Pod dioksinima podrazumijevamo stabilne i vrlo kompleksne klorirane organske spojeve, kao što su poliklorirani dibenzo – p - dioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzo – furani (PCDF). Oni su bezbojni i bez mirisa. U grupu dioksina spada 210 različitih dioksinskih spojeva, od čega je njih 17 izrazito toksično.
Dim nad gradom
Utjecaj dioksina na okolinu i ljudsko zdravlja počeo se intenzivno ispitivati
nakon kemijske katastrofe 1976. godine u talijanskom gradu Seveso. Nad tim malenim
gradićem blizu Milana nadvio se oblak dima koji je dolazio iz jedne kemijske
tvornice. Nakon nekoliko dana od pojave dima počela su prva oboljenja koja su
upućivala na trovanje dioksinom. To trovanje manifestiralo se pojavom klornih
akni, prvo kod djece, a kasnije i kod odraslih. U toj katastrofi zagađeno je
veliko područje, uginulo je oko 3 000 životinja, a kod oko 2 000 ljudi ta katastrofa
imala je utjecaja na zdravlje.
Dioksini su svuda oko nas. Nalazimo ih u tlu, površinskim vodama, biljkama i
tkivima životinja, a primarno su prisutni u zraku. Dioksini se iz zraka deponiraju
u tlo, vodu i biljke te dalje, preko životinja, odnosno hrane animalnog podrijetla
(meso i mlijeko), ulaze u hranidbeni lanac. Iz izvora nastajanja raznose se
zračnim strujanjima i padaju na tlo koje ih apsorbira. Nisu topljivi u vodi
pa se apsorbiraju na mineralne i organske čestice koje se suspendiraju u vodi.
Na taj se način dioksini, koji doneseni zrakom dospiju do površine oceana i
mora, uključuju u vodeni prehrambeni lanac. Kada jednom dospiju u okolinu, prenose
se na velike udaljenosti te se teško i dugotrajno razgrađuju, a vrlo lako se
apsorbiraju i pohranjuju u masnom tkivu životinja. Iz tih razloga lako završavaju
u prehrambenom lancu ljudi. To se događa unosom hrane kontaminirane dioksinima,
kao npr. konzumiranjem mesa, jaja, mliječnih proizvoda, ribe i drugih plodova
mora.
Onečišćenom hranom životinjskog podrijetla ljudi unose oko 80% dioksina, koji
se akumuliraju u masnim tkivima. Kontaminacija ovisi o podrijetlu hrane. Meso,
jaja, mlijeko, uzgojene ribe i druga hrana mogu biti onečišćeni dioksinima iz
stočne hrane kojom se životinje hrane. Svježe voće i povrće može sadržavati
malu količinu dioksina na površini od herbicida koji se nanose tijekom proizvodnje.
Morske ribe sadrže i do 100 000 puta više dioksina nego vodeni okoliš u kojem
žive.
Problemi ovise o dozi
Dioksini se apsorbiraju u tijelo čovjeka najvećim dijelom kroz probavni trakt
te kroz dišne putove ili kožu. Oni mogu uzrokovati zdravstvene probleme ovisno
o dozi i trajanju izloženosti. To su kancerogeni spojevi te mogu izazvati probleme
u reprodukciji i razvoju. Uništavaju imunološki sustav i djeluju na hormonalni
sustav. Oni se u organizmu veoma polagano razgrađuju i akumuliraju se pa je
zbog toga za zdravlje čovjeka posebno opasno kronično izlaganje dioksinima.
Kako smanjiti rizik od unosa dioksina?
Prije svega, treba utjecati na nekontrolirano bacanje toksičnog otpada u okoliš,
jer je sigurno da će, prije ili kasnije, završiti u prehrambenom lancu. Treba
izbjegavati samostalno spaljivanje kućnog smeća (osobito smeća od materijala
kao što su umjetne mase, gume i dr..) i dati ga na spaljivanje komunalnim poduzećima.
Treba utjecati na proizvodnju kemikalija bez dioksina kao nusprodukta. To se
naročito odnosi na pesticide, kao široko primjenjive kemijske spojeve u poljoprivredi.
Potrebno je voditi računa o nadzoru nad proizvodnjom koja utječe na zagađenje
okoliša te neprestano kontrolirati hranu.
Čovjek se može donekle zaštititi tako da unosi namirnice s manje masnoća, uz
jednostavnu pripremu (bez puno prženja, vatre i sl.). Kako se dioksini akumuliraju
u masnome tkivu, treba izbjegavati masno meso, masno mlijeko i mliječne proizvode,
a pri konzumaciji riba i peradi treba uklanjati kožu. Također treba unositi
različite namirnice (voće i povrće) i od različitih proizvođača. Unos dioksina
bit će tada manji i ravnomjerniji.
