Važne sve karike lanca
Kada govorimo o zaraznim bolestima, zakonitosti pojave ili odsutnosti definirane su kao tzv. epidemiološki ili Vogralikov lanac. To znači: da bi se neka zarazna bolest mogla pojaviti, a potom širiti, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, a to su:

1. izvor zaraze,
2. putovi prijenosa i širenja zaraze,
3. ulazno mjesto zaraze,
4. dostatna količina i virulencija uzročnika (npr. dovoljan je jedan mikrobacil tuberkuloze da izazove bolest ako se poslože karike Vogralikovog lanca, dok je za pojavu salmoneloze potrebno 10 – 10 000 i više, ovisno o vrsti salmonele),
5. osjetljivost ili dispozicija domaćina za dotičnu bolest (stanje imuniteta, odnosno obrambena snaga organizma).
Ti čimbenici međusobno su povezani. U praksi to znači da će izostajanje bilo koje karike epidemiološkog lanca onemogućiti pojavu zarazne bolesti, odnosno njezino širenje.


Najučinkovitiji način prevencije zarazne bolesti bio bi svakako otkrivanje i izolacija izvora zaraze. Kako to nije uvijek moguće, u svakodnevnoj praksi djeluje se na „kariku“ koja je dostupna ili specifična za pojedinu zaraznu bolest. Npr. za bolesti prenosive vodom, važno je osiguranje zdravstvene ispravnosti vode te organiziran sustav odvodnje sanitarne potrošne otpadne vode (kanalizacija). Primjer bolesti za koju su te mjere bile najznačajnije jest trbušni tifus.

Od insekata do poljupca
Putovi širenja zaraznih bolesti jesu načini i sredstva kojima se mikroorganizmi (zarazne klice) prenose od izvora zaraze do novog domaćina. U vezi s ulaznim mjestom zaraze (prodor uzročnika u organizam), za različite zarazne bolesti postoje pojedinačni specifični načini ulaza u organizam ili pak pojedini uzročnik može ući na više načina. U osnovi, tri su mjesta ulaska mikroorganizama (zaraznih klica ) u organizam:

1. dišni sustav
2. probavni sustav
3. koža i vidljive sluznice

Zarazne bolesti, stoga, mogu se širiti:
1. dodirom (kontaktom)
- neposrednim ili direktnim,
- posrednim ili indirektnim,
2. hranom,
3. onečišćenom vodom,
4. zrakom,
5. onečišćenom zemljom,
6. putem člankonožaca (artropodi – insekti, npr. krpelj),
7. putem posteljice – transplacentarno u tijeku trudnoće.

Također se putovi širenja bolesti mogu definirati na sljedeći način:
1. izravni dodir putem:
- kože i sluznica (poljubac u usta, spolni odnos, rukovanje, ugriz),
- krvi (transfuzija, placenta),
- velikih kapi (kašalj, kihanje),
2. posredni dodir putem zaraženih predmeta, hrane, vode i zemlje,
3. zrakom (male kapi i prašina),
4. putem člankonožaca (artropoda).

Prema karakteristikama u vezi s putom prijenosa uzročnika zarazne bolesti i ulaznim vratima, iz praktičnih se razloga zarazne bolesti u epidemiološkoj praksi razvrstavaju u tri skupine:

1. bolesti koje se prenose respiratornim putem – ulazno mjesto su dišni putovi:
- infekcija kapljicama i zrakom: dječje zarazne bolesti – difterija, hripavac, ospice, vodene kozice, rubeola te streptokokna angina, meningitis, tuberkuloza pluća i većina drugih respiratornih infekcija (viroze i dr.),
- infekcija prašinom: tuberkuloza pluća, plućni antraks, Q-groznica, tularemija, stafilokokne i streptokokne infekcije,
2. bolesti koje se prenose crijevnim putem – ulazno mjesto je probavni sustav (tzv. bolesti prljavih ruku):
- infekcije hranom: trbušni tifus, paratifus, dizenterija, alimentarne toksikoinfekcije (tzv. trovanje hranom), infektivni hepatitis („žutica A“, „žutica E“), dječja paraliza, Q-groznica,
- infekcije vodom: trbušni tifus, paratifus, dizenterija, kolera, infektivni hepatitis, dječja paraliza i druge enteroviroze,
3. transmisivne i druge zarazne bolesti – ulazno su mjesto koža i vidljive sluznice:
a) bolesti koje prenose člankonošci (insekti):
- nekrilati insekti:
uši: pjegavi tifus, povratna groznica, rovovska groznica,
buhe: bubonska kuga, murini pjegavac,
krpelji: Q-groznica, krpeljni encefalitis, Lyme borelioza (eritema migrans),
grinje: tsutsugamushi groznica,
- krilati insekti:
komarci : malarija, žuta groznica, dengue groznica, razne vrste encefalitisa,
muhe: bolest spavanja, antraks, tularemija, trbušni tifus,
b) zoonoze (bolesti koje se prenose sa životinja na ljude): antraks, bjesnoća, tularemija, leptospiroze, psitakoza/ornitoza (ptice, papige), salmoneloze,
c) infekcija rana: tetanus, plinska gangrena, erizipel, sepsa,
d) kožne zarazne bolesti: tuberkuloza kože, furunkuloza, flegmona,
e) očne bolesti: trahom, epidemični konjunktivitis, gonoreja oka.

Snaga obrnuta količini
Pod virulencijom uzročnika zarazne bolesti podrazumijeva se sposobnost prodiranja i aktivnog razmnožavanja mikroorganizama u organima i tkivima domaćina. Količina klica koja ulazi u organizam i utječe na pojavu zarazne bolesti zove se infektivna doza. U principu, velika infektivna doza uzrokuje težu kliničku sliku. Međutim, veličina infektivne doze potrebne za pojavu zarazne bolesti ovisi i o virulenciji uzročnika. Što je virulencija uzročnika veća, to je potrebna infektivna doza manja, i obrnuto.

Kada govorimo o dispoziciji domaćina, tj. sklonosti organizma da oboli od neke zarazne bolesti, pretpostavljamo određenu osjetljivost na uzročnika zarazne bolesti. Čimbenici koji utječu na dispoziciju domaćina mogu biti vezani uz same osobine domaćina ili njegovu okolinu. Glavne osobine domaćina, koje mogu utjecati na pojavu ili odsutnost bolesti u susretu s uzročnikom, jesu:

• dob,
• spol,
• kondicija,
• imunosno stanje.

Na pojavu zarazne bolesti utječe i tzv. činilac ekspozicije prema zarazi (npr. riziku od bjesnoće više je izložen lovac ili veterinar u odnosu na opću populaciju). Čimbenici okoline koji utječu na pojavu zaraznih bolesti jesu:
• klimatski i meteorološki čimbenici,
• stanovanje,
• radna okolina,
• higijenske okolnosti u naselju,
• društveno - ekonomski čimbenici (socijalni, npr. tuberkuloza je u žargonu „socijalna bolest“).

Preventivne mjere
Pozitivnim zakonskim propisima u RH propisane su mjere zdravstvene zaštite od zaraznih bolesti: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i s tim u vezi Program cijepljenja protiv zaraznih bolesti ili Program mjera obvezne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.
Jedan od novih zakonskih propisa, koji diretno ili indirektno utječe na mjere zaštite od zaraznih bolesti, jest i Zakon o hrani, s pratećim provedbenim propisima. S tim u svezi značajna je novina da je subjekt u poslovanju s hranom glavni nositelj odgovornosti za zdravstvenu ispravnost hrane te je dužan svakodnevno u procesu rada s hranom provoditi preventivne mjere samokontrole po načelima analize opasnosti i kontrole kritičnih točaka (tzv. načela HACCP, od engl. Hazard Analysis Critical Control Point ).

Kako pojedinac utječe na pojavu zaraznih bolesti, kako može prevenirati pojavu, odnosno kako se može štititi od nje u kontekstu okoline vanjskih čimbenika rizika
Kao potrošač treba: kupovati namirnice provjerenog podrijetla, poštivati naputke deklaracije u vezi s načinom čuvanja i konzumacije namirnice; pripremati i pojesti svjež obrok kad god je to moguće, ne podgrijavati gotovu hranu više od jedan put, čuvati hranu u hladnjaku u skladu sa zahtjevima za pojedinu vrstu namirnica (povrće, meso, riba, suhomesnati proizvodi itd.), odnosno uredno, u zatvorenim posudama kuhanu hranu; nakon otvaranja konzerviranih proizvoda poštivati rok predviđen za potrošnju itd.

S aspekta potencijalnog zaražavanja vodom kao namirnicom treba koristiti za piće provjereno zdravstveno ispravnu vodu (iz vodovodnog sustava) te biti na oprezu kod pijenja vode u prirodi (npr. pijenja vode iz rijeke, a da pritom ne znamo za potencijalni rizik zaražavanja te vode uzvodno od mjesta pijenja).
Govoreći o vodi kao mediju prijenosa zarazne bolesti s aspekta utjecaja okoliša, rizik za obolijevanje od ozbiljne (čak i smrtonosne) bolesti – tzv. legionarske bolesti značajno je povezan s održavanjem sustava za toplu vodu, korištenjem whirpool - bazena, dužim ne korištenjem određenog sustava vodoopskrbe toplom vodom (npr. kampovi, vikend - kuće) zbog mogućnosti zaražavanja uzročnikom – bakterijom legionela putem aerosola. Ne preporučuje se samoinicijativno postavljati nepropisne (divlje) instalacije za vodoopskrbu.

U vezi sa zrakom prenosivim zaraznim bolestima, osim specifičnih zdravstvenih mjera (npr. cijepljenje protiv određene zarazne bolesti), opće mjere koje može poduzeti pojedinac za svoju zaštitu spadaju u higijenske mjere, kao npr. često pranje ruku, a naročito nakon kihanja i kašljanja, korištenje papirnatih maramica prilikom kihanja i kašljanja, češće provjetravanje prostorija radi izmjene svježeg zraka, izbjegavanje masovnih okupljanja u zatvorenom prostoru i slično.

Kada govorimo o higijenskim uvjetima u okolini, koji značajno mogu pridonijeti, s jedne strane, prevenciji zaraznih bolesti te, s druge strane, pojavi zaraznih bolesti ako su neprimjereni, važna je uloga svakog pojedinca, ali i zajednice u održavanju standarda kulture stanovanja i očuvanja svog okoliša, što uključuje:

• poštivanje i korištenje predviđenih mjesta za odlaganje komunalnog otpada (kontejneri za smeće),
• ne stvarati divlja odlagališta (deponije) za krupni otpad,
• u kontejnere za smeće bacati ostatke hrane pohranjene u zatvorenim najlonskim vrećicama i sl.,
• redovito držati kontejnere zatvorene kako bi se spriječio pristup insektima, glodavcima, mačkama, pticama,
• drvarnice koristiti za predviđenu namjenu, posebice voditi brigu o otpacima hrane koje treba redovito uklanjati (gnjilo voće i povrće i sl.), a namirnice čuvati u zatvorenim posudama,
• hranjenje kućnih ljubimaca ili slobodno živućih mačaka u okolini stambene zgrade provoditi na higijenski način, odmah ukloniti ostatke hrane, dati prednost suhoj, dehidriranoj hrani (industrijska hrana),
• održavanje okućnica podrazumijeva uredno i redovito podrezivanje travnjaka, živih ograda i drugog raslinja,
• maksimalno reducirati izvore voda stajaćica kao potencijalnog rizika za razmnožavanje komaraca; hermetički pokrivati posude s vodom, odnosno redovito prazniti vodu iz posuda za cvijeće i slično,
• u opravdanim slučajevima, kada je npr. stanar u stambenoj zgradi smanjenih sposobnosti za samostalan odgovorni život, a što ima utjecaja na ostale stanare (smrad koji se osjeća iz stana i drugi znaci zapuštenog stanovanja), preporučuje se da predstavnik stanara, ili druga osoba po dogovoru, kontaktira određene institucije za stručnu pomoć.

Svi navedeni primjeri tek su dio čimbenika koji predstavljaju neku od karika u lancu za nastanak zaraznih bolesti ako nisu u redu budući da mogu pogodovati privlačenju štetnika (muhe, žohari, glodavci, ptice, psi i mačke lutalice) ili pak biti direktno povezani s pojavom zarazne bolesti (kod uboda komarca, kod ogrebotina ili ugriza od bolesne životinje, ili ubodnog incidenta kod ozljeđivanja zbog neposrednog dodira s otpadom).

Na te i takve čimbenike vanjske okoline, koji dokazano imaju vezu s mogućom pojavom određene zarazne bolesti, može svatko od nas djelovati u pozitivnom ili negativnom smislu.

Sve je zakonski regulirano
Mnoga, već postojeća pravila života u zajednici donesena su, među inim, i radi prevencije zaraznih bolesti, npr:
• propisani su algoritmi i standardi odvoženja komunalnog otpada od ovlaštenih komunalnih poduzeća,
• obvezno je da organizator osigura dostatan broj kemijskih WC-a kod masovnih skupova, kao što je npr. Riječki karneval i sl.,
• zabranjeno je odlaganje otpada na nepropisnim mjestima.
Kako pravila nisu «donesena da bi se kršila», njihovo poštivanje značajan je preduvjet za osiguranje života, rada, stanovanja i socijalnih aktivnosti u okruženju s minimalnim rizikom od pojave zaraznih bolesti.
Čovjek je ključan i nezaobilazan činitelj u kontinuiranom procesu smanjenja rizika od pojave zaraznih bolesti. On svojom djelatnošću u svakodnevnim aktivnostima (posao, kuća, škola, zajednica), svojim odgovornim ponašanjem čuva i štiti prvenstveno sebe, ali i zajednicu čiji je član.

Loš primjer u centru grada Rijeke

Loš primjer – barku treba držati na suhome okrenutu naopako da se ne skuplja voda u njoj