Zaštitimo okoliš
 
OTPAD NIJE SMEĆE
 
Papir, tetrapak, plastika, staklo i mnogi drugi sastojci kućnog otpada nisu smeće, već dragocjena sirovina za dobivanje novih proizvoda. Smeće postanu onog trenutka kad ih se baci u kontejner za miješani kućni otpad.
 
 
Gdje te otpatke odložiti kako bi završili u tvornici i zaista postali sutrašnje novine, nova boca ili limenka? Što je reciklaža? A što izbjegavanje stvaranja otpada?

Otpad je središnji problem zaštite okoliša
Ljudi još ni danas nisu svjesni težine tog problema, a već su stari Atenjani oko 500. godine p.n.e. donijeli prvu poznatu odredbu o zabrani bacanja otpadaka na ulice i organizirali odlagališta kućnog smeća, koja su morala biti najmanje dva kilometra udaljena od gradskih zidina. Doduše, kasnije, u srednjem vijeku, smeće je jednostavno završavalo na ulici, ali svi znamo koliko je to bilo mračno, prljavo i bolesno razdoblje. Tek početkom industrijske ere gradske su se uprave ponovo počele brinuti o kućnom otpadu. Naime, zbog brzog razvoja tehnologije, naglog porasta broja stanovnika i njihovog koncentriranja u gradove te zbog nevjerojatnog porasta potrošnje (ono što je danas novonabavljen predmet - npr. računalo, mobitel, odjeća, obuća itd., postat će vrlo skoro otpad), suvremena se civilizacija na dramatičan način susrela s problemom otpada.

Naš otpad govori o nama
Prijeteći izravno zdravlju ljudi, odnosno posredno onečišćujući tlo, vodu i zrak, otpad postaje problem broj jedan! Jer povećanje blagostanja donosi brojne prednosti, ali, nažalost, i povećanje količina i štetnosti otpada. Pokazalo se da je otpad jasan otisak materijalnog života ljudi. Ali on je, istovremeno, još nedovoljno otkriven izvor sirovina i energije. Naime, otpad nikako nije gomila neiskoristivih tvari i ne mora postati mješavina neodgovorno odbačenih, često i vrlo dragocjenih otpadnih tvari. OTPAD nije smeće ! Ili, bolje rečeno, otpad neće postati smeće postupamo li s njim odgovorno.

Smeće je zapravo proizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omogućuju potpuno iskorištavanje gotovo svih vrsta i količina otpada, ali samo uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s otpadom.
Svaki otpad može se i mora iskoristiti. Jedan je od osnovnih preduvjeta za iskorištavanje otpada odvojeno prikupljanje svake pojedine vrste otpada. Pomiješaju li se različite vrste otpada u vrećici ili kanti, nastaje smeće. Najveći dio komunalnog, dakle i kućnog otpada čine vrijedni sastojci. Kako najčešće nisu u čistom obliku, ne mogu se u potpunosti izdvojiti. U razvijenim zemljama izdvaja se oko jedna trećina ukupnog otpada (u RH samo oko 10 %).

Kad se uočilo da se izdvajanjem navedenih tvari dobivaju korisne sekundarne sirovine, čijim se iskorištavanjem - reciklažom (reciklaža ili oporaba je izdvajanje i skupljanje materijala iz otpada, njegova prerada i izrada novog proizvoda) štede energija i prirodni resursi, a ujedno smanjuje količina otpada koja završava na odlagalištu i onečišćuje okoliš, počeo se razvijati program selektivnog skupljanja i zbrinjavanja otpada, prvenstveno od strane samih proizvođača, dakle građana. U tu svrhu postavljaju se odgovarajući spremnici i otvaraju reciklažna dvorišta, kako bi se građanima olakšalo odvojeno odlaganje te ih se navelo na što veće izdvajanje.

Kupujmo prijatelje okoliša
Tradicija izdvajanja iskoristivih komponenti iz komunalnog otpada na području djelovanja Komunalnog društva «Čistoća» Rijeka postoji više od deset godina i kontinuirano se razvija. U tom je razdoblju postavljen velik broj spremnika za posebne vrste otpada (papir, staklenu i višeslojnu, tzv. tetrapak ambalažu i dr.) te su se izgradila i stavila u funkciju reciklažna dvorišta na Pehlinu i u Mihačevoj dragi, namijenjena građanima za izdvajanje svih vrijednih komponenti iz otpada (električni i elektronički uređaji, željezo i obojeni metali, drvo - uključujući namještaj i drvena ambalaža, otpadne gume, papir i karton, višeslojna, tzv. tetrapak ambalaža, staklena ambalaža, plastika i plastična ambalaža te najlon).

Količine odvojeno prikupljenog vrijednog otpada rastu iz godine u godinu. Međutim, to je dokaz ne samo veće ekološke osviještenosti naših građana, već i toga da smo zaista postali pravo potrošačko društvo. Zato bi bilo poželjno ne samo odvajati otpad prema vrstama otpadnih tvari, nego i izbjegavati i smanjivati nastanak otpada.

Izbjegavanje i smanjenje nastanka otpada počinje već kupnjom. Već tada treba stvoriti naviku prijateljskog ponašanja prema okolišu. Dakle, treba kupovati proizvode koji nisu štetni za okoliš, odnosno one koji na ambalaži imaju otisnut ekološki znak - prijatelj okoliša.

Također, ne treba se koristiti proizvodima kratkog vijeka trajanja, koji se neminovno odbacuju nakon upotrebe. To znači da treba kupovati proizvode u povratnoj ambalaži, npr. napitke u staklenim povratnim bocama, a ne u plastičnim, tetrapak ili aluminijskim dozama jer se jedna staklena boca može puniti više od 30 puta.

Još nekoliko savjeta kako izbjeći i smanjiti nastanak otpada :
- Umjesto jednokratnih, koristite baterije koje se mogu puniti (čak 500 do 1000 puta)!
- Koristite platnene džepne maramice umjesto papirnatih!
- U kupnju ponesite košaru ili platnenu vrećicu, a ne trošite na plastične vrećice!
- Prilikom kupovine odaberite proizvode bez suvišne ambalaže!
- Ne koristite kod proslava posuđe za jednokratnu upotrebu!
- Prije nego što bacite neki stari predmet (namještaj, odjeću, knjigu, svjetiljku itd.), pogledajte možete li ga još iskoristiti za neku drugu namjenu ili pak darovati nekome tko će se njime moći koristiti, odnosno dobrotvornoj ustanovi!

Lista preporuka za izbjegavanje i smanjivanje otpada još se može i treba dopuniti. Važno je znati da svaki izbjegnuti kilogram otpada rezultira vrijednim doprinosom zaštiti prirode, a time i zaštiti zdravlja ljudi.
Za postupanje s otpadom vrijedi temeljno pravilo: sve se vraća, sve se plaća. A temelj za promjene je osobna promjena. Bilo bi dobro, barem povremeno, zapitati se: „Što sam danas učinio/učinila s otpadom u cilju zaštite okoliša i osiguranja zdravije budućnosti, kako svoje, tako i budućnosti svoje djece?“ I učiniti nešto!

 
 
Marina Babić-Brusić, dipl. sanitarni ing.
Voditeljica Razvojno-tehničke službe
KD «Čistoća», d.o.o., Rijeka