PREVENCIJA PUŠENJA

PUŠENJE JE SKUPA NAVIKA

Prevencija pušenja nije nimalo lak ni jednostavan posao. To priznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, koja je aktivno uključena u proces prevencije, ali nije zadovoljna rezultatima.

Komitet eksperata Svjetske zdravstvene organizacije izdao je 1974. i 1978. godine izvještaj o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje. Zadatak Svjetske zdravstvene organizacije nije bio samo pregled najvažnije evidencije o štetnom utjecaju duhana na zdravlje, nego, još važnije, uvid u kontrolu pušenja u svijetu, te razrada strateških smjernica kao: restriktivne mjere, odgojne informacije i drugi koraci, koji bi pomogli nastojanju odgovornih vlada da spriječe širenje pušačke navike u svojim zemljama. Kontrola pušačke aktivnosti je složena, jer sadrži političke i ekonomske probleme.

Prvo uvođenje zakonskih mjera

Porast broja pušača bilježi se sve do šezdesetih godina našeg stoljeća. Nakon čuvenog Terryjeva izvješća 1964., u Americi počinje organizirana borba protiv pušenja. Samo je u Americi prestalo pušiti 100.000 liječnika, a Svjetska zdravstvena organizacija preporučila je zemljama članicama uvođenje zakonskih i drugih mjera za suzbijanje pušenja.
Suzbijanje kao i ograničavanje i potpuno napuštanje pušenja, zbog njegovih štetnih posljedica za zdravlje, uvjetovani su stavom i prosvjećenošću stanovništva, samih pušača i svih društvenih činitelja, koji svojim utjecajem mogu u velikoj mjeri podržati i takva nastojanja. Najveći dio odgovornosti pada na obitelj, na prosvjetne i zdravstvene djelatnike.
Obitelj ima najvažniju ulogu u razvoju i oblikovanju gledišta prema pojavi pušenja. Djeca roditelja pušača puše više nego djeca roditelja nepušača i roditelja bivših pušača. Ispitivanja pokazuju da je odnos pušača, naročito strastvenih, najveći u obitelji u kojima su oba roditelja redovni pušači, a najmanji u kojima nijedan roditelj ne puši. Djeca su vrlo ugrožena pojavom i djelovanjem duhanskog dima, a da ipak o tome niti što znaju, niti što sama mogu učiniti za svoju zaštitu.
Drugo važno mjesto u čovjekovu životu, odmah poslije obitelji, zauzima škola. Ulaskom u školski kolektiv dijete prvi puta stupa u širu, organiziranu socijalnu sredinu. Svojom prirođenom radoznalošću i željom da prihvaća nova znanja i iskustva, osobni primjer nastavnika i pušača može biti negativan uzor, na sličan način kao i u obitelji.

Od četiri nastavnika tri puše

U epidemiološkom istraživanju o raširenosti pušenja među građanima Rijeke dobiven je podatak da od 4 nastavnika 3 puše. U školi, kao i u obitelji, važan faktor je identifikacija, te na to mora misliti roditelj i nastavnik. Od škole se traži i više jer učenik treba naučiti o štetnosti pušenja, i putem zdravstvenog prosvjećivanja prihvaćeno znanje primijeniti u životu.

Grafikon 1. Počeci pušenja kod različitih ispitanika u Rijeci
Izvor: Jonjić A. Zašto pušiti i piti?

 Veliku ulogu u prevenciji pušenja među mladima ima zdravstvena služba. Ona treba svugdje biti prisutna, a pogotovo u radu dječjeg i školskog doktora za kojeg je dijete emotivno vezano i u kojeg ima veliko povjerenje. Zato su u mnogim zemljama zdravstveni djelatnici prestali pušiti. Zdravstveni djelatnici predstavljaju simbol zdravstvenog autoriteta pa na taj način utječu na individualne i zajedničke osobine i ponašanje svojih pacijenata. U našoj zemlji inzistira se na zakonskim propisima koji trebaju utjecati na smanjenje pušenja. Pri tome se gubi iz vida činjenica da propisi imaju svoju granicu vezanu uz interese društva koje ono ima u prihodima od proizvodnje i prodaje duhana. Proizvodnja duhana u nas je značajna poljoprivredna i industrijska djelatnost, a u domaćem i vanjsko-trgovinskom prometu duhan je značajna stavka. Prema tome, granica do koje se može ići zakonom nije dovoljna da riješi problem.

Sramota je biti pušač

Danas je u razvijenim zemljama svijeta vodeći motiv za odvikavanje od pušenja društvena klima nepušenja, tako da je sramota biti pušač. Nepušači imaju prednost pri zapošljavanju, plaćaju manje premije za osiguranje za zdravstvenu zaštitu i svakim se danom smanjuje broj mjesta na kojima je moguće pušiti.
Početak pušenja jedan je od važnih pokazatelja koji ukazuju kada treba započeti s preventivnim aktivnostima (grafikon - početak pušenja kod građana, srednjoškolske omladine i studenata u Rijeci).
Štetan utjecaj pušenja na zdravlje čovjeka ima za posljedicu smanjenje nacionalnog dohotka. Na drugoj strani, proizvodnja duhana i njegov izvoz doprinose povećanju nacionalnog prihoda, ali to se obično dešava na račun zdravlja, a u nekim zemljama i na račun proizvodnje prehrambenih proizvoda. Prema objavljenim podacima Ujedinjenih naroda, u razvijenim zemljama sadnja duhana rijetko je korisna, obzirom na dugi rok uzgajanja, što može voditi do vrlo negativnih posljedica za proizvodnju hrane. Računa se, da se 4,5 milijuna hektara obradivog zemljišta u svijetu koristi za sadnju duhana.
Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, sve zemlje članice trebale bi započeti akciju, koja bi kao minimum trebala sadržavati:
1. ispravno obavješćivanje javnosti;
2. aktivno smanjenje pušačke navike;
3. proizvođačima duhana pomoći pri zamjeni uzgajanja duhana drugim poljoprivrednim kulturama, da ne bi trpjeli ekonomske gubitke;
4. zabranu reklamiranja duhana i duhanskih prerađevina;
5. upozorenje o opasnosti pušenja na pakovanjima cigareta;
6. preporuka roditeljima, prosvjetnim i zdravstvenim radnicima da ne puše;
7. zabranu pušenja na radnim mjestima.
Naša zemlja neke je od ovih preporuka već usvojila. Tako je, na primjer, zabranjeno reklamiranje duhana i njegovih prerađevina. Može se očekivati da će u skoroj budućnosti biti poduzete i daljnje mjere, osobito da se zdravstveno osoblje i zdravstvene službe u cjelini više uključe u borbu protiv pušenja.

POVELJA PROTIV DUHANA
Čisti zrak, oslobođen dima cigarete, osnovna je komponenta u pravu na zdrav i čist okoliš.
Svako dijete i adolescent ima pravo biti zaštićen od svih propagiranja duhana i steći svu potrebnu poduku i drugu pomoć kako bi mogli odoljeti korištenju duhana u bilo kojem obliku.
Svaki građanin ima pravo na zrak bez dima od pušenja u zatvorenim javnim mjestima i sredstvima prijevoza.
Svaki radnik ima pravo udisati čisti zrak na radnom mjestu.
Svaki pušač ima pravo dobiti potporu u odvikavanju od pušenja.
Svaki građanin ima pravo biti obaviješten o velikom riziku od pušenja duhana.

Anton Barbir, dr. med.