UVODNIK
ZDRAVLJE I SPOL(NOST)
Čovjek se, kao pripadnik „viših“ bića, jasno dijeli po spolu. Svjestan je tih razlika i trebao bi znati čemu to sve služi. „Znati“ u ljudskoj vrsti posljedica je učenja, a kad ono nije dostatno, javlja se i „ne znanje“ i „neznanje“.
Nije loše, za početak, zaviriti u smisao riječi koje koristimo. U našem jeziku koristimo dvije istoznačnice: seks i spol. Prva je tuđica i (enciklopedijski) rječnik kaže: „Skup anatomskih, fizioloških i psiholoških obilježja po kojima se unutar istih vrsta razlikuju ženke od mužjaka; spol, spolnost.“
Druga je hrvatska riječ i (u istom rječniku) znači: „Ukupnost fizioloških i psiholoških obilježja po kojim se razlikuju muškarac i žena, odnosno, među jedinkama iste vrste, mužjaci od ženki.“
Kad je o znanju riječ, mnogi znaju da nedosljednost zbunjuje. Na jezičnu temu samo još jedna sitnica: pisac drugog obrazloženja, osim što ne spominje (na početku) anatomsko obilježje, smatra potrebnim podsjetiti čitateljstvo da su muškarci jaki, a žene lijepi (ljepši, nježniji, slabiji, krasni) spol, pa ne čudi ni razlika u (ne)kavalirskom redoslijedu.
To je samo kap u moru važnih i manje važnih pojedinosti koje bi naša pametna djeca trebala učiti i naučiti. Mi, kao i mnoga druga, navodno razvijena društva, mudrujemo i nikako da se odlučimo našu budućnost učiti i poučiti što je to spol, u čemu su razlike, smiju li razlike završiti u neravnopravnosti i još vrlo dugom nizu činjenica koje bi trebale biti normalna, ali i obvezatna sastavnica odgoja i obrazovanja.
Nije nikakva tajna da su naša djeca prirodno jako znatiželjna. Spolnost spada u jako zanimljive teme, znatno prije puberteta, kad postaju još zanimljivije. Kad izostane sustavno obrazovanje, često bez većeg grizodušja kažemo da će to i tako učiniti ulica. No, ni ta tvrdnja nije više istinita. Vrijedila je za bake i djedove, malo za mame i tate, sve do interneta. Danas je besplatan dostup svemu i svačemu, pa tako i seksualnosti.
Na „ozbiljnim“ stranicama obilje umjetničkih slika, od starorimskih zidnih slikarija, preko Leonarda da Vincija, do suvremenih anatomskih atlasa. Na onim „neozbiljnim“, bolje rečeno pornografskim, može se vidjeti mnogo više nego što prosječna osoba može spontano zamisliti. Kad to sve gledaju naši maloljetnici, bolje rečeno djeca, a nitko od odraslih nije ni blizu, ne čudi poplava spolno prenosivih bolesti u maloljetnika, odnosno djece, i onoga što bi odraslima trebalo biti mnogo više na teret - trudnoća, od kojih se mnoge nasilno prekidaju.
Dvije „crne anegdote“ (anegdota, ne u smislu pošalice):
- petnaestgodišnja djevojčica dobiva okladu jer uspije u mjesec dana promijeniti više od 50 „partnera“ i „pokupi“ pet spolno prenosivih bolesti …
- petnaestgodišnji dječak, uz urednu zaštitu, odlazi u posjet vršnjakinji kojoj je ljubavnik, jer ona ima inače „dobrostojećeg, manje privlačnog“ dečka.
Prva je, naravno, „jako“ crna, a druga?
Živimo u doba višetisućljetne nadmoći muškaraca i viševrsnog potlačivanja žena. To se uklapa u počelo: neznanje > nesigurnost > nasilje. Neznanje počinje u nepoznavanju vlastitog spola, a završava u mraku gotovo potpunog nepoznavanja onog drugog.
Ima li optimizma? Naravno! Odrasli će jednog, nadajmo se skorog, dana smisliti zdravstveni odgoj i u njemu onaj spolni. Tada će naši mladi doznati da je:
- higijena nužna, jednostavna i učinkovita;
- ljubav davanje, a ne uzimanje, privlačnost obveza, a ne pravo;
- upoznavanje drage osobe drugog spola trajna mogućnost, ali i dužnost;.
- priroda, ne slučajno, osigurala u odnosima među spolovima vrlo snažnu ugodu, nešto što je velikoj većini dostupno, jer to nose u sebi;
- odnos uz alkohol ili, puno opasnije, uz droge, pored ostalih zala, uništava, a ne povećava ugodu.
To je mali izvadak iz dugačkog niza postupaka i načela, sve radi unapređenja i očuvanja zdravlja, te, naravno, borba protiv nasilja nad drugim spolom, koje spada u najgore inačice nasilja „jačih“ nad „slabijima“, iako je svako nasilje opasna (društvena) bolest.
Dvije, u odnosu na dosad rečeno, pomalo odvojene teme:
- spolnost odraslih, na koje se dio ovih redaka i te kako odnosi, jer se njihovo neznanje i loše iskustvo, nažalost, neposredno prenosi na djecu i mlade koji jako dobro vide i što treba i što ne treba;
- spolnost osoba treće dobi, tema koja kao da ne postoji, koja gotovo nikoga ne zanima; neiskorišteni izvor onoga što zovemo kvalitetom života. Pojmovi koji se koriste svedeni su na takozvani „muški princip“, naravno dvadesetogodišnjaka. Nije mudrost zaključiti da se tako nameće pojam „spolna moć“ i, posljedično, pojam „nemoć“. Kao da se spolnost muškaraca mjeri dizanjem utega ili trčanjem na 100 metara. O potrebama i mogućnostima još veći mrak. Većina žena ni ne zna da postoji „ženski princip“, pa za svaki slučaj „plješću muškom principu“, imale od toga što god ili nemale. Pripravaka i pomagala svakim danom sve više, a mrak ne znanja i neznanja gotovo se ne smanjuje.
Ovo su samo crtice o temi kojoj su posvećene biblioteke u kojima koji put svašta piše i koje malo tko čita. Stoga je važno početi s mladima, da ne izgube ono što im je priroda dala što su mnoge, jako stare civilizacije znale, a ova naša, poprilično „zbunjena“, zaboravila ili izokrenula…
