Seksualnost
ODRAZ NAS SAMIH
„Seksualnost je ono što od nje napravimo. Skupa ili jeftina roba, sredstvo produžetka
vrste, obrana od usamljenosti, oblik komunikacije, oruđe agresije (vlasti, moći,
kazne i potiskivanja), kratkotrajna zabava,
...ljubav,
luksuz ili opuštanje, nagrada, bijeg, razlog za samopoštovanje, oblik nježnosti,
vrsta regresije, izvor slobode, dužnost, zadovoljstvo, sjedinjavanje sa
svemirom, mistična ekstaza, želja za smrću ili doživljaj smrti, put ka miru,
predmet pravnog spora, način kako zadovoljavamo znatiželju i istraživački
nagon, tehnika, biološka funkcija, izraz psihičkog zdravlja ili bolesti
ili jednostavno osjetilno iskustvo.“Offit
Naša seksualnost odraz je nas samih, a pitanja koja se iza toga kriju jesu: „Tko sam ja? U što vjerujem? Za što se zalažem? Tko su mi uzori?“
Naše vrijednosti, stavovi i uvjerenja dolaze do izražaja i imaju velik utjecaj na odnose s drugima i na naš intimni život. Na nama je da odlučimo želimo li biti iskreni kako bismo dobili ono što želimo, ili možemo li to postići laganjem sebe i drugih. Isto tako, možemo odabrati hoće li nam seks poslužiti za brzinsko zadovoljavanje nagona, ili će biti način na koji ćemo partneru ili partnerici pokazati svoju naklonost i ljubav, ili će nam koristiti za ostvarenje sasvim drugih ciljeva.
Gradeći odnose/veze s mladićem/djevojkom, drugom osobom, pitanje povjerenja jako je važno. Razgovor nam može pojasniti mnoge stvari, ali katkada razgovor o seksu izaziva nelagodu jer se previše razmišlja o reakcijama koje razgovor može izazvati. No, pitati da li se želi o tome razgovarati ili ne, jača povjerenje, međusobnu podršku i razumijevanje, brigu i zainteresiranost o drugome. Razgovor o vlastitim željama i strahovima utječe na to da se s vremenom bolje upoznamo, da lakše izražavamo što želimo, a što ne želimo.
„Samo
nam dvije stvari mogu dati roditelji, jedna su korijeni, druga su krila.“
Kakav će dijete imati odnos prema seksualnosti umnogome ovisi o odnosu prema tijelu, dodiru, suprotnome spolu, seksualnosti roditelja. Ako roditelji pokazuju nesigurnost i nepovjerenje, isto prenose i na dijete. Stoga je važno, prije svega, preispitati samoga sebe, odnosno naš odnos prema vlastitom tijelu, dodiru, suprotnom spolu i seksualnosti.
Dijete učimo o funkcijama organa od najranije dobi. Kada dijete pokaže interes prema vlastitom tijelu, tijelu drugih, ili počinje postavljati pitanja o tome, precizno izražavanje roditelja o seksualnosti (stidnica i spolni ud, mošnja) i opušten razgovor o tjelesnim funkcijama pomoći će djetetu u stvaranju zdrave slike o tijelu. Pružene informacije trebaju biti prilagođene djetetovoj dobi i znatiželji .
Jedan je od također važnih zadataka objasniti djetetu razliku između „dobrih i loših“ dodira, kako bi dijete shvatilo kako zaštititi vlastito tijelo, odnosno kako prepoznati zlostavljanje (nasilje) od strane druge osobe. Zdrava slika o vlastitom tijelu temelj je zdrave seksualnosti i odgovornog seksualnog ponašanja. Prirodno je da djeca pitaju o seksu, ali ako se pruži izravna, jednostavna i istinita informacija, pomoći ćete im da bolje shvate njegovo značenje.
Obiteljske vrijednosti o spolnosti obilježit će i oblikovati odluke koje vaše dijete bude donosilo vezane za seks. Vodite li s djetetom otvoren dijalog, povećat ćete vjerojatnost da će ono razmišljati o seksu i, bez ustručavanja, obraćati vam se u vezi sa svim pitanjima i dvojbama tijekom djetinjstva i odrastanja.
Nažalost, u našoj kulturi uloga medija (ako to dopustimo) preuzima ulogu obitelji. Stoga je iznimno važno preuzeti kontrolu nad utjecajem medija, odnosno porazgovarati u obitelji o oblicima i načinima kako osigurati da dijete bude izloženo samo poučnim i sigurnim sadržajima iz medijske kulture, također prethodno provjeravajući vlastiti odnos i način korištenja medija. Budite djetetu primjer s obzirom na to što gledate (čitate), koliko gledate, odnosno koje mjesto zauzima npr. televizor u kući i koja je njegova uloga (sporedna ili dadilja za dijete), da li je u djetetovoj sobi u kojoj, nad sadržajima koje dijete koristi, nemate kontrolu. Nužno je s djetetom gledati TV-sadržaje, razgovarati o porukama koje određeni mediji šalju, odnosno o njihovoj ne/primjerenosti, obogaćujući ih primjerima iz prakse.
Posebne mjere opreza traži korištenje interneta, na kojem osobe s lošim namjerama (ako nismo s djetetom dogovorili pravila zaštite, odnosno mogućnost da se susretne s „opasnim“ ljudima) mogu biti stresna iskustva za dijete. Oblik „vršnjačkog nasilja“, koji uključuje i seksualno zlostavljanje, nažalost, prisutan je među mladima te, uz neprikladne poruke na mobitelu, sve više obilježava fenomenologiju vršnjačkoga nasilja.
Novi pojam, tzv. „sexting“, znači slati ili preuzimati seksualno eksplicitne poruke, slike ili filmove i sve je prisutniji među tinejdžerima.Činjenica je da, sve dok tinejdžeri ne dožive negativne posljedice od sextinga, neće naučiti lekciju jer „intrinzični osjećaji nepobjedivosti kod adolescenata otežavaju učenje na lošim iskustvima“.
Svjesno odlučujemo koje osobe želimo u vlastitom životu, tim osobama obogaćujemo naš život i od utjecaja su na našu sreću i zadovoljstvo. Biti nekome prijatelj ili imati prijatelja, traži od djeteta vještine i sposobnosti koje mogu poslužiti kako bi se odgovorilo na pitanje :“Tko sam ja? Da li s ovom osobom/grupom ljudi mogu razgovarati i realizirati se kao osoba?“
Vrijeme puberteta i adolescencije može se nazvati „identitet protiv pomiješanih uloga“, kada, da bi izgradilo svoj identitet, dijete eksperimentira s različitim ulogama, možda i ponašanjima koja roditelji mogu smatrati riskantnim. Pitanje „kako me vršnjaci doživljavaju“ jedno je od ključnih pitanja, a svako je roditeljstvo u toj fazi odrastanja na kušnji. Istraživanja vlastitog seksualnog identiteta uključivat će istraživanja novih uloga unutar tog identiteta (dečko, ljubavnik). Tinejdžeri su pod posebnim pritiskom jer misle da trebaju postati odrasli što prije, a shodno odlukama koje donose, prijatelji imaju snažan utjecaj; ako je utjecaj prijatelja pozitivan, može motivirati dijete i pridonijeti njegovom samopouzdanju, kao i obratno, negativan vršnjački pritisak može postati prijetnja. Dijete umjesto „svi to čine“ može odgovoriti: „Samostalan sam, ne moram činiti nešto jer svi to čine.“ Vršnjački se pritisak može očitovati i u ideji kako dijete treba izgledati da se prilagodi „cool“ slici. Stoga roditelji trebaju razgovarati s djetetom kako osjećaj vlastite vrijednosti dolazi iznutra, a ne preko vanjskog izgleda.
Ako vas prijatelji vašeg djeteta poznaju i vole, lakše će biti održati bliskost u odnosu, stvarajući pozitivno ozračje i za dijete, i za njegove prijatelje. Zdrava atmosfera može spriječiti nezdrave seksualne navike i druge rizike.
Roditelji se nerijetko osjećaju neugodno razgovarajući o seksu, što proizlazi iz njihovih vlastitih stavova o seksualnosti i manjkave seksualne edukacije iz njihovog djetinjstva. Istraživanja pokazuju da na pitanje: zašto s djecom ne razgovaraju o seksu, 44% roditelja smatra da su djeca mlađa od 10 godina premalena, 55% smatra da djeca nisu u opasnosti, a 74% smatra da je to preteška tema.
Djeca ne posjeduju znanja o mnogim značajnim aspektima seksualnosti (roditelji pružaju manjkava znanja, mediji iskrivljena, a škola, osim sporadičnih tema, ne daje kontinuitet kroz spolnu edukaciju). Kontinuirane i adekvatne informacije koje djeci pružaju i bliske (roditelji) i relevantne (stručne) osobe, kroz provođenje seksualne edukacije, utječu na odgovorno ponašanje i odgađanje seksualnih aktivnosti kod adolescenata.
Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan i njima primjeren način, prilagođeno njihovom kognitivnom razvoju, može služiti u svrhu zadovoljavanja njihove znatiželje i smanjiti potrebu za seksualnim eksperimentiranjem, kao i moguće štetne posljedice.
Spolna edukacija jedna je od najboljih investicija koje bi drušvo trebalo uložiti u promicanje, postizanje i održavanje seksualnog zdravlja ljudi. Zasniva se i na kognitivnom i na afektivnom učenju, kao i na razvoju modela ponašanja i komunikacijskih vještina.
Adekvatna pomoć mladima prilikom prelaska u seksualno zdravu zrelost treba uvažiti, osim informacija, i afektivnu komponentu kao priliku za istraživanja vlastitih seksualnih stavova, prihvaćajući seksualne osjećaje i želje kao normalan dio adolescentnog razvoja. Važno je istaknuti i promidžbu načela rodne ravnopravnosti glede seksualnosti i seksualnog zdravlja mladih te prevenciju nasilja, prihvaćanja seksualnih orijentacija (ako su različite), a sve radi razvijanja interpersonalnih vještina, asertivne komunikacije, pregovaranja i donošenja odluka nužnih za zadovoljavajuće, sigurne i odgovorne odnose samoaktualizirane osobe.
