeg uha, na bazilarnoj
membrani i u Cortijevu organu u elektrokemijske impulse koji putem slušnog
živca informaciju o zvuku prenose u mozak. Razina od 40 dB je granica
socijalnog kontakta.
Slušajući govor roditelja, ali i ostale zvukove oko sebe, dijete ih doživljava
kao ugodu i zadovoljstvo, ali prekomjerna buka, sirene i alarmi mogu biti
psihološki vrlo iritantni, pa i fiziološki štetni za uho. U svakodnevnoj
komunikaciji, uz vid, sluh svakako ima vrlo važnu ulogu, pa time već u
najranijem životnom dobu djeteta zaslužuje i dodatnu pažnju. Tako trebamo
imati na umu da igračke koje prave buku, a često su to loši surogati raznih
muzičkih instrumenata (Noisy toys) mogu uzrokovati iritaciju, ali i stvarno
oštećenje sluha.
I sami možemo procijeniti da li se nalazimo u okruženju koje je preglasno
i možemo zadobiti oštećenje sluha i ravnoteže: ako imamo smetnje razumljivosti
govora s osobom na udaljenosti od pola metra, ako osoba koja stoji uz
vas može čuti zvukove iz vašeg stereouređaja na glavi, ako ne možete kontrolirati
svoju jačinu glasa u buci. Ako postanete promukli nakon boravka u buci,
oštetili ste glasnice, a ako osjetite zamor, razdražljivost, glavobolju,
želju za izolacijom od komunikacije, tada buka djeluje nepovoljno i na
vaš psihički život.
Čepove u uši!
Izlaganje buci i njezin utjecaj možemo smanjiti sljedećim mjerama:
- smanjite izlaganje prekomjernoj buci na radnom mjestu, u prometu (Boom
Cars),
- naučite nositi „čepove“ za uši na radnom mjestu,
- koristite materijale koji apsorbiraju zvuk,
- ne upotrebljavajte više bučnih alata u isto vrijeme,
- nemojte pojačavati zvuk na zvuk.
- kada je to moguće, sadnjom biljaka, naročito onih sa širokim i dugim
listovima, smanjite buku oko vas.
Ni bebe ne vole buku
Brojna novija istraživanja ukazuju na kasne posljedice noćne buke, a istraživanje
Ohrstroma i suradnika pokazalo je promjene raspoloženja kod osoba koje
su bile izložene kontinuiranoj buci od 35 dB. Posljedice su se očitovale
u porastu pobuđenosti, ubrzanoj reakciji na podražaj, a te promjene bile
su naročito uočljive kod starijih ispitanika.
Istraživanja pokazuju da se osjetne stanice u pužnici mogu obnoviti unutar
48 sati nakon izlaganja prekomjernoj buci. Zanimljiv je i podatak da nas
serotonini čuvaju od prekomjerne buke, jer se u tim okolnostima pojačano
izlučuju te podižu raspoloženje (živčani prag) i glasna glazba postaje
nam ugoda - a ne neugoda, odnosno prestaje biti buka! Svaka aktivnost
koja potiče cirkulaciju, pa tako i lijekovi za mikrocirkulaciju, smanjuje
mogućnost senzornoneuralnog oštećenja unutrašnjeg uha.
Posebno su značajna istraživanja koja su nedvojbeno utemeljena na dokazu
da neonatusi izloženi kontinuiranoj buci tijekom boravka u jedinicama
intenzivne njege – inkubatorima mogu kao posljedicu imati gubitak sluha,
ali isto tako mogu razviti poremećaje u normalnom odrastanju i psihološkom
razvoju. Shashaty je pokazala da djeca koja su boravila u inkubatorima
tijekom neonatalnog razvoja i bila izložena ekstenzivnoj buci imaju viši
postotak hiperaktivnosti i poremećaje pažnje u kasnijem djetinjstvu.
Djeca mogu također biti izložena buci i u roditeljskom domu, bukom različitih
igračaka, muzičkih uređaja, televizije, kao i vanjskom bukom što, prema
istraživanjima Wachsa i Gruena, može dovesti do poremećaja u kognitivnom
razvoju, posebice razvoju govora. Posebno je značajno istraživanje Evansa,
Bullingera i Hyggea (1988.) koje je pokazalo da kronična izloženost buci
aviona kod djece u dobi od 9 do 11 godina izaziva psihofiziološki stres
koji se očituje povišenim krvnim tlakom u mirovanju kao i povišenom noćnom
razinom epinefrina i norepinefrina.
U novijim istraživanjima (Bronzaft i sur., 1998.) kod dvije grupe stanovnika,
od kojih je jedna živjela u neposrednoj blizini velikog aerodroma, a druga,
kontrolna grupa u uobičajenom okruženju, dokazana je značajna razlika
u poremećajima spavanja, u narušenoj kvaliteti života, koja se očitovala
u nemogućnosti adekvatnog svakodnevnog funkcioniranja, kao što je slušanje
radija i televizije, razgovor telefonom, ali i međusobna konverzacija.
Kontinuirana izloženost buci u psihološkom aspektu ometa primjerenu ljudsku
komunikaciju te ima dugotrajne posljedice koje se očituju smanjenom tolerancijom
frustracija, povišenim pragom reagiranja, a čak i minimalna buka uzrokuje
porast anksioznosti, agresivnog i neprijateljskog ponašanja, kao i smanjenje
pomažućeg ponašanja. Ti efekti buke mogu djelomice objasniti i suvremeni
trend dehumanizacije u međuljudskim odnosima.
Djecu i osobe starije od 70 godina treba naročito štititi od buke. Osobe
„rizičnog“ sluha trebaju testirati sluh jednom godišnje, a dokazano oštećenje
sluha bukom valja kontrolirati svakih 6 mjeseci te napraviti, osim tonalne,
i govornu audiometriju. Život u bučnom okruženju treba smanjiti na najmanju
mjeru.