Maligna oboljenja i spolni život

OTVORENO O PROBLEMIMA

Maligna oboljenja i spolni život na prvi pogled nemaju nikakve međusobne povezanosti. Izraz spolni život povezujemo s radošću, užitkom, novim životom, dok je riječ rak nositelj smrti. Statistike pokazuju da 50% oboljelih od raka nakon postavljanja dijagnoze živi duže od pet godina.

Sposobnost uživanja u spolnom životu za njih je od velike važnosti, između ostalog i u uspješnoj borbi protiv bolesti. Problem spolnosti velik je problem kod teško oboljelih pacijenata, kojemu se, nažalost, pridaje vrlo malo pažnje. Zdravstveno je osoblje toliko zauzeto poslom da nema vremena pitati bolesnika za njegov spolni život, često ih takve rasprave zbunjuju ili im nedostaje znanja da odgovore na postavljena pitanja. Razgovor o spolnom životu u našoj sredini većina ljudi smatra nepristojnim. Još uvijek je to tabu - tema koju treba skrivati, pa čak i u razgovoru sa zdravstvenim osobljem.

Sretan da je živ

Za optimalan oporavak bolesnika s malignom bolesti nije potrebno samo uspješno liječenje lijekovima ili drugim načinom, nego je potrebna psihička stabilnost koja je uvjetovana, u velikoj mjeri, i zdravim i neopterećenim spolnim životom. Zato je nužno otvoreno govoriti o poteškoćama koje se javljaju kod većine bolesnika s rakom. Nameće se pitanje zašto se bolesnik s rakom brine o spolnom životu jer se, naime, smatra da bi trebao biti sretan što je uopće živ. To je katkad mišljenje liječnika, pacijentove supruge ili supruga, a ponekad i sam pacijent navodi da je zahvalan što je uopće živ. Posljednjih godina, pod utjecajem medija, naše društvo prenaglašava spolni život. Spolni život nije neophodan za dobro zdravlje, ali u svakom slučaju ne smije se osporiti činjenica da uredan spolni život pogoduje duhovnoj, psihičkoj, pa i tjelesnoj stabilnosti čovjeka. Spolnost je širok pojam koji se definira kao cjelovitost fizičkih, psiholoških i socijalnih aspekata spolnih bića, kojom se povećava osobnost, komunikacija i ljubav. Spolnost uključuje više od samog spolnog čina i reprodukcije. Pod pojmom spolnosti podrazumijeva se i obrazloženje tko smo i zašto smo žena i muškarac, kako se to postiže, kako to doživljavamo i kako se u tome jedan prema drugome odnosimo. Individualna spolnost sastoji se od spolnih aktivnosti, intimnosti i fizičke bliskosti te izražavanja muškosti ili ženstvenosti, tj. spolnog identiteta, a nju određuju činitelji poput: - morala, - društvene norme, - religije i kulture, - zdravlja i bolesti. Kako je danas zbog uspješnog liječenja malignih oboljenja produljena životna dob, kvaliteta bolesnikova života ima sve veću važnost. Spolna disfunkcija može se pojaviti kod bolesnika s rakom kao posljedica bolesti ili kao komplikacija liječenja te bolesti. Prva reakcija svakog bolesnika na spoznaju i sumnju da ima rak manifestira se strahom. Pitanje života i smrti obično je najveći prioritet bolesnika. Nakon što zdravstveni stručnjaci preporuče liječenje i uvjere bolesnika da ima šanse za preživljavanje, javljaju se druge brige, pa tako i briga o spolnoj aktivnosti, odnosno o njezinom gubitku. Pitanja koja nam pacijent postavlja o spolnom životu mogu biti različita ovisno o terminu, tj. vremenskoj skali liječenja raka. Veliki problemi nastaju kod donošenja odluke da li se podvrći zahvatu mastektomije ili tumorektomije kod raka dojke, odnosno zračenja zdjelice kod procesa na maternici i jajnicima. Kod nas bolesnici najčešće uopće ne diskutiraju o spolnom životu s liječnicima ili medicinskim sestrama sve dok liječenje ne završi. Čak i tada problem skrivaju, zanemaruju i ne traže pomoć.

Seks je kriv za sve

Kako god različiti oblici liječenja utječu na spolne organe i tkiva, tako emocionalne reakcije nisu identične u trenutku postavljanja dijagnoze, u tijeku liječenja i na kraju liječenja. Kod postavljanja dijagnoze raka nakon rutinskih pretraga, bolesnik proživljava nekoliko dana, tjedana straha (npr. nalaz mamografije, palpacija čvora). Bez obzira na metodu otkrivanja, riječ "rak" donosi strah od smrti te mnogi ljudi u tom času ne misle na moguće probleme u spolnom životu. Često očuvanje spolne funkcije od početka može biti jedan od najvećih problema bolesnika i samim tim utječe na izbor liječenja raka. Strah da će liječenje raka smanjiti privlačnost ili oštetiti spolnu funkciju često dovodi do odgađanja postavljanja dijagnoze i primjene adekvatnog liječenja u spašavanju života bolesnika. Vrlo često javljaju se ovakve predrasude kod bolesnika: - spolnost uzrokuje rak - katkad vjeruju da je njihova bolest uzrokovana prošlim spolnim aktivnostima ili navikama (seks izvan braka, oralni seks, masturbacija) te bolest doživljavaju kao kaznu za grijeh; - seksualnost potiče rast raka - takva tvrdnja nema nikakvog znanstvenog uporišta niti studije koja bi to potvrdila, naprotiv ljubav i spolnost pomažu bolesnicima; njihovi partneri prihvaćanjem bolesti smanjuju osjećaj krivnje, straha, gubitak volje, depresivnost; - rak je spolno prenosiva bolest; - prestanak spolne aktivnosti koristi u liječenju raka. Depresija je u velikom postotku prisutna kod osoba oboljelih od raka; određeni postotak oboljelih ima jako izraženu simptomatologiju: poremećaj ponašanja, gubitak apetita, letargiju, nemir, nesposobnost uživanja u životu, smanjenje spolne želje i zadovoljstva, suicidalne misli. Pojačanje spolne želje dovodi do smanjenja simptomatologije depresije. Za podizanje praga raspoloženja potrebno je uložiti truda i samopomoći: - vruće kupke i tuš opuštaju tijelo, - fizikalna terapija ili razgibavanje poboljšavaju raspoloženje, - dobro je koristiti tehnike za povećanje spolne želje i raspoloženja, - za vođenje ljubavi biramo dane kada je organizam najodmoreniji i kada je bol najslabija, - za ublažavanje boli kod žena koriste se, pored analgetika, i vaginalni lubrikansi, - potrebno je izbjegavati vaginalne infekcije, infekcije i iritacije urinarnog trakta, - treba pronaći odgovarajući položaj pri snošaju.

Žene suzama, muškarci humorom

Žena i muškarac različito reagiraju u kriznim situacijama. Muškarac kontrolira emocije i pokušava odlučnije rješavati probleme. Takav je pristup učinkovitiji, ali, s druge strane, dovodi do odbačenosti, povučenosti, jer bolesnik skriva od obitelji strah, tjeskobu i bespomoćnost. Narušena spolna funkcija kod muškarca izaziva strah da neće biti potpun muškarac. Unatoč patnji koju osjeća, uvjeren je da pomoći nema, stoga ništa ne poduzima. Žene imaju privilegiju da osjećaje izražavaju na više načina. Ženina sposobnost da plače, govori o strahu pomaže u borbi protiv problema. S druge strane, ne posvećuje si dovoljno vremena i brige jer je okupirana drugim članovima obitelji. Žena često osjeća gubitak ženstvenosti kod npr. raka dojke ili maternice. Javlja se strah od gubitka odnosa jer smatra da neće zadovoljiti partnera, stoga traži suosjećanje sa svojom emocionalnom boli. Kod muškarca je izražena želja da mu žena skreće pažnju od bolesti planiranjem korisnih aktivnosti, humorom i veseljem. Očajan je kada žena s izrazom patnice priča o svojim strahovima da će ga izgubiti. Nakon liječenja raka mogućnost otvorenog razgovora o spolnom životu s partnerom bitna je stepenica u oporavku spolne funkcije. Kada je spolni život prekinut ili su se javili problemi, treba ih na sve načine rješavati. Često su bolesnici s rakom šutljivi, imaju teškoća u iskazivanju svojih osjećaja, zato partner koji je vještiji u raspravljanju o spolnim ugodnostima i neugodnostima mora biti vođa u komunikaciji. Neophodno je izabrati vrijeme kada bolesnik nije umoran, nije pod stresom. Razgovor ne smije prekidati nitko. Partneri moraju sugerirati jedan drugome iskreno, ali i da su sigurni u prihvaćanje s druge strane, jer u protivnom javit će se poprilična frustriranost i razgovor automatski prelazi u svađu. Neki parovi ograničavaju spolnu aktivnost jer su obuzeti strahom od smrti. Ako se na život gleda kao na dugo doviđenja, onda je to teško prihvatljivo u spolnom odnosu. Puno je prihvatljivije razmišljanje da od svakog dana treba uzeti što više.

Podijelite osjećaje

Nameće se pitanje: kako i kada nastaviti spolni život nakon liječenja? Određeno vrijeme svakako mora proći da bi spolni život bio ponovo u funkciji. Zbog straha, mnogi bolesnici to ne čine tjednima, mjesecima ili nikada više. Postoji vrijeme kada snošaj svakako treba izbjegavati. To je za vrijeme kemoterapije ili kod operativnih zahvata na zdjelici. Ostali problemi su lako rješivi ako bolesniku ne nedostaje fizička i emocionalna energija, jer mnogi bolesnici pate od manjka energije više mjeseci ili čak godina. Ponovno upoznavanje s osjetilnim zadovoljstvima vrlo je važno za bolesnika s rakom. Osoba s rakom ne treba samo primati, već treba i davati. Potreban je otvoren razgovor, emocionalna bliskost i tjelesna zadovoljstva u građenju zajedničkog intimnog života. Sve negativne osjećaje, bijes i ljutnju treba podijeliti sa svojim partnerom. Samo iskrenim i otvorenim razgovorom mogu se nadići problemi u komunikaciji.

I opet - prevencija

U zdravstvenom prosvjećivanju treba poći od činjenice da većina stanovnika nije upoznata sa suvremenim mogućnostima rane detekcije, prevencije, dijagnostike, terapije i rehabilitacije oboljelih od raka spolnih organa i dojki, a posebno od vrata i trupa maternice. Većina žena živi u uvjerenju da se od raka maternice ne može izliječiti, tj. da se u kratkom roku umire. Moto zdravstvenog prosvjećivanja, koji u velikoj mjeri provodi patronažna sestra, mora biti obvezatna kontrola zdravlja bar jednom godišnje. A znamo da rani oblici maligne bolesti spolnih organa i dojki nemaju nikakve simptome i da se u tim fazama mogu otkriti jedino suvremenom metodom - citologijom, kolposkopijom, ultrazvukom i drugima, a rak dojki palpacijom, mamografijom i ultrazvučnim pregledom. Zbog toga je neophodno da svaka žena dolazi na sistematske preglede jednom godišnje, a u određenoj dobi i svakih šest mjeseci. Posebnu ulogu u organizaciji zdravstvene zaštite žena ima patronažna sestra koja sudjeluje u timskom radu u ambulantama, savjetovalištima u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Patronažni rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ostvaruje se bliskim kontaktom s obitelji te pružanjem potrebne pomoći. Patronažna sestra obavještava liječnika o svim promjenama koje je registrirala kod posjete; njen rad je od posebnog značaja u ruralnim sredinama. Adekvatnom prevencijom, edukacijom i liječenjem produžuje se dob bolesnika oboljelih od raka, kvaliteta njihova života dobiva sve veću važnost. Spolna disfunkcija je kod njih vrlo česta, a sestre u svojoj praksi to područje često zanemaruju. Zapreke u intervenciji najčešće se javljaju zbog određenih predrasuda o spolnosti, i kod bolesnika, i kod sestre. Sestra malo ili skoro nikako i nikada ne postavlja pitanje o pacijentovom spolnom životu zato što smatra: da je bolesnik iscrpljen zbog liječenja, da je rano o tome raspravljati ako je u tijeku dijagnostička obrada, ako postoji problem da će ga pacijent sam riješiti. Takve iste pretpostavke javljaju se i kod pacijenta - on najčešće postavlja pitanje: «Što će sestra misliti ako iznesem svoj problem u tijeku liječenja» ili je uvjeren da nema pomoći za njegove spolne probleme, pa misli da je bolje ništa ne pitati. Ako dođe do takve neuspješne komunikacije te se ona nastavi, sestra može kod pacijenta razviti uvjerenje da je spolna disfunkcija koja ga muči trajna, pa se pacijent i njegov partner moraju s tom činjenicom pomiriti. Jedini način da se takvi nesporazumi otklone jest uzimanje spolne anamneze kod početne komunikacije sestra - pacijent. Blaga, ali nedvosmislena pitanja, kakva obično postavlja patronažna sestra o pacijentovu spolnom funkcioniranju prije, nakon postavljanja dijagnoze i liječenja, dovest će do sestrinske i pacijentove sklonosti otvorenoj raspravi o toj temi. Neka opća pitanja koja sestra postavlja mogu otvoriti temu i poslužiti kao početna točka za podrobnija ispitivanja. Patronažne sestre koje skrbe o kompletnoj obitelj u idealnom su položaju da procijene ulogu i važnost spolnog života za svakog pojedinog pacijenta, pomažu mu da ponovo zadobije sigurnost i samopouzdanje pa, ako je potrebno, upućuju ga da traži stručnu pomoć i liječenje.

Važan i stav zdravstvenih radnika

Evo naputaka s kojima bi svaka sestra trebala biti upoznata i na što bi trebala obratiti pažnju kad savjetuje pacijenta koji ima spolnih problema: - imati jasno mišljenje o ljudskoj spolnosti, - prihvatiti spolnost kao osnovnu ljudsku potrebu, - zauzeti jasan stav o heteroseksualnosti, homoseksualnosti i biseksualnosti, - imati dovoljno znanja da bi mogla savjetovati pacijenta sa specifičnim spolnim problemom, - rasprave o spolnom životu uključiti u sestrinsku dokumentaciju, - ne nametati vlastiti moral, duhovne i spolne predrasude, - sestrinski rječnik ne smije biti isti kao rječnik pacijenta, - ne prisiljavati pacijenta na razgovor o spolnom životu ako procijeni da on to ne želi, - misliti na potrebe partnera, - ako je moguće, diskutirati istodobno s oba partnera. Dakle, sestrinska intervencija mora biti usmjerena na otvorenu komunikaciju s pacijentom. Intervencije sestre možemo svrstati u četiri razine: 1. Raspravu o mnogim spolnim problemima svakako treba početi u vrijeme postavljanja dijagnoze i pri tome naglasiti bolesniku da se o tome može raspravljati kad god on to treba i želi. 2.. Slijedi identificiranje problema vezanih za spolni život: procjena aktualnog stanja (spolno funkcioniranje, povijest prošlih spolnih odnosa, iskustava i procjena aktualnih odnosa); potpuna evaluacija uključuje obiteljsku pozadinu, stavove prema spolnosti i istraživanje o pacijentovom poimanju utjecaja raka na spolno funkcioniranje. 3. Sestra informira pacijenta o posljedicama bolesti i liječenja na spolni život. 4. Zatim dolazi ponuda specifičnih savjeta ili upućivanje pacijenta na liječenje (urologu, ginekologu, onkologu, psihologu, psihijatru). 5. Partner je ključna osoba u oporavku bolesnika nakon liječenja te se preporučuje njegovo permanentno uključivanje u raspravu i rješavanje problema čim je uočen. Ako pacijenti ne mogu imati redovite spolne odnose zbog liječenja, još uvijek mogu doživjeti dodir, intimnost i zadovoljstvo na druge načine.

Bolest nije sramota

Na kraju se nameće zaključak da je spolna disfunkcija kod osoba oboljelih od raka česta i neizbježna jer način liječenja može oštetiti više faza spolnosti. Spolna rehabilitacija bolesnika više ne može biti stvar izbora - u današnje vrijeme to je potreba. Današnja društvena otvorenost i razgovor o spolnom životu omogućavaju bolesniku da izrazi potrebu za brigom o spolnom zdravlju. Veliku ulogu u rehabilitaciji i pomoći kod takvih problema imaju razni stručnjaci: liječnici, psiholozi, psihoterapeuti, duhovnici, medicinske sestre…. Čovjek i u bolesti ostaje ličnost, osoba sa svojim vlastitim psihičkim karakteristikama, sa svojim osobnostima, društvenom ulogom. Kako su i bračni, u krajnjoj liniji seksualni odnosi tek jedan dio interpersonalnih odnosa i društvenih ujednačenja, to će manje problema u društvu imati onaj čovjek koji poštuje svakog drugog čovjeka, prvenstveno svog partnera, pa u njemu pronalazi ono što je dobro, što ih povezuje da žive u skladu. Zdravlje nije suprotnost bolesti, bolest nije delikt, grijeh, pa zato ne zaslužuje nikakvu kaznu. Bolest je obvezna, ali i štetna negativna strana čovjekova zdravlja.

Angela Lovrić, prof.rehabilitacije