Važnost zamišljanja
Jedna od zapreka s kojom se znanstvenici suočavaju pokušavajući dokazati svoje hipoteze, sastoji se u otklanjanju vlastitih uvjerenja iz znanstvenih eksperimenata, jer znanstvenikovo uvjerenje ili zamišljanje o ishodu eksperimenta utječe na stvarni ishod (Pigmalion efekt – Rosenthalovi eksperimenti).

Što god mislimo i osjećamo, stvara sve ono što nam se događa. Ako mislimo: “Današnji dan će mi biti težak”, tada ćemo k sebi privući sve ljude, okolnosti i događaje zbog kojih će nam dan uistinu biti težak. Ako mislimo i osjećamo: “Život je uistinu prekrasan”, privući ćemo sve ljude, okolnosti i događaje zbog kojih će nam život uistinu biti prekrasan.

Ljudi koji imaju sjajan život, više razmišljaju i govore o onome što vole nego o onome što ne vole. Svakoga se dana događa mnoštvo sitnica – ako se zaokupimo samo onim što ne volimo, svaka od tih sitnica donijet će nam u život dodatne muke i poteškoće.

Važnost osjećanja
“Čovjek koji vlada sobom, može okončati tugu, kao što može i izmisliti zadovoljstvo. Ne želim biti prepušten na milost i nemilost svojih emocija. Želim ih koristiti, uživati u njima i vladati njima” – napisao je Oscar Wilde.
Mnogi ljudi ne poznaju moć dobrih osjećaja pa su njihovi osjećaji samo reakcije ili odgovori na ono što im se događa. Njihovi su osjećaji na “automatskom pilotu”, umjesto da promišljeno preuzmu upravljanje. Kada im se dogodi nešto loše, osjećaju se loše. Kada im se dogodi nešto dobro, osjećaju se dobro. A ne razumiju da su njihovi osjećaji uzrok onome što im se događa. Dok negativno reagiraju na ono što se dogodilo, zrače negativnim osjećajima pa stoga primaju negativne okolnosti.

Ne možemo govoriti o nečemu što ne želimo, a da se ne osjećamo loše. To je vrlo jednostavno, ali ljudi su toliko navikli da se često ne osjećaju dobro, da čak ni ne zapažaju kako se osjećaju dok zamišljaju i govore o onome što ne žele. Kad postanemo svjesni kako se osjećamo i kad počnemo više voditi brigu o svojim osjećajima, doći ćemo do točke kada će nam biti nepodnošljivo i najmanje odstupanje od dobrog osjećaja. Toliko ćemo se naviknuti da se osjećamo dobro, bit ćemo toliko svjesni svojih osjećaja, da ćemo osjetiti ako se i samo malo pogoršaju te ćemo odmah u sebi obnoviti dobar osjećaj.

Promijenimo li svoje osjećaje, možemo promijeniti sve u svom životu. Kad promijenimo svoje osjećaje o bilo kojoj stvari, i ta će se stvar promijeniti.
Život nam predočava svaku osobu i okolnost kako bismo mogli odabrati što volimo, a što ne volimo. Kad reagiramo na bilo što, mi reagiramo svojim osjećajima, a time istodobno biramo i to na što reagiramo. Naša reakcija, bila dobra ili loša, zadržava se uz nas i zapravo poručuje da želimo to na što smo reagirali. Zato je važno pripaziti kako reagiramo u svojim odnosima, jer reagiramo li s dobrim ili lošim osjećajima, takve osjećaje i izražavamo te ćemo primiti te iste okolnosti koje će u nama izazvati isto takve, dobre ili loše, osjećaje.

Ljubav
“Nije važno koliko dajemo, nego kolika je ljubav kojom dajemo” – izrekla je Majka Terezija (1910.-1997.).
Najprosvjetljeniji ljudi tijekom povijesti govorili su o potrebi ljubavi prema drugima. Zapravo su nam otkrili životnu tajnu: kad volimo druge, mi živimo čudesnim životom; kad volimo druge, mi dobivamo život.

Sve u životu predočava nam se kako bismo mogli odabrati ono što volimo i odlučiti što ne volimo, ali nam samo ljubav donosi ono što želimo. Životni se katalog sastoji od mnogih stvari koje ne volimo, stoga ih nećemo birati prepuštajući se lošim osjećajima. Ako prosuđujemo drugu osobu i smatramo je lošom, privući ćemo negativnost. Ako smo zavidni ili ljubomorni na nešto što druga osoba ima, privući ćemo negativnost, a istodobno svom snagom odbaciti upravo ono što želimo. Samo nam ljubav donosi ono što želimo.

Kad pružimo ljubav drugoj osobi i ako naša ljubav tako pozitivno djeluje na drugu osobu da će je ona pružiti nekome drugome, tada, bez obzira na to koliko će ljudi osjetiti pozitivan učinak, bez obzira na to koliko se daleko širi naša ljubav, sva se ona vraća k nama. Ne samo što zauzvrat primamo ljubav koju smo pružili drugoj osobi, nego primamo i svu ljubav od svih na koje je naša ljubav djelovala. Ljubav nam se vraća zaodjenuta u pozitivne okolnosti, pozitivne ljude i pozitivne događaje u našem životu.

Jedan je pisac napisao: “Svakoj osobi, koliko god kontakt s njom bio beznačajan, pružite svu svoju brižnost, ljubaznost, razumijevanje i ljubav, uopće ne razmišljajući o nagradi. Život vam poslije toga više nikad neće biti isti.”
Nije stoga važno jesmo li susreli kolegu s posla, šefa, majku ili oca, dijete, studenta ili trgovca. Kad je riječ o svakoj pojedinoj osobi s kojom dolazimo u dodir, sve se svodi na to pružamo li ljubav ili ne. Primit ćemo upravo ono što pružamo.
Ne možemo ovladati silom ljubavi ako se pokušavamo opravdati zbog toga što nismo pružili ljubav. Ako smo bolesni i željeli bismo se osloboditi bolesti, trebamo pružati ljubav kako bismo ozdravili.

Ne postoje nikakve granice i sve je moguće ako nešto uistinu želimo i ako uistinu za nečim čeznemo. U svemiru ne postoji oskudica. Nema nedostatka zdravlja, novca, resursa ili sreće. Ponuda je jednaka potražnji. Nego, dajmo ljubav i primit ćemo sve što želimo! - piše Rhonda Byrne.

Uzrok štetnosti
“Ako čovjek govori ili postupa ispunjen lošim mislima, bol će ga pratiti u stopu. Ako govori ili postupa ispunjen čistom mišlju, slijedit će ga sreća, poput sjene koja ga nikad neće napustiti” – tako je naučavao Buddha (563.-483. pr. n. e., utemeljitelj budizma).

Kad kažemo: “Promet je užasan”, “Već predugo čekam” i slično, mi govorimo “da” tim stvarima i uključujemo ih u svoj život. Stvarima koje ne volimo nećemo poklanjati svoje osjećaje, neka ostanu tamo gdje jesu, jer im nije mjesto u našem životu. Kad je riječ o nečemu što ne volimo, jednostavno ćemo se okrenuti na drugu stranu, bez ikakvih prosudbi, pa onda to nećemo uključiti u svoj život. Angažiramo li se, u nama se javlja loš osjećaj, mi zračimo loše osjećaje i zauzvrat ćemo primiti loše osjećaje u obliku negativnih životnih okolnosti.

Ogovaranje ne predstavlja pružanje ljubavi, nego izražavanje negativnosti, pa ćemo zauzvrat i dobiti upravo negativnost. Ogovaranje nije toliko štetno za osobu koju ogovaramo, nego škodi onima koji ogovaraju.
Ono što zamišljamo ne smije biti štetno drugim ljudima. Ako zamišljamo nešto čime bismo mogli nanijeti zlo drugom čovjeku, to ne izvire iz ljubavi, nego iz nedostatka ljubavi. Svaka će se negativnost, pa i ta zamišljena, vratiti pošiljatelju.

Zahvalnost i zdravlje
“U svom svakodnevnom životu jedva da smo svjesni kako primamo znatno više nego što dajemo te da život može postati ispunjen samo ako ga prožmemo zahvalnošću” – napisao je Dietrich Bonhoeffer, luteranski pastor.
Jesmo li zahvalni na svom zdravlju? Ili svoje zdravstveno stanje zamjećujemo samo kad smo bolesni ili nas nešto boli? Jesmo li zahvalni na svojim voljenima i kad je sve u redu, ili o odnosima s njima razmišljamo samo kad se pojave poteškoće? Jesmo li zahvalni na struji dok se koristimo aparatima ili kad stisnemo prekidač? Ili o struji razmišljamo samo kad je nestane? Jesmo li svakog dana zahvalni na tome što smo živi?

Mnogo se ljudi mučilo kako bismo mogli okrenuti slavinu i imati čistu vodu. Mnogo je ljudi posvetilo svoje živote raznim otkrićima kako bismo mogli stisnuti prekidač i osvijetliti prostoriju. Gotovo da nije moguće zamisliti broj ljudi koji su se mučili radeći ceste kojima se vozimo i koje predstavljaju povezanu mrežu života u našem svijetu.

Zahvalnost je jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi. Svaki put kad osjećamo zahvalnost, mi pružamo ljubav, a što god dajemo, to i primamo. Bez obzira na to osjećamo li zahvalnost prema određenoj osobi ili smo zahvalni zbog novog auta, lijepog odmora, zalaska sunca, dara, nove kuće ili nekog uzbudljivog događaja, mi pružamo ljubav i živimo u skladu sa zakonom privlačnosti te ćemo primiti novu radost, zdravlje, novac, iskustva, bolje odnose i više prilika. Zahvalnost umnožava sve dobro u našem životu.

Što više osjećamo zahvalnost, to više ljubavi pružamo, a što više ljubavi pružamo, to više dobroga od života primamo.

Osobni emocionalni treneri
Jedan od načina kojim možemo ublažiti stresove u odnosima s drugima jest da drugu osobu zamislimo kao “osobnog emocionalnog trenera”. Život nam donosi cijeli niz osobnih emocionalnih trenera u osobama koje susrećemo, svi nas oni uvježbavaju da osnažimo svoj život i izabiremo ljubav.

Neki ljudi mogu biti blagi emocionalni treneri, oni nas ne prisiljavaju da se naprežemo i lako ih je voljeti. Neki su možda stroži, jer nas potiču da iskušavamo svoje granice, kao što to čine i neki sportski treneri, ali oni nam pomažu da postanemo snažniji i da odabiremo ljubav bez obzira na sve.

Ako ljude u svom životu zamišljamo kao svoje osobne emocionalne trenere, to će nam pomoći kad god imamo poteškoća u odnosima. Nitko ne može ući u naš život i negativno utjecati na nas ako već i sami nismo na toj frekvenciji negativnih osjećaja.

Zamišljamo da svaki čovjek kojeg nam život donosi samo obavlja svoj posao, kao što i mi obavljamo svoj zadatak kao osobni emocionalni trener drugim ljudima. Tako gledajući, ne postoje neprijatelji, nego samo laki osobni emocionalni treneri i neki zahtjevniji emocionalni treneri, a svi nas uvježbavaju da se sjajno osjećamo i da izabiremo ljubav.

Mijenjati sebe
Neki ljudi smatraju da je odnos dobar ili loš zbog druge osobe, ali život se ne odvija na takav način. Ne može se reći: pružat ću ljubav drugoj osobi samo kad je ona pruža meni. U životu se ništa ne može primiti ako se ne daje. Što god dajemo, to ćemo i primiti, stoga uopće nije riječ o drugoj osobi – nego samo o nama.

Ako pokušamo promijeniti drugu osobu, to nije ljubav. Ako joj namećemo ono što mislimo da je najbolje za nju, to nije ljubav. Kritiziranje, okrivljivanje, prigovaranje, grdnje ili traženje pogreški kod druge osobe – to nije pružanje ljubavi.
Ne može se nekome oduzeti sloboda da odlučuje o onome što želi. Kad nam se srce slama, teško je prihvatiti tu gorku istinu, ali moramo poštovati slobodu drugih ljudi i njihovo pravo na vlastiti odabir. Kad poričemo tuđu slobodu odabira, privući ćemo okolnosti koje će nam oduzeti vlastitu slobodu. Kad je riječ o “zakonu privlačnosti”, ne postoji “druga osoba” – što dajemo drugima, to dajemo sebi.